08. 11. 2012.

A sad je

Ona je njemu rekla da joj pokloni najbitnije.
U toploj novembarskoj sobi s osušenim vešom i s nacionalnim programom.
Ona mu je htjela reći sve ono što njoj nisu rekli. Dat mu sav onaj manjak.
Htjela je da ne ode. Da ga nema za nikoga.

Reci mu da ga voliš kao što se i kaže "otkad si ga vidio".
I da tamo neke pjesme nisu tvoje pjesme i da ti je to smješno ako mislil
I onda kada kažeš da ti nije dobro da to ne znači nužno- da ti nije dobro nego da ti je nešto drugo.
Dušo moja kaži mu
kaži mu da bi volio da ti spava na trbuhu kada bude zima hajde reci mu to
usudi se
hajde

Nemoj u sebi pjevati pjesmu Kad umre ljubav
Samo to ne
To su ti i rekli
rekli su ti da ćeš navući to
da ćeš se zbuniti
da ćeš ju zbuniti
da ćeš ga zbuniti
budi iskren
hajde reci reci tu istinu
ne boj se da ćeš biti odbačen
ne boj se straha

a onda poslije uzmi neki drugi refren
ne znam
 

24. 10. 2012.

a onda Kasnije dok te budem čekao kod Prije

/ a mi ćemo te dodire razbijati po moru
ne, to ću ja raditi
to ću ja raditi
kada me ti opet ostaviš /

/ gledam u tvoje oči
sada
sada sam na usnama
i na zulufu
malo se uvinuo pulover ti je neodređene boje
dotakni me još jednom ramenom
još /

                                                             ššš ššš ššš ššš ššššš šššššššššš

još
ja mogu zamisliti da se sve u tome dogodilo

pitaj me što god želiš

imam ti sve za reći

sve znam

znam povijest i matematiku sve ću ti dati

 / a onda ću kasnije razbiti ova sjećanja a onda ću kasnije možda napraviti ručak i možda još malo misliti na tebe možda ću i leći možda ću zaspati jer će zaboljeti znaš /

14. 10. 2012.

/ ako; a nismo; ne;još /

ali sam ti vješto to rekao da ja stvarno ni ne mogu drugim jezikom govoriti nego ovim -posuđenim
ti vrlo dobro znaš da bih sada pobjegao na kraj svijeta
i znaš da moraš sve ti
ja se bojim

taj kraj svijeta si ti
i
ti
pa
još
tebe
 
a ispred je žuto lišće i plava zgrada i čaša vode i leptirići
bolje leptirići
nego
gusjenice
dobro
da


28. 09. 2012.

S(i)nu bez s(i)nova / POZIV

POZIV NA PROMOCIJU KNJIGE


Nakladnička kuća Sandorf poziva Vas na predstavljanje knjige S(i)nu bez s(i)nova Srđana Sandića, koja će se održati u subotu 6.10., u 12 sati u ZeKaeM-u, Teslina 7.

Knjiga drama i (dramskih) fragmenata sukus je višegodišnjeg spisateljskog i dramatičarskog rada u brojnim formama i medijima jednog od eminentnijih autora mlađe generacije.

Knjigu će uz autora predstaviti nakladnik Ivan Sršen, urednik Igor Marković, te Irena Matijašević, urednica na Trećem programu Hrvatskog radija, na kojemu je emitirano više autorovih tekstova.

Režirano čitanje drama “(t)Umor” i “Zagreb, mon amour” izvest će Leona Paraminski, Urša Raukar, Marko Cindrić, Anja Matković, Adrian Pezdirc i Mateo Videk.



Iz recenzija:

“U ovim dramskim fragmentima, obuhvaćajući vješto niz neimenovanih formi i diskursa, Srđan Sandić govori o samoći, ljubavi i vječitom preispitivanju svijesti i savjesti – hoćemo li biti voljeni, hoćemo li biti sami, zaslužujemo li one koje želimo, zaslužuju li oni nas i što je, u stvari, to što želimo, što stalno mijenja oblik, što se pred očima i pod dodirom raspršuje, a želja ipak nikad ne slabi... Pa i o djetinjstvu i iz djetinjstva, o onome što vučemo sa sobom, o onima koji se nađu na putu i zauvijek ostaje tajna je li to bio slučaj ili izbor. Pitanja su teška, a odgovori iskreni.”
Tena Štivičić

“Vrlo oštećen subjekt pisma, ali žrtve koja je osvijestila svoj status i sad se, pred nama, bori s njim. Cijela knjiga borbe protiv žrtvovanja samog sebe. U ime. Dozivanje sebe, prolaženje kroz diskurse drugih, diskurse psihoanalize, politike, prava. koji kao nemani stalno stoje na pozornici. Riječi koje ne upućujemo ljudima, bićima, nego idejama o ljudima, o bićima, receptima i formulama. Sandić se bori protiv svega, jer je zapravo na strani svih. Biofilan i moćan.”
Irena Matijašević

“Sandićevi dramski polilozi uvijek postavljaju isto pitanje: kako diskurzivno polje ograničava i proizvodi identitet? Njegovo dramsko pismo poznaje samo fragmente: krhotine zbilje nastale na prostorima trenja; na mjestima interakcije identiteta i fizičkog svijeta, tijela i prostora, na čvorištima nasljeđene, ali i društvenim pamćenjem u tijelo ugrađene unutartjelesne, (t)umorne prostornosti koja postaje ishodištem za izvedbeno istraživanje roda i spola.”
Sibila Petlevski (iz pogovora)
 

01. 09. 2012.

kapnuti na dlan i na na na na (srce)

namjerno te ne gledam dok mi tu tako sada stojiš
(hoću ti reći da ja zapravo ne mislim na tebe i da to već dugo nisam ali ću umjesto toga okrenuti leđa i rađe gledati u zid)
kada pišam u tom jednom kafiću onda uvijek kao da je na repeatu krene ta jedna jedina pjesma u glavi svirati i baš mislim kako to nije slučajno
ni ta pjesma
ni taj birc mislim svira mi u glavi i to tek nije slučajno
to se sve dooooooogodilo s razlogom ja sada ne znam kojim ali ne moram ni znati što uopće znači da znamo razloge što s tim daj mi reci ti mi to reci molim te
volim neradne dane zapravo jer ti onda ne mogu ni telefon isključiti niti je velika buka u gradu onda je sve nekako u redu i ako imaš što jesti onda to jedeš i ako imaš koga ljubiti onda tog ljubiš
ostalo je sve čekanje na to
na jedenje
i na ljubljenje
oprosti što ponavljam
a i bit će to sve kao romantična komedija morat će majku mu jebem

09. 08. 2012.

sentir / glisser

noćna hrana kao da je rat ona je onako neslana ispred je našaran papir koji nešto želi
 želi me podsjetiti na ono što sam volio
ta sjećanja čine higijenu naše duše
oni je definiraju
želim da se javiš
ja čekam samo čekam
moje si lice
koje (volim) vidjeti nekada dok nemirno dišem
volim te imati uz sebe dok nosim koplje dok imam zaleđeno srce
na njega nabijeno ono nije onda ukusno kao ona zaleđena Dorina
nije stvarno
nemoj ga još jesti

01. 08. 2012.

Probuđeni, moj probuđeni

činilo se odmah da ti onako baš možeš
podesiti ovo srce
ovaj logor u glavi
ono što se nije uspjelo utišati ti s nekoliko imena i više različitih zrnaca krvi koja nas opako može razdvojiti ali eto ipak smo se kasnije rodili znamo to
podesiti dakle srce srce srce (i sad to ponoviš)
u meni
ono gdje ja jesam još nov

ono gdje ne ležim u krevetu i brojim sate od tebe do tebe do tebe do tebe
ono gdje sam ipak izbavljeniji
gdje čitam ekonomije i ekonomiziram i gdje ne mislim na to da baš znaš i s očima i sa slučajnim dodirima dok hodamo u kasni sitni sat najprometnijom ulicom i ti me vodiš na benzinsku a ne u restoran i puštaš mi opere umjesto jazza

29. 07. 2012.

Vrijeme: "stvari živaca"

nisam ti znao ni mogao i tvoji susreti oni prvi susreti ni ne znamo da smo se već onda falili a mrak kao i tišina kao da nisu postojali
do Vas se uvijek dolazilo zaokrenutim zakrenutim užim putevima
mi nemamo imperativ postojanja
mogu ti samo
reći da nemam
što
kad
gdje
nemam jer takvo je sjećanje osjetila
takvo je moje estetiziranje života

15. 07. 2012.

da sam ja došla prije a nisam jer nisam mogla

kao prah se stvori
 
ti mene ni ne slušaš i ti se stidiš i gadiš i ti si se zatvorio u ljušturu ti nemaš ni sestru ni majku ni oca ti kao da
 
 nikoga nikada nisi imao i ti kao da ne želiš nikoga i ti znaš nisi dobro vidim ja ti kao da te nitko nikada nije 
 
volio i kao da ti nitko nikada ništa nije dao kao nekakav si vuk i pogledaj si kosu i da reći ću i njemu da si 
 
jako nagao i da me podsjećaš na njega na njega reći ću da si isti i reći ću mu kako da s tobom znaš se 
 
ponaša on to mora znati oni svi moraju znati da si ti isti kao on

a on nije moj
odavno
i gledamo
se
gledamo se
kako klizimo
pored
jedan
pored 
drugog
ne jedno
u drugo
to ipak
ne
 

a u trbuhu je samo nemir i žeđ i onaj božesačuvaj osjećaj i nevjerojatna nelagoda u jebenom trbuhu i nije ni čudo da ne jedeš
baš nije
ni kefir
ni sol
ni
kruh

jer ljubav se neće tek tako doživjeti

tko to može vjerovati ali eto možeš vjerovati jer je ona u stanju ne doći sama od sebe

kao i sreća
kao i ona


14. 07. 2012.

Imamo i razloge

ma pusti
ostajemo na pravde i za pravde Boga ispred hotela ispred restorana ispred meda ispred mlijeka
takve su nam mape sudbine koja je karakter koja je odluka koja je obrazovanje
nemoj samo po ljubavi gaziti
ipak postoji nekakava pravda
negdje
i
nekada
ali dobro

ona danas stiže nakon devet punih godina nemoći
dolazi
ostat će malo
za tren sjećanja u kojem ćemo oboje znati da smo se voljeli ako se ikada vidimo nakon što umremo a umrijet ćemo to kao znamo

05. 07. 2012.

onda krenuli smo dalje da se ne vratimo nikad

te staze jesu
uže

onda kada jesu
kada jesu staze
kada mogu biti
ovakve onakve
ali prvo su staze
shvaćaš
da
shvaćaš

kako nas zovu
van ovog kako ja tebe a ti mene
ispred ventilatora

dok misliš sjedeći da stojiš
stojeći da hodaš

onda kada tridesetsedam izgleda kao tridesetosam
a sedamdeset kao pedeset
kada se ne možeš
baš
nikako
samog sebe
sa sobom

17. 06. 2012.

uvijek nešto.

i biti dio tog s tobom i s njim je lijepo
poželimo se skinuti sigurno u tom nekom trenutku ja znam da se on dogodio taj taj tren
netko mi je rekao da te ja i dalje volim i da je to tak jasno kao da znaš kao što ja to ne priznajem
što što što
to su ljudi
njih treba voljeti
samo to mogu reći
i ono o tvom odgoju i meni kako sam toliko uspio ja to još nekako ne razumijem
ni nekako
ni nikako
ali u redu
prošla je godina dana dragi moj
mi više nismo isti
je li tako
i znaš
nije mi to baš super

14. 06. 2012.

mi, od zemlje

slutimo i opet zaboravljamo i opet slutimo
čekamo razboljene duše čekamo gladne duše da zazvone da alarmiraju mišiće da pljunu znoj pokoju kapljicu njih čekamo
otvorenih srca
dignutih noseva
njih koji sto puta ne ostavljaju
(tko to sebe shvaća molim vas molim vas)
golubove
s
pismima
budalo
koja
zauvijek ostavlja
čuješ me
ha

10. 06. 2012.

pogled koji

bole me leđa bole me ruke prsti oči sve je vrelo spavam cijeli dan čekam da te pošalju u san ali te ne šalju u zatvoru si a taj zatvor je nadrealan onako baš je ti si tamo ti to zoveš baršunasti kavez ali nije moram ti reći da nije

on je htio biti Diogen a ja sam htio biti ti
stavio bih te na prvo mjesto kada bi me pitali u nagradnoj igri
pristao bih
kako da ti se maknem sa Sunca
a maknuo bih se
pobjegao bih
i na mars i u svemir bih
hodao po pruzi
jeo pored pruge
to sve je tako
znaš
moguće
ovaj kaže da je božja kušnja
ovaj kaže
da mu se ništa ne može dogoditi
htio bih ti svašta reći što bih htio
a glavno je da je svima sve dobro da su zdravi i živi i da lijepo jedu i piju i da su s onima koje vole razumiješ


kako
da ti
kažem
da

išta
išta

ono znaš

gdje god se okrenem buka buka a to odradim pa zaspem
opet me sve boli

07. 06. 2012.

da je njima da te vide

nekada ne možeš reći dobru niti normalnu rečenicu
iako ne postoji ni dobra
ni normalna ali eto za to znaš za to si čuo to uzimaš samo uzimaš preuzimaš otimaš prenosiš
ja sam ti kao oni likovi iz sevdaha dolazio pod prozore bacao kamenčiće i svirale su mi trube u glavi i sve je bilo zapaljeno oko mene požari stari moji da ja ti to tako mogu vidjeti ja ti to jedino znam
to su tako bezveze kategorije jer nekada tražeći smisao koji ne znaš šta je se osjećaš kao taj godot za kog si čuo da je tražio nešto ili da su njega tražili a možda i ne znaš da li je on on a ne znaš ni njega ni smisao ni i onda kao sve što ne nađeš proglašavaš besmislenim a ne znaš ni kakvo je to ono ti nije ugodno ono ti nije sretno a kada te pitaju što je sreća onda počneš srat da je to mir a nikada nisi bio u miru i tako
i onda otkriješ tamo neku pjesmuljčicu
i zaigra ti oko srca
sjetiš se samo se sjećaš ne možeš ništa drugo ti si čovjek prošlosti a ne budućnosti niti ikakve sadašnjosti tebe pjesme ubijaju i ti kao misliš da tvoje srce ne može ništa podnjeti ti si taj da da

03. 06. 2012.

liz and rich

govorit ću ti dobro i o.k.
sa onim licem tebe tj za tebe znaš da uvijek imamo najljepše lice za onog nekog tamo svo
imat ću samo broj za tebe
s tvojom slikom
kao
u pozadini
pozadina je kao moja glava
shvati me kužiš
predugo je uvijek lažna riječ ali jedino ti mogu reći da predugo si ti ta pozadina
proljepšaš se znaš kada si dobro kada radiš ono što voliš i kada imaš one koje voliš oko sebe
to je
prejedeš se samo da ne budeš gladan jer kada si gladan izađe sav očaj tvoje rupe na vidjelo to je presvjetlo previše je znaš

a onda ću ja ti otpjevati pjesmu
pjesmu pjesmu pjesmu
prije spavanja
ti ćeš mi pročitati priču
a drugi put kad me sretneš nećeš više reći onu riječ onu gadnu riječ nego nešto bolje siguran sam da će biti bolje
a biti kao elizabeth i richard
možemo i o tome
broj je isti
pozadina ne
ovo je za nekog drugog
ipak
 

27. 05. 2012.

[ dodir za Pronalazak ]

sanjamo zimske jakne koje gubimo i koje krademo i pušimo neka smeća
sve od
jučer
i sve od danas
sumiramo samo sumiramo samo seremo samo probavamo
pisati o dvoje ljudi koji se vole
pisati o njima kao da su sretni
a to ne mora značiti
lice ti se vješa
obrazi su upijeniji i nekako znaš postaje ti jasno da ćeš možda skoro skoro i znaš ma znaš znam da znaš
dodirom kojim se nalazimo se nekada sretnemo
u mraku
ti kao s njim kojeg sad kao znaš a znaš da ne znaš ali ok ok znaš sve ok i ja kao s njima koje ne znam znaš i znam da ih ne znam iako nekada pomislim da znam sve ljude i da ih sve opravdavam i znam da znaš i znam da bi volio da sjednemo znaš i da popijemo kavu je li tako bi da i to će se desiti kada onako smješno ostarimo i budemo imali neke repove i neke još veće težine kada opet povjerujemo da je moguće jebote i da je tada već izvjesno da znaš ono znaš
pa ono da se dvoje ljudi možda mogu sresti samo jednom u životu i da se neki ne moraju nikada možda će nam se taj alarm upaliti a možda ćemo biti sebični kako mi ljudska govna samo to znamo biti i to nećemo htjeti priznati

26. 05. 2012.

ne dajmo se ne dajmo

nikada mi koji smo mislili da smo ljubavnici nismo mislili da će nam se to dogoditi
baš to upravo da na to mislim to da netko zvoni u dva ujutro i da ti otvaraš vrata tom nekome kome ni pjesmu ne smiješ spominjati netko čije pokrete imaš zaboraviti i nekoga kome te ne smijem ni spomenuti onda kada pita imaš li koga a ja to onako odšutim i moli da ne završim samo da ne završim a ja ti u glavi čujem neku tamo pedeset petu pjesmu ja mu želim kao i svima njima reći da sam ok da nisam više kao nekada da je bilo bolje s tobom je to i ona zna ona se sjeća da sam bio sretan i sjećamo se tog prekrasnog toplog beograda i ljubljane želim ti reći a znam da neću želim ti reći da ljudi mogu biti sretni da stvarno mogu želim i htio bih ja bih htio da si ti netko drugi  i da mi kažeš onu pjesmu od olova i mora i neba onu o onoj ženi s najljepšim imenom onu gdje se ljudi zahvaljuju drugim ljudima kada ih ovi ne žele mislim da se zove ima nešto u tom što me nećeš i ono u onoj prvoj kada kaže da si imala više ukusa od njega i kada primjeti pisma boju pisama znaš

19. 05. 2012.

tišina koja sve govori kao i naravno

tjeskoba glede izbora
dok samo sjedimo u tom upaljenom mraku u kojem jednako tako možemo nestati i opet sve početi
kao da će otkazati ta kazaljka koja me drži
znam da umire zadnje sjećanje na tebe znam da je to laž da je bolje da to ne mislim i da to ne govorim i smrt tako i tako dođe
mrzim riječ zadnje
mrzim riječ sjećanje
ali šta da radim
kako da ih zamjenim
što je bolje
ne volim ni riječ brišem
i ne volim riječ mrzim
a ne volim ni da kažem da ne volim

brišem
brišem tvoje obrise
i zovem te
ne javljaš se
dolazim ti s leđa
zagrlim te
dam i njemu ruku
i njoj
nasmijemo se i to sve prođe
možemo reći svemu da je kraj
možemo znati da to ništa ne znači i konačno priznati da kraj ne postoji na primjer
i možemo u to povjerovati
i ne moramo


14. 05. 2012.

sam (o)

sa zakašnjenjem
sa
i
bez

...tebe

onda opet
sa
i
bez
....tebe

bez kašnjenja
bez misli bez riječi koje ostaju u tišini u rupi još nekoj naših glava naših svemira našeg našeg našeg svega
i onda ti padne judy garland i pjesma i ugasi se svjetlo a bilo ih je puno upaljenih i pomisliš isto ono što si čuo da je ona pomislila
da nema ničega do tog zagrljaja jedne jedine osobe u prostoriji
u toj jednoj jedinoj
da tih hiljadu ljudi tamo sa strane zapravo nije briga


12. 05. 2012.

na vrelu nekog čekanja

to je ono nešto protiv bolova

i na podu

i na

jastuku

i pored šalice

je suza

ostavljena

da prevari

nekoga

09. 05. 2012.

Za je pred jutro

hladna ljetna soba je namjest atmosfere je namjest osjećaja onog nekog tamo dobrog osjećaja onog kada jedeš nutelu žlicom ili cijelu kutiju sladoleda samo za sebe i neke odvratno slatke ukompoćene kruške
u kojoj se osjeća sreća pardon pardon ono što si uspio uzeti pod nju ono ono što misliš da je ne znam kako da ti opišem mišljenje
malo kao kihneš
ti kao kažeš nazdravlje
kao

jer suhi ružmarin se odavno protegnuo
od
zida 1
do
zida 2

razumiješ

dobro jutro volim te tako je
danas popodne da
danas popodne

nema zida 3
nema zida 4

05. 05. 2012.

....Ni jedna (riječ)

da se barem može
nešto

san je jedini govor jedina verzija jedina
 san

 tu riječ nekako kako da nisi kao da nisi ništa rekao kao da ne diše nešto u toj riječi i pjesme daljina i pjesme tišina i opet kao da nisi ništa rekao i kao da se i ne može kao da se ne može ništa reći o toj vječnosti tog trenutka koji se jednom dogodio malo stvarnije od svakog onog puta kada si se tog sjetio znaš to je sreća je je

bolesni smo
jesmo
a ta ljubav ta ljubav
nija nas
nije
spasila
to srce to kao metaforu to kao
dušu
u snu se oni koji se nisu našli u ovom drugom isto snu dotaknu rukama dotaknu dlanovima i to bude znak i za početak i za kraj i to tako bude to tako vidi i eto

 

03. 05. 2012.

mislili smo da

skrijemo se
plačemo

a kada se ne skrivamo i kada ne plačemo onda ništa ne radimo ne jedemo ne pijemo ne spavamo
zamisli
probaj
onda smo naivni
i gladni
i drhtimo
kao tamo neke životinje u koje je uperen
tamo neki pištolj
a znao je biti znao je
 
sretni rastanci pogrešnih ljudi
sretni sastanci pogrešnih ljudi
bez uskličnika
i točki
pored nas nema anđela
 

27. 04. 2012.

Ne znam je u možda a možda je u ne

predlaže mi moj drug iz škole da kao se nađemo u budimpešti ukrademo auto kupimo droge otpalimo u švedsku uključimo se u scijentologe kaže da moramo brijati na trendove da treba krasti budućnost a ne joj se pokoravati kada dođe

naravno da ništa ne ostaje naravno da je to naravno da je takva priroda ovog života da kada nešto završi da kada nešto umre tog više nema a ja joj neki dan objašnjavam da mi je ostalo još puno kršćanstva u meni i da mislim da ćemo se svi naći negdje na nebu i pričati kakvi smo bili dolje i kako je to tako bilo glupo i kao sve ćemo si oprostiti i bit ćemo opušteni kao drogirani od tog mira

i tako ja brijem i s ljubavi kužiš ja mislim da ono jebiga ljudi kad se rastanu se rastanu da bi se ponovo sastali ja u stvari ne vidim kraj možda je u tome poanta možda i sad bih htio reći da ne znam a već sam to rekao u možda

BEZ OČEKIVANJA, MOLIM

a neću više ništ reći, nit objašnjavat.. znam da nema smisla, i meni je smiješno i imaš pravo! zaboravit ćemo! uživaj, možda se još vidimo gdjegod!


i sad se osjećam glupo što ti ovo sve govorim

to znači da se ne možemo ovako viđat?
svjestan sam da moj mentalni sklop nije lako pohvatat, ne znam što želim, ali u svakom slučaju bolje završit, ispada kao da se zajebavam! oprosti još jednom. pozdrav!

nemoj se MOLIM TE osjećati loše.
ništa krivo nisi ili nisam napravio.



25. 04. 2012.

ali, dobro, dobro

kad puše taj ludi vjetar uvijek se nešto znaš onako dogodi što kao šta ja znam ti treba a zapravo majku mu jebem uvijek boli

kao
tako
da

znate da se može čuti glas onih koji te ne vole ali kamufliraju da te vole jer se osjećaju krivima
znaš da možeš i sresti opet tih nekih njih Dvoje koji ne mogu sjediti s nikim a ni sa sobom
i on koji kao zna

ma znaš
i majka koja plače jer joj je umrla prijateljica
jer je na kazeti vidjela svog muža mog oca koji pleše u nekim svatovima i mene koji sam služio neki kruh i kaže da sam bio važan i dominantan i moju sestru koja je kao bila lijepa
i njenu majku koja je tada bila u najboljim godinama
i tako i kaže da i ja to moram vidjeti i da

a ja je želim pitati kako je tata izgledao i je li bio sretan i želim je pitati kakva je baka zaboravio sam kako izgleda i ne pitam ju i tako šta ja znam zeznuto je znaš nisam baš dobro i onda se odmah sjetim vas dva kako tako kao sjedite i gledate se i kao volite valjda izgleda kao da te voli vjerojatno ti to ne govori i vjerojatno mu ti to ne govoriš i vjerojatno ne mislite da je to bitno a ja želim misliti da to nije bitno ja isto želim znaš od kad tebe tu nema misliti da se nekako naučim strpljenju i pristojnosti i ne želim plakati na svaku pjesmu i film i znaš ma dobro ja sada kao idem spavati uvijek sanjam u zadnje vrijeme cijeli svijet cijeli novi jebeni svijet me čeka i zaželi mi sreću barem u njemu mislim nije da ja nisam sretan
nije da nisam
samo nekada ne znam biti sretan
ali dobro
proći će

24. 04. 2012.

zašto bismo to rekli (to, to)

nema ništa novo

postali smo umorni i od sna
to tako zvuči
to se tako izgovara
tako se bljuje
piša
i sere
znaš da da
pa da
pružamo si ruke
gorki smo i tijesni

ponovi: umorni od sna

reci: UMORNI
ipak to reci tiho
to se govori tiho
i dođi jednom (oko ponoći)
dođi
naravno
da mi
ono
znaš
oprostiš
 ono
znaš

Pomiluj me
to kažeš
iako znam da ti to ne znaš reći
ali kažeš
u tom trenu to kažeš

[ modre modre rane modri modri ožiljci modri modri ]

21. 04. 2012.

NIKADA NIJE (SVE)JEDNO

to je nekada kao da si sve propustio
mislim jasno je da nikada ne možeš sve propustiti

pucam na tebe
klišej je slika
vi ste pored i ja sam pored i oko mene su neki novi i ti neki novi su baš dobri dobri ljudi onako znaš dragi su nisu opasni rukuju se miluju rukama miluju pogledom grabe te na stranu onako imaju dvadeset godina i fino mirišu na sapune i onda ti kao moj sin jedinac suze su uvijek na tik do tebe

ti si moje sve
moja referenca
točka
moja dvotočka



zove se nekako
i kao ima zdrva stav prema životu
ne ljubi se odmah
mazi se
pristojno odgovara na poruke
i tako ne spava sa svakim
znaš nije kao mi
nije kurvetina koja grebe za dodire i dodire i sličice ljubavi nije takav

želim da sve znaš

ima crnu kosu

a ja se tresem
ja se kao uvijek tresem
meni je neugodno

bojim se broja
da sam broj
s kojim se nešto poništava
a ta samoća je goli kurac majku joj
jebem

20. 04. 2012.

/Topla topla topla topla plava boja/

ružan san
netko histerično lupa po roletama
ima nokte
neke duge
lampa koja pregorjeva
hladni zidovi
i ipak ne naša kuća
kontinuitet je
straha
samo njega
bolesni smo
tema je uopćena
hoćemo li moći ikada biti sretni
ili sretni možemo biti samo da to ne znamo dok smo
tlapnje
kiša
francuskih pjesmuljaka
ruzmarina
izrazito jakog Sunca
bez bolesnog želudca
u sumračnoj prohladnoj sobi
avgusta mjeseca

i kada biciklom prođemo nepuni centimetar od onog smrdljivog kanala u koji smo mogli upasti i udaviti se
kako smo bili ponosni što se nismo utopili
što nas je Bog sačuvao

19. 04. 2012.

[ ona nikada nije kriva ]

i kaže ona da je
istina je
svi smo sami
i kaže mi da bi mi htjela biti majka ili sestra ali ne može i da ja njoj isto tako ne mogu biti sin a da bi joj čak bilo drago da ima takvog
razumijemo se to je važno
ponekada sanjam toplo more vrlo vrlo plavo
tamo neku daleku Australiju u kojoj nisam bio
nekada sanjam pušku
sanjam da idemo u lov na te sirote životinje
moj lovac i ja
i to bude baš ok
tada se ne bojim ni lava ni vuka
imam maslinastu kapu na glavi
i tandžaru u ruci
na ramenu
ona jako glasno puca
nišanim ja njega
nišani on mene
uvijek je na onome koji će prvi

nekada sam opet u šestom razredu
zeleno lišće me na to podsjeća
i moja nesnosna potreba da imamo Uskrse i Božiće kao na filmovima
to lišće
to zeleno lišće
punine mirisa
veselje da ću te sresti nakon odmora
pa onda nakon škole
jesam li onda uopće bježao iz škole
ma sigurno
ili sigurno
i onda kada dobroj majci dolazi policija prvo radi muža a onda radi susjeda
a ona nije kriva
ona  nikada ništa nije kriva

moguće je

14. 04. 2012.

Fotografija u frižideru. Knjige u frižideru.

* jednom
prije nego što progutaš (čaj, npr.)
ćeš reći :

š š š š

- Smiri se sve je u redu.
- Čekaj, tebi krivnja nije glavni optuženik?
-Naravno da je.
-Samo nemoj previše obećavati.
-Nemoj psovati i ogovarati i izgledati ogorčeno?
-Znaš da je bijes zapravo sva tvoja hipohondrija?

Jednom me više nećeš zanimati.

13. 04. 2012.

SVE OD KAVE PA NADALJE

obje su lampe upaljene
ona koju nisi upoznao šeta pse danas je padala kiša i radio sam par sati i dugo sam spavao i loše sam jeo
hoću da to znaš

nervozan sam i nesretan bez tebe
rekao sam evo tu sada
a ove cure iz seks i grada kažu da ništa prije Volim te ne vrijedi a ja baš to nisam dobio od tebe
ma nije bed
stvarno
dobro sam
samo kao
jebi se znaš puši kurac

i onda znaš to ne staje na tome
jebote gledam glupe serije počeo sam piti više kave jer te se tako više sjećam i tako kao pokušavam ne pušiti i s nikim ne mogu nastaviti normalan odnos i nekako je sve bez veze
glupo mi je ovo proljeće kao uvijek se treba neka kurčeva ljubav dogoditi a događaju se samo zimske režije i
dosadni telefonski pozivi i kosa mi je loša jedino mi se sviđa tako vidjeti se s njom znaš s kojom njom i zagrliti ju i popričati o tebi ona me uvijek sluša

nas dvoje se u njenom svijetu i dalje volimo
i to je baš super
i super mi je spavati


12. 04. 2012.

enter je uvijek više od escape ili

na tv.u je ona rekla njoj da želi da se useli kod nje i da imaju zajednički ormar i tako da spavaju skupa i onda je ova pristala a ja pitam ovu svoju da li postoji šansa da ti se netko kada budeš trideset i pet ili ajde recimo četrdeset javi i kaže da te voli još od srednje škole ali da nije to mogao prije da se sve prije toga dogodilo ali da evo sada to govori i ona mi kaže da se to događa na filmu i ja joj kažem da ja vjerujem u ovo kao i u kišobrane šerbua i kako tamo deneuve plače ja u to sve vjerujem
da možemo imati još nekoliko šansi u životu kao i u svakom trenutku
da je svaki trenutak šansa
da se uvijek možemo preporoditi
i da u tom jednom"pre"samo umrem
moguće je znate vi znam ja

11. 04. 2012.

bez ičega;

nije fer
kada vidiš da se drugi raduju i da im je dobro i nije fer kada te vode misli u strah u smrt u izbjeglištvo
a moglo bi biti lijepo
mogli bi se veseliti krumpirićima i kečapu i mogli bi pričati o novim hlačama
o filmu
pjesmi
nečemu skinutome
mogli bi to baš htjeti
da mi pričaš o svom ajfonu
frizuri
o tome kako je ona tamo neka kupila nešto novo što je tebi baš super
i onda se počnemo ljubiti jer se nismo vidjeli devet sati i zaspemo dok gledamo prijatelje treću sezonu po tko zna koji put
i onda kada se ovakve misli više ne pojavljuju kada znaš da ću ja tebi ili ti meni umrijeti na rukama osim ako nas ne ubije auto ili struja u kupaoni
znaš ono kada znaš da će sve nekako biti dobro
a
znaš i ono kada baš nisi siguran pa te to sve vuče na misao
da ništa neće biti dobro
ali
možda je samo takav dan

ne.pojmljivost

besmisleno je
misliti te

dok upoznaješ nekog tamo popa
koji kaže da ne laže koji kaže da kuži simbole da razumije jezik
koji te želi i dira te po leđima
koji misli da je ok ako te gleda ravno u oči jebote glup je ko kurac
koji seronja papak šupak pa sada samo nastavi niz
a dok ti spavaš
a dok ti ne znam
sanjaš svoj usrani doktorski san npr umjesto mene da štitiš u toj ludosti pijanstva i nemogućnosti
ali ti to ne možeš i sigurno misliš ono što ti svi drugi kažu da se svatko treba brinuti za sebe jel da
a ja znam da nije tako da nema toga da se svatko treba brinuti za svakog i da je to jednako tako nepojmiljivo
tebi
baš si debil jebote

09. 04. 2012.

reminiscencija: da, kao vrlo slobodno i neodgovorno sjećanje

Potpuno mi ne pada na pamet da više čitam ta pisma
ali nekako kada ih pročitam shvatim da sam sretan
a to nije zanemarivo
(to nikako nije zanemarivo)

znaš kako si ga zvao
zvao si ga Njonjo
to je bilo preslatko od tebe
a onda tako prođe vrijeme
nema protivljenja tome
čar nadimka


sve je povezano a i nije
možeš vjerovati da se univerzum širi da ljudi hodaju po Marsu da reptili vladaju
da ovo ono
ali što s tim

što s tim kada čuješ Over the rainbow i pomisliš da svi znaju o čemu se radi u toj pjesmi
ili kada te zovem Piletino a ti mene svinjo
smiješno



08. 04. 2012.

misli o arhitekturi

gnjev sad ode u želudac
u
ruku
u
svrab
u trzaje kičme

još jedna misao o tome da spašavanja života nema kako god da okreneš da nema pronalska sreće u New Yorku da ima samo osuđenost onakva kakvu su mislili Ivo Andrić i Zola
samo determinizam
samo sudbina
samo mostovi koji su glavniji i važniji likovi od nekih ljudi samo usrana arhitektura koju problematiziramo kao da čovjeka spašavamo a nema ničeg većeg od ljudskog života vi glupi građevinaroši
a rad na sebi nije uzimati sranja u obzir i pristajati na bilo šta
(misli iz svakodnevice)


07. 04. 2012.

stoper

vojnik poneki se tako mogao osjećati da kada bi se vratio s ratišta shvati da su svi njegovi drugovi našli svoje drage a da je ona jedina koju je zvao da su nju isto odveli neki svatovi
                                                                                   na krevetu dva s dva se nema baš smisla presavijati

ipak ću oprati suđe i podove i otvoriti prozore i utišati paranoje
neću danas misliti na tebe
neću
majke mi

04. 04. 2012.

šutnja je varanje je

mislim da znam kako ti je bilo
onako
da prije nego što svršiš vrisneš i pomisliš
jebote kak mi ide
kak je ovo dobro
ovako treba
i onda svršiš i počne te boliti kurac
za ono što jebeš pored
ono što će uskoro biti bez imena
bez datuma
bez sutra
znam kako ti je
onako kao slušaš i znaš da ne čuješ
ali činjenicom 
da slušaš
misliš da si ljudina
a kurčina si
zapravo nikoga ne voliš
diraš krive točke na krive načine se spajaš
lažeš im u oči da ti se sviđa ono što rade i ono što govore a u stvari ti se ništa ne sviđa ne sviđa ti se godinama
zadnje tko ti se sviđao je bio neki imaginarni tip na kog si drkao
neki tamo susjed
samo bi htio da je vrijeme Titanica i da povjeruješ da netko bi te htio spasiti
ili da samo umre zbog tebe
ma dobro sereš
ok
nitko to tak i tak ne shvaća ozbiljno
htio bi da je drugačiji scenarij
da ti se netko svidi
onako znaš organski tako kažu da može
znaš
kao onaj tamo mali
onaj koji studira književnost i koji onako potpuno čisto nastupa kojeg zanima tamo još jebote Woolf
on ti je bio super
imao je divne oči divnu plavu kosu bucmasto srce i nekako onako pravo dječački zagrljaj
s njim si htio se ljubiti jebote
na kolodvoru
dobro je da nisi
ispao bi jadan
on je toliko mlađi


03. 04. 2012.

[ dok se nitko ne javlja ]

gotovo je nemoguće izaći iz kruga krivnje
jer kada si pijan sve zajebeš
počneš govoriti prosto
brisati brojeve
ljut si
mrziš svoje dosadne posesivne kolege
ne podnosiš pandane
gade ti se svi koji ti sliče

nazoveš ga i kažeš mu da je jadan
bijedan
da si to znao već odavno

i ne samo to
znao si od početka od usranog početka da jebiga
a znaš onda one dane
kada si pun kao neke ljubavi i kada to govoriš svima
da kao nećeš srati po nikome
da treba slati pozitivnu energiju
da ovo ono

sve živo počiva

 ponekad pomislim
kako je sve rješeno
otkupili smo vrijeme
i znamo da
će nekako sve biti ok
pogledaš pornić
pomisliš da je bezazleno
dehidriraš od pijanstva
imaš ispucane usne
daš pokoju kunu ratnom vojnom invalidu
super si čovjek
popišaš se prije toaleta
ispričaš vic konobaru kojeg bariš
svi su ti isti
sav si ti isti
dok hodaš pored reklame
pored prostakluka
neukusa koji se zove ukus u današnjem kurčevom vremenu
dok sjediš preko puta njega i zrcališ tu svoju usranu narcisoidnost koja ima jednu jedinu ulogu a to je da te
pojebe u šupak kako bi pomislio da si ok
a nisi
seljačina si
seljačino

31. 03. 2012.

Može zagrljaj?

jedan veliki bosanac je rekao da se može ostati željan
nekoga
da se može u životu voljeti osobu koja tebe ne voli i da te to može obilježiti zauvijek
a onda mi je netko drugi rekao
da je to istina
da se to ljudima događa
onda sam pročitao knjigu
spavalo mi se pa nisam završio

gledao sam nekog čovjeka koji je o ratovanju učio kroz filmove
kihnuo sam
rekao si Istina
pogledao si značajno i pitao
kako ja mogu govoriti da imaš pozitivnu energiju a tek sam te upoznao
e to je bilo smiješno




.....

neću sad pisati da mi je teško što vidim vas dvoje koji se volite
neću reći da mi je drago što sjedim i lapim s nekim ljudima
s ulice
nije mi ništa od toga
htio bih ja neki drugi đir
neko drugo plavetnilo iz vrha njive
neko plavetnilo kojim će me taj isti fićo voziiti na injekcije a ja i dalje dobijati pez bombone

30. 03. 2012.

___________________________________poželjeti, dozvati

bilo bi jako lijepo da je danas nedjelja
i da si i ti živ da se nađemo na ručku u nedjelju da ona skuha neku masnu pileću juhu s puno mrkve i da ispeče pile
bilo bi super da si živ
pa da ti velim
e sinoć mi je bilo strašno
opet sam se ponio kao idiot
da ti kažem da sam popio previše
i da sam opet bio prost
da sam popio previše
da  sam ga grlio
da sam mislio o nekom drugom i da možda nisam mislio o nikome drugome
da mi se čini da mi se netko svidio
i onda da ona dobaci iz kuhinje da smo isti i da nas jebala naša narav
znaš radi smijeha
da na onom tv kanalu bude neka pjesma iz tvog djetinjstva i da mi ispričaš tamo neku anegdotu s kemalom montenom npr

___jutra, zvona, strahovi

meni je muka
idem kupit jogurt
platiti pokoji dug
meni je zlo
riga mi se
imaš te glupe kao obazrive prijatelje koji ti kurca ne govore i imaš one koji sve za tebe daju
volimo one koji sve za tebe daju
volim kada vidim onda kada pričam o tebi
vidim kako im se cakle oči
tobož vole moj glas
moju štoriju
a zapravo si im ti
super
znam da znaš
a kada mislimo da smo dvadeset
onda ločemo po parkovima i prosipamo pamet o političkoj ekonomiji o kojoj ništa ne znamo neke djevojke nazivamo fašistima a neke ne
onda kada sve izgleda kao da smo dvadeset se ja zaljubim u plavu kosu
koja izgleda kao od Maloga princa i onda ja tako
gledam i trudim se i kažem hajde sjedi do mene
kažem hajde sjedi do mene
super si mi
ti si mi stvarno super

29. 03. 2012.

Nije bilo osobno. Treba prvo biti osobno.

dok je u igri
dok kao fizička činjenica ne kao metafora
ono uz more
 i telefonski pozivi pms razdrkanih žena
sa pre i post stanjima
takvo je moje gledanje ove noći

razmjena s nekim klincem
kao energetska a u stvari nije
i nedostatak tebe kao amorfne doperske činjenice kao nekog dobrog reda kao sigurnosti kao obaveznog telefoniranja u pola šest tebe kao nekog mog kao
ma znaš
sve znaš

jebeš filmove u njih sam slijepo vjerovao kao nekada i u interpunkciju a danas ne vjerujem jebe mi se živo za ograde zagrade točke i zareze jebe mi se za sebe jebe mi se što ne znam ni patiti ni veseliti se kao čovjek što ne kužim kurca ovu ekonomiju ni politiku i što me i ne interesira što je jebeni frižider stalno prazan što ne jedem što ne pijem što ne pušim što se ne šišam
crkavam jebote
i nema te ljubavi
i nema tebe i što sada da radim kome
i kome


27. 03. 2012.

____________________ono nekoliko riječi

u životu treba pametno odvagati što želiš
treba plaćati na vrijeme
ne kasniti
jesti
treba dosta spavati
uzeti sve brojke u obzir i astrologiju i znanost i književnost
treba svega puno uzeti
moraš znati da si uvijek primjer
moraš imati nekoga tko neće odustati

nekoga tko će reći:

oprostite, izgubio sam se
možete li mi pomoći a ti ćeš reći
kao u šali
OH MY GOD

baš lijepo zar ne
moraš znati da ako ti je rak u mjesecu da si najebao i da će ti privatni život patiti
ali kao sve drugo će biti ok
ma

jednom je Ally rekla
good night my Someone
 
I onda sam tako to i ja par puta rekao
onako
tu i tamo
 
 

26. 03. 2012.

za obnovu; bezimenu: svijest

i tko je tada molim vas znao za to da je balav i glup
nitko čovječe
s dvadeset si operiran od svijeta
dobiješ 100 200 para na račun piješ
pušiš
i kao afektirano patiš
pamtimo kada smo kao bili klinci i prisjećamo se smješnih scena s babama i prvih cigareta niz ulicu
prvih blokova
prvih dodira
i prvi put ih se ne stidiš
treba nam vremena
da izgovorimo svoj život
jarčevi to tako rade to je i moja napravila
uzela je čovjeka koji je izgledao kao da obećaje nove planete jupitere venere mjesece
ali nije ništa dobila od toga
a ja tebi želim da dobiješ to sve
žao mi je što nisam tvoj mjesec
a dok ločemo zapravo nas boli slezena a mislimo da su rebra i da smo se u prijašnjim opijanjima udarili o njih
da ti to barem mogu reći
ili te sresti kako je ona jednom rekla za pet godina....
 
a možda i hoću
ma nek se jebem u tri pičke materine

24. 03. 2012.

zagrljaj za sigurnost

znate Detlefa
ja sam ga jako volio
on mi je rekao da smijem i ja tako
to mi je bilo super baš super
i odlično mi je kako je on volio nju
Christianu
htio sam takvu ljubav
odvratno narkomansku pa se onda i desila u nekoliko navrata s puno obećanja s puno fantastičnih rečenica puno molitvi pred spavanje s puno religije okultnog trave alkohola i sjećanja da je pucao pored mene da nas je ganjao pištoljem da me je učio pucati
ma jebem mu mater pa nismo valjda rođeni da budemo sami
mi
ismijavamo ih a isti smo kao oni
ista smo govna bez gabarita s gabaritima bez značenja
jebote

_____isti život

(nije kao ti)
kada kažem nitko mislim da sam previše rekao
i jesam pretjerao sam
i nije važno
ne možeš me ni pogledati
ne možeš to ni reći
volimo osjećati
volim
onaj 
sjaj
ispričavamo se zbog tragedija koje su se dogoodile
predimenzioniramo lične sudbine
prolaze nam mladosti
sevdalinke u nosu i glavi
crnina na dlanovima na  ramenima i vječna glad i obrana nekih moralnih vertikala
nekih 
nekoga

trebalo bi da smo sretni
tko zna što on sve pamti
i kolika je tvoja samoća tek
u sred ljeta se sjetiš zime
klanja
srca
klanja svinja
lijepi ste i mladi
imate dobre boje
izgledate isto
to se još mojoj mami može svidjeti

u pet ujutro se ispričavamo i kažemo da ne možemo spavati da ujutro radimo i čekamo dostavu
poljubac u obraz
do viđenja čujemo se
naravno i hej
jutro je

 

23. 03. 2012.

kao bez daha ali samo kao i s cigaretom u mraku

ti i ja i tvoji prijatelji ponovno na aerodrumu ponovno na cesti vozimo te do aerodruma vodimo te na avion onda se oni i ja vraćamo i ja gledam u tragove aviona na nebu i ti me zoveš i kažeš da ti je super onda kada sletiš a ja prije histerično zovem prijatelje i pitam što će biti ako ostaneš tamo hoćeš li me povesti voljeti zadržati sačuvati i pitam ih hoćemo li biti skupa zauvijek jer ja bih jako htio da to budeš ti i oni kažu da hoćemo da baš tako izgleda da si ti super i da ako će netko nekoga ostaviti u toj priči ću to biti ja da ću kao ja tebe ostaviti i tako je i bilo a nije tako trebalo biti to je bio šah mat a ja ne znam igrati glupi šah i sada je već prošlo pola vremena prošlo je i vrijeme kada se popravljaju odnosi sve je prošlo i to nije fer kako da to kažem nije fer jebote svi se svima vraćaju pa hajde vrati se hajmo opet ha

Nekada dok piješ

na istoj frekvenciji budemo
ponekada popodne
ponekada dok ti spavaš
možda
ja osjetim
onda kada te ugledam to saznam i upišem svu moguću i nemoguću simboliku
valjda jer sam još zateleban u tebe kao budala kao prostak
to je suludo ali neka je
bude mi neugodno proći pored tvog stola onda kada mi se piša
pa trpim do zadnjeg časa
pa sretnem prijateljicu koju izgrlim i izljubim i počnem se dračiti samo da pogledaš u mom smjeru
pa onda još pozdravim drugog druga koji sjedi stol do tebe
još srdačnije
još ljubavnije
da me se sjetiš
kakav  sam bio
znaš...

21. 03. 2012.

esc. to you.

vrijeme nas je
potrošilo
ono jedino to zna
da ne objašnjavam
što nudiš
što mu nudiš
neću staviti upitnik
rugam se samom sebi
i danima kada sam mislio da se spremam za život i trenutcima kada sam shvatio da nema tih dana da postoji svaki dan iznova i kako sam bio blesav
ali nećemo antidepresive
vozit ćemo bicikle
ići ćemo na prakse
na neke nove navike
izmislit ćžemo život samo da preživimo
to je jedini zadatak

prašina na podu stolovima i prljavi prozori kroz koje se ne reflektira gotovo ništa
smog je nakačen kao organ
sve to govori o stanju
ali zajebi

lijepo smo se taj dan ošišali
a oni su se smješkali
htjela ti je uho zaljepiti za glavu jer je bilo klempavo

išli smo u pekaru
poslije

19. 03. 2012.

Konačno; ovo je bio pokušaj da te se ubijedi

rasuta srca
usamljena

nema konsenzusa
nema nikoga pored tebe
kada se okreneš
ne prate 
te

carstvo znakova se utišalo
trudiš se ne vezati tugu
za ono mjesto
gledaš u sunce koje sja
dok hodaš pored Njih
spava ti se dok hodaš
a i bučno je
zamalo te jebote auto zgazio

ti znaš
da im je bolje
a znaju i oni to

nema vraćanja
jer je strah da će ti se svidjeti
tamo
od 
kud si otišao

uvijek je bolje tamo
je je

nemaš vitamina
gasi se i dvadeseta cigareta
zbog toga

sresti ćete se jednom na stanici
i tada ćete možda otići u istom smjeru
kao u nekim pjesmama
moguće je

drvo jabuke će procvasti
brat ćeš kruške
upoznati majku
reći oprosti
i onda će ona umrijeti

kažu da se samo četvrti prsti na rukama kada ih spojiš
ne mogu rastaviti
svi drugi mogu

pročitaj
bilo mi je drago kada sam to shvatio
to su prsti
ljubavi
topline
zajedništva
ali to tako i tako jesu sinonimi

jednom ću ti opet reći da te volim
tek tako
kako se to već i kaže

18. 03. 2012.

"Nama ostaje naš Pariz." (BG,LJ_registrirajmo se)

obilježavam dan
godinu ovog dana
stoljeće ovog dana
BEZ PRETJERIVANJA
promijenu Drine i paradigme
svetost ovoga broja
 jutro u ovom danu
kao Sarah
barem da je papir slikovnica
te Sarah
i da uđemo u priču o drugarstvu a poslijepodne se čuje Branko s tevea
a navečer Barbara
kako smo ju zvali skraćeno
jedino što mogu je
prepričati
nas
 One od prije
(zapravo godine dana?)
ispričati
ne dodati
jedino tako se može
te rehabilitirati
volim se dizati iz kome
i čuti da si samo nakon 10 minuta i ti stigao
kada to tako mora biti
da ljudi kad se prestanu imati počnu kasniti

12. 03. 2012.

lakunoć/lijepoje

dobro!

on nekada hoda sam ulicom i misli da tom ulicom samo on sam hoda
na toj ulici uvijek nikoga nema
al baš uvijek
i to jako čudno izgleda

(valjda ne zbog toga što on je kakav je pa se onda svi pokupe prije reda)
samo da se on ne susretne s njima
ali baš često nikoga nema na ulici
tko bi rekao
ali tako bude
nikoga nema na ulici

ulica više nije zgarište
ni tmina
osvjetljena je
nitko ne govori ni o čemu
govore o videoigricama
o lošim spojevima
o režijama
i zašute
nasmiju se i poljube
prije ulaska u tramvaj

govori mu tiho
potiho
nakon dva piva
da mu je stalo
dira ga po ramenu
smije se i kada mu nije 
sve radi jer ne zna bolje
a nekada 
to nije dovoljno
ali to ne shvaća
to ne shvaća u tom prokletom trenutku
u kojemu se može dogoditi ljubav
kao i svjetski jebeni rat

laku noć
divan si

11. 03. 2012.

kako mrtvom ocu čestitati rođendan?

znam da ti ovo čitaš bi me poslao u pičku materinu i rekao daj se
uvati pametnijeg posla
ali bi ti zasjala tamo neka suza u oku
bili smo baš slični
jel da
da bar možeš sada to priznati
da se nasmijemo tome
da kažemo jedan drugom živjeli
da cugnemo pet šest piva
popušimo cigarete
odvezemo se
poseremo se po susjedima
ti mi kao kada sam bio mali pokloniš nekog tamo lovačkog psa
učiš me ponovo pucati iz pištolja
pokažeš mi jelenje rogove a zafrkavaš me da su kozje
da mi daš neki savjet
da mi kažeš da me treba
više bolit kurac za sve
da je život tak i tak kurac od ovce
da se nasmijemo tome
da mi kažeš da se zabavljam
da volim
da ljubim da se ne ustručavam

....

09. 03. 2012.

dakle, zaista je bilo tako, nije mogao. Nitko još ne zna što upravo treba da se mijenja.

umorio sam se

jer znam da nema 
povratka
vraćanja

a u njima je ostalo obećanje radosti
kao u onome da će se vratiti i laste i rode
kada ste bili mali

mislio sam da se sve vrati
da sve dođe na svoje
da život završava lijepo
kao u bajkama

s onim dobar dan hoćete me uzeti
20 30 40
sve paše

dobar dan
boli me glava
imam osjećaj da se raspada
i da ti kupi bombone
netko tamo tek tako
zagrli
poljubi
i kaže proći će


ne mogu a ne pisati o tebi
nemoj ti to ni čitati
tako je najbolje
nemoj
pusti

samo odustani
a već i jesi
ma s kim se svađam
odustao si
naravno
a kako drugačije
kome drugačije
nisam tvoj
bio
ostao
trebao
tako me nitko nije ne trebao
kao 
ti

nemoj ovo čitati
opet nećeš ništa moći
tvoja nesreća
nije
samo tvoja nesreća
ali ništa zbog toga
samo još jedan pritisak
jedan kafetin
jedna kava
cigareta
sve je ok

hodam i zamišljam da umireš strah me
kad pomislim da te više nemam nigdje
ni u jednoj vremenskoj
ni društvenoj pori
iako te nemam
bojim se da te nikako nikada neću vidjeti
da ću umrijeti a ne vidjeti te
(to znači da ću ti se od sada radovati)



znam 
da ne čitaš

lakše
ispada iz mene ako to znam
umjesto
znaš
(mogao bih ovdje reći što sve nedostaje)

možda
opisati tu ljepotu
u tom vremenu
s nama
u tom stanu
umjesto ičega
neću jer znam da ne čitaš
da sam ti nigdje
negdje nigdje
uzmi telefon
odmah
iz ovih stopa
nazovi me
i kaži
volim te i
kaži
nije bitno
kaži da nije bitno
ali nakon što kažeš volim te


(nažuljao sam noge, loša mi je kosa, boli me glava)
(volio bih da ima više radosti i hrabrosti, bože, kako te dvije riječi zvuče odvratno jedna uz drugu)

kako smiriti misao?
ti ovo sigurno ne čuješ
ali ponovit ću

kako smiriti misao?

kako pomiriti smislove
ali to je već igra
uspomena je vrlo jasna:

što ćeš jesti, da naručim?
ništa, nisam gladan
(sretan sam)
al hvala
zaboravi
volim te
nije bitno

08. 03. 2012.

Katkad je bez sumnje riječ o sreći

bolesna je

nervozna
puši
glas
puca

jede
nije gladna
jede
dira kosu
zamašćuje ju

govori namjerno da ju ne razumiju
piše pisma

jedan ti
jedan ja

kao
i to jedno proljeće

ne mogu te ne misliti
ne mogu se izrezati

kaže ona u pjesmi
da li se možemo zaboraviti
kaže
da ne može
da se ne može zaboraviti

loša pjesma za dobre ljude

važno je
htio sam da imamo park
radost
(da monumentaliziramo)
ti si moj
kaže mu
ti si moj
kaže ponovo

nekada pišeš nekome koga nisi sreo
nemoguće je ostati bez ljubavi
čak kada postoje samo riječi
to se uvijek vidi to se uvijek zna

najgora stvar je ne voljeti
mislim da to ne postoji

sjećam se pirea
i želje da me zagrliš

i gnjevnog gutanja vode
nemira

na neki način
se nisam budio niti iz jednog sna u tom vremenu

tiho i neprimetno postojanje
tebe
njega
sada

mene tu nema
ja sam uništen na balu tvoje konvencije

ja sam uništen jer ništa nikada nisi rekao

jebi se

za buđenja u osam ujutro i ozbiljan život

dođu i bolji dani
voda tutnji u radijatorima
sredina je trećeg
 
prestaneš plakati nad plakatima i pozivima poput onog "ne volim januar"

krevet ostane jednako širok i jednako dug
plahta je plava
nekada roza
za dečke
samo za dečke
molim lijepo
 
crni ormar ispred
duga i jako žuta lampa pored
pa ništa
ništa

ti ćeš spavati još sat i pol
onda alarm
onda muzika
nova
svakako nova 
nikako drugačije
brate
hladan hodnik
vruća kava
pranje kose
neki novi gel
dva put ćeš stisnuti miris
bijela košulja
telefonski poziv dosadne drugarice
nazovimo ju kravom
kravom koju volimo
 
neki nov pulover

kava je gotova
pališ cigaretu
ne primaš sms poruke
ne odgovaraš na njih
i drugu pališ
i treću
ma dobro je
 
zadnja depresija te nije ubila i sretan si zbog toga
nazvao si ju onim danima
"kada si sam pivo pio"

zadnja sreća te također nije dokrajčila
tebe ništa neće ubiti
živjet ćeš zauvijek idiote
ako tako nastaviš
 
nikada
nećeš
bez brige
odlaziš

lupaš vratima
prije, ako ga imaš u krevetu
poljubiš ga
kažeš "ti spavaj"

čujemo se popodne

on spava
sanja
sretan je

ma pusti njega
jebeš njega
 jebeš njih
jebeš spodobe oko sebe
jebeš ih u sebi
reci im da su glupi
spori dosadni
tihi
ružni pomodni

da im život izgleda kao priprema na samoubojstvo
ponudim im onaj svoj nož
pištolj
tablete
mora da sve to imaš
ti
ti stari moj
prijatelju
ljubavniče
kume
ti

ti sudiš
braniš
lažeš
tvrdiš

druže

ti
otključavaš oko pola šest
uvijek isti sir kupiš
isto varivo radiš
istu količinu piva piješ

ti
bez  ikoga

ja bez ikoga

ma

ali

(ne može se napisati onaj prijedlog ponuda neki ću drugi put)
hoću

hoću

stvarno



07. 03. 2012.

kao grozd za neke koji grozdove nisu...a vidjeli valjda

a ništa
hodaš tom dugom ulicom
trudiš se ne psovati
s pjesmama u glavi koje su te obilježile a koje ne želiš sada izreći

hodaju i oni s tobom
ti dani
ti sati
te želje
sve je uvijek tu
na dohvat
takni se po glavi
po ruci
po žilama
kao osjetiš
ma osjetiš kurac
al ajd
u tebi je

znaš da je
kao da je
je je
loše je govoriti o tome
neizgovorljivo je kažeš
složim se

nekim budalama pišem da je pivo kao pivo
i da nije važno
da je ok
što me neće
što to ni ne znaju reći

plivamo u tim sudbinama konstrukcija
upliću te u njihove živote a ti ne bi
ti bi samo
nekom Doma
nekom tamo
(onda vidim tu neku tvoju idiotsku prijateljicu koja vozi idiotski bicikl i sluša idiotsku muziku i mislim si koji si Ti idiot- kako krivo !!!)
i ne bi se budio
i samo bi jeo
kupao se
spavao
ljubio
jeo
i tak.




Moja mala velika ljubav se najbolje prodaje

proljeće sa smithsima
proljeće s tobom
sada 
iza godine dana
imamo još deset dana
onda ću slaviti

stalne frke u želudcu
stalna kopkanja
češkanja
spavanja pod vrelim dekama
jer ti je bilo hladno

volim to vraćanje
volim to sjećanje

soba s pogledom na ples
za spavanje
ples zagrebački

pitaj
pitaj
pitaj

ne
nećeš

stalno se derem na nju
spuštam slušalice
ona je kao svi vi
samo njoj smijem sve
vama ne smijem sve
a pitam se kako vi smijete sve meni
razumijete me
ne 

ok

napit ću se kao svinja
sedamnaesti je subota
ponovit ću sve
istu scenu

otići na piće
razočarati se
otići dalje
razveseliti se

naći nekoga poput tebe
tražit ću da puste onaj hit
prići ću nepoznatoj budali
i reći joj priču
povjerovat će mi
svidjet ću joj se

i tako

__________________ . ______________________________________

Idem učiti govoriti
u taj grad
u tom danu

I bit će

Nikada se neću vratiti
nikada Vama išta reći

Kao Simone onom filozofu
Kao
Ti Meni Onda

Proći će

pssst ttt t   ttttt
(neće znamo i nema veze; neće znamo i nema veze;)

Neke noći optužujemo Mjesec neke piva neke Majke
sjetimo se tata
blata
bara
žaba
komaraca
sparina
progutamo to u dva trzaja

ko jebe takva sjećanja
zadahe i švercane cigarete

ko jebe ta vremena
ko jebe te ljude

neke tamo pozicionirane pozere
neke tamo loše grimase
usrane mime
usrane kite

pričaju i činjenicom što pričaju misle da su vrijedni i još (što je najgore) misle da govore pameti
smiju se kao za satnicu kao na zeleno

imaju istu istu istu jebenu odjeću istu

 




04. 03. 2012.

da, ono da, da

kada oko ponoći poželiš
da si doma cijeli dan
sutra
jučer
s jutra

buljeći

kroz prozore

kroz ekrane

kroz zvučnike

kroz papire

buljeći zbog višeg boljeg i većeg (života)

kada poželiš
da je taj tuš oko ili prije dnevnika
pa večera šunke
sira jaja paprika
i kolača

kada poželiš da su podovi čisti pun frižider mirišljave spavaćice
puno srce

(to se moralo istaknuti)

srce,da

03. 03. 2012.

bolesni smo i gorki smo

polumrak
ili ako želiš ono suprotno
mislim da ni ne možeš to poželjeti

(vas dva ste sada u tvojoj kuhinji i pijete kavu
ti s dva šećera ako
a i on isto
pušite
lijepo vam je
proljeće je čovječe
strahovi su u peti
ali nije važno
je li tako
tako je
da)

vas dva ste
vi baš onako lijepo to jeste

/kao nikada ili možda ipak nekada ti ja/
kažem možda
da ne pogriješim

greške je glupo raditi
greške je glupo raditi

(jeste li se vi sanjali čekali mislili?)

da povjerujem

ja ipak očekujem
da se vi volite
shvaćaš me?

(dok smo kao hologrami
dok sam to samo ja
dok to postajem
dok
dok)

povraća mi se pa šta
okus je izmješan s čokoladom sirom vinom ribom kurčevim pičkama materinama
ti me nikada i nisi, volio, jel da?

sad je već buka

izvuci me
zamisli
obrani

i tako

baš tako

godina je za dva tjedna
i mislim da to samo ja znam


29. 02. 2012.

tako je kad je a tada je naša sreća samo naša (stvar)

Kada za nekoga, kada za nekoga svog, kada
e
a tada...

jedno pored drugog pored trećeg šetaju
deset je
rano je
jutro je

kuhaju se kave
saznaju se vijesti od jučer
znamo samo jučer
ako
naravno
znamo (a to je najstarija vijest od sviju)

lijepa glava i lijep pogled
pune su mu oči suza
a i njoj
mazi mu ruke
mazi je riječima

traže zrnce šećera i soli spajaju se
ližu
grickaju
sline
 (klišej pa šta)
rekao joj je da je voli
nasmijala se kao nikada

a bila je ponoć
samo još jedna
u satima tog dana
i tako

24. 02. 2012.

Uvijek: BOJIM SE I ZABORAVA I OSTAVLJANJA. KAO VRAGA I KAO BOLESTI.

 N E  Z N A M GOVORITI G O V O R I T I
NI
PREPRIČAVATI
NI
DIRATI
NI
ČUVATI


JAKO MI NEDOSTAJEŠ
ššššššššššššššššššššššššššš


PREVIŠE


NEĆU VIŠE OVAKO


NE ZNAM ŠTO SI REĆI

KAKO SE ZAUSTAVITI

KAKO SE PRESTATI BLAMIRATI KAKO OVO ONO


 UMORAN SAM I TAKO TO
 U OVIM REDOVIMA NEĆE NIŠTA ZNAČITI DO MOJEG LUKSUZA DO MOJE DRKOTINE KOJOM TI
kojom ti...kojom Ti...
JOŠ JEDNOM
JOŠ UVIJEK

ŽELIM REĆI DA TE OBOŽAVAM
 I DA SAM SE SJETIO KADA SI TI TO MENI REKAO TAMO NEKADA 29.04. ONE GODINE SUPER MI JE ZNATI DATUME
uf


Bilo je to sve nekako teško. Kao na stotom katu koji te zove da uroniš u dubine betona;
razbiješ glavu, kosti, nos, kožu.

To je s tobom bilo tako lijepo. Ti si jednostavno sve.

Kažu da do tamo odakle si ti, a odavdje odakle sam ja ima samo dva sata.  Brodom.  Znam da se ne bih vratio od tamo. Čekao bih Uskrs i Božić. Gledao te pored, preko puta, išao ti u susret. Malo.

Uz maštu, uz ono što mislimo da mašta je i za koga je, ja bih rekao:

ja želim da si tu, sada, sutra i stalno i da me držiš i ne puštaš. Tim redom. Brzo bih to rekao pa onda sporo. Još jednom. Da ne zaboraviš i da me više ne ostavljaš.

BOJIM SE I ZABORAVA I OSTAVLJANJA.
KAO VRAGA I KAO BOLESTI.


Ma, ne bih to rekao. Bilo bi me sram. Zato to i stavljam ovdje.
Zbog stida. Zato s tobom i sugovorim ovdje jer te nema. Kao nikada te nema. Kao nigdje.

Naravno; sami smo sa slikama. Upravo sada.

Ima slika nas dvoje, u vlaku, u autu, izgledamo, izgledamo, izgledamo sretno.
Imaš moj pulover i imam tvoj pulover. Kasnije sam ga oprao na krivoj temperaturi pa se skupio. Oprosti na suzama. Ne mogu te zaboraviti. Ne mogu ni govoriti o tebi. Ništa. Ali, evo, samo još malo, malo malo malo.
Daj.

Znaš da suze u tekstu ne znače ništa. Figura. Goli kurac.

Sjećam se da smo se taj dan probuduili sretni i da nismo htjeli da ona ide s nama ali si ti pristao pa sam i ja pristao pa je bilo onako- baš glupo. Ona je gnjavila, ti si šutio, ja sam pizdio.
Tako je bilo uvijek. Baš tako- oni takvi, ti ovakav, ja ...a ja. Kao nitko.

Sjećam se tog ručka poslije i tvoje kose i tvojih ruku sutradan. Volio sam ti i ruke i kosu i vrat s onim plavim mirisom i bijele boje na tebi i smeđe okvire (koji su ti btw bolje stajali od ovih sada). Svega se sjećam. Stalno ponavljam da se svega sjećam da to ne zaboravim da se to ne izbriše jer što ako nikada ne budem sretan, nikada više? Što onda? Zato sjećanje. Zato. Tako. Da znaš.

I da, onaj trenutak, nakon onog koncerta kada me umiruješ? Znaš, sjećaš se? Znam da to stalno spominjem.
Bolest nemanja ljubavi, znaš. Da. Znaš?

Pa...
onda onda kad smo, ne ne, onda kada si me učio kako da se penjem lakše do Trga, do onog dućana, po ono mlijeko, u osam ujutro u proljeće. U proljeće koje je bilo kao- naravno- ni jedno drugo. Ikada. Neusporedivo. Svakako neusporedivo.

I, uff, onaj momenat kada donosiš četkicu, kada me želiš. Plava je. I onako je, kao tvoja bila, zar ne? I onaj tvoj veš van kante i lišće po kuhinjskom podu i mravi od drveća, vjetrovi, kiše, grmljavine, sparine, ti i ja i neki najgori film al ono- naj najgori za koji ti ja tada uplašeno lažem da mi se sviđa jer ti tom laži želim reći da si ti divan ti  ti da si ti sve i da ti hvala i tako to. Vjeruješ mi?
Znaš? Hajde, hajde, još malo.
Jao, neugodno mi je.

Je li stvarno znaš?
 Osjećaš?


Kako je lako govoriti.
I predlagati osjećaje poput:

volim te
fališ mi
trebam te
stidim se
bojim se


Predložiti:

da te zagrlim sa strane i da te ne puštam. Razumiješ?
Sjećaš li se?


Nakon 12h, ti spavaš ja pripit upadam, lupim nogom o stol, opsujem, popišam se, operem zube.
Tvoja pidžama. Kako je tek to bilo zabavno i one deke i tvoja zimogroznost ili kako se to kaže?

....

da pogledamo more tajnu mrežu tamne dubine
jednom
kad se sretnemo
a hoćemo
znam
sa svom ljepotom sa svim suzama 
tren kao vječnost
i sve te druge parafraze loših stihova koje ja zastupam i volim i kojih se ti stidiš i zbog čega me ismijavaš


sve bih dao da si ovdje
iako nemam sve
tako mi je
tako mi je sada

sad je dosta. Bit ću tu. I tvoj.




Lijepo spavaj