31. 07. 2010.

[ Od srca mora da se i plače ]

Ja ću tebi biti. Dušo moja.

Ali ništa nije zauvijek.

Ne da mi se. Ali tebe ništa ne može.I prazne prazne prazne riječi.
POČNEŠ POČNEŠ VJEROVATI U ONO ŠTO GOVORIŠ (jer si slabe volje i jer tebe ništa ne može zamjeniti)
STRES TI STANE. PRED TEBE.

NO, TO SAMO MISLIŠ. (što ću ja u svemu tome?)

SJENE NITI IDU SAME NITI DIŽU DANE. -želiš opisati pravo stanje-


ON VARA ŽENU A ŽENA GA VARA TVRDEĆI DA GA VOLI I DA OSTAJE RADI MALOG ČOVJEKA. MA NIJE. ASTROLOZI KAŽU NEKE DRUGE STVARI. KAŽU DA SU SE TREBALI RASTATI KADA JE BIO PET GODINA. NE SLUŠAJ NIKOGA.


PITA SE:


- JE LI SE ZNAMO?
- JE LI BLIZU?


- HOĆE LI USKORO?


Znam da bi mi dobro došlo. I toj. Izvjesnoj i izvjesnijoj.


-Nije opsovao Boga?
-Čudno.


-Osjećam se kao da prisustvujem.
-Velikoj stvari?

30. 07. 2010.

Prošlost bi trebala biti odskočna daska, a ne ležaljka. I onda jebene i nezgodne vrline.

Hvala Vam za sve što radite za mene. Hvala. Glas ti je glavni instrument za SVE.
Morao je slati tonu mailova. Koza od doktorice je rekla da ću tri tjedna pričati kroz zube.

Bili su to isječci, a od toga je već prošlo. Puno. A nisam se ni osvrnuo.
Bilo je i toga da mi se malo vrtilo, tada dok nisam jeo i toga da sam morao piti vitamine i željezo. I toga da sam pitao: HOĆE LI NETKO NEŠTO KUHATI?

I onda je došao kuhar.
Bio sam skuhan ja, a nisam htio, a nisam znao, a nisam.
Rečeno je: ZA TEBE SAM SPREMAN SVE I U OVOM A TEK U ONOM ŽIVOTU.

Krivo sam čuo. My bad.
Navodno je naglasak bio na ONOM.

NITKO NIŠTA NIKADA NIJE REKAO.

Nisu mi dali jesti to veče ni jutro.
Niti pidžamu. Nadao sam se da me neće zadržati.


U čišćenjima se ruke osuše. U životu sam selio tek par puta. Svaki put mi je bio značajan.
To su novi životi. Zaboravljate.

RADIŠ LI BEZ MENE BAŠ SVE? SVE? SVE?

TAMO TAMO TAMO TAMO TAMO TAMO TAMO

Potrošeno jer sam se potrošila.

Očekujem ozdravljenje od patologije.

Kad se vratim: Bit će isto.

Za deset godina će biti : Isto.

Tko će ti faliti: Prijatelji?

NE MOGU DANAS JER sam krvarila. Ja mislim da sam učinila sve. Jesi dobro? Ne?
Koja su fundamentlna pitanja: Gdje je nestao smijeh?- Kaže. Kaže.

B. kaže: Zamisli da se selim zauvijek.

Ja ne mislim da ju neće uvažavati. Naići će. Ili ćeš ti, ti, ti, ti. Kako se zaboraviti, kako se preboljeti, kako si oprostiti. Obećaš ali.

25. 07. 2010.

[ i can t catch my breath ]

U snijeg me baci, kao u raj šalje osoba A osobi B.
Pjesma je o tome kako se on sada ne stidi moje osobe B. Npr.

Opuštali su se uz opijate i pjevali su sevdahe. Bilo je pravo. Bilo je krivo.
PLEASE STAY BY THE PHONE.


I ZIMA U PROLJEĆE I LJETO.

Osoba B. se osjećala nesigurno pa je bježala u samoću. Osoba koja je voljela Osobu B. je trebala ljude. Puno njih. Različitih. Da. Osoba koja voli Osobu B. danas mrzi stidljive. I uravnotežene. Danas : Pun kurac njih.

do you crash?

17. 07. 2010.

Prospi pokoju zvijezdu i daj se ili se ne daj. Nemoj stati na pola. Bit će kako kažeš.

Kažem: SVE ĆU RIJEŠITI. SVE POD MILIM BOGOM.

Kažu i drugi.

Društvene promjene na pomolu. Miriše na frku i miriše na uzbunu i jako je i važno je.
Dolazi kroz vlastito. Konačno.

TAMO GDJE SI: bilo je dno. I kraj.
U novom bračnom krevetu ćemo možda leći i to će možda biti lijepo buđenje. Možda ono o kojemu sam nekada davao slike, muziku, a i srce. Jebeš ga.

JA ZASLUŽUJEM I JA NE ZASLUŽUJEM. u krug i u kocku.
Živiš i živim i tebi je i meni je i prođi kroz snove, od neba do zemlje od vode do zraka do zemlje do metala do mesa do krvi do mirisa. PONOVI TO.

------------------------------------------------------------------------
+ Možda saznamo kada nas netko vrati da smo se vratili jedno drugome. Sa čuvanim i uramljenim strahom + Možda + Uz križ, koji je trebao biti plus. Bježiš u ludilo?

Trebao. Nije.

A uz dobar vjetar stigneš do dobre ruke. I do života. Na trenutak.
Žrtva je položena.

13. 07. 2010.

Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog određenog trenutka, kad nas samo ta prilika čeka, jedina koja nas može sačekati u toku mješanja. Ne možeš je zaobići, ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padneš. Pa plivaš, ili potoneš.

Već par noći ne spavamo dobro. Ni jedno. Ni drugo. Nikako.
Sanjao sam da sam u nekom gradu i da je nebo histerično plavo i da je riješeno. Ono što treba biti. I tebe sam sanjao, no to je već bio budan san. Još mirišem tvoju kožu.

Neka persona kaže, uvrnuto zvuči: Moj, ti..
Odajem priznanje. Svemirsko. Kao: lijepo govoriš.

Možda privodim kraju priču. Onu bez imena, ali najpostojaniju. Možda će kroz nove rolete i čistoću, a možda i neće. Od sebe se ne može. Možda.

Jedno je ljeto, prije dvadeset godina, on pucao u njega i ubio ga, a dijete je moralo preskočiti mrtvog čovjeka, otići doma i reći da je umro. Reklo je da umrla druga osoba. Otac djeteta je tada bio superheroj, išao se suprostaviti i zaustaviti svog prijatelja, svog kuma. I uspio je.

Poslije su došli kamioni, UN, puške, jeftine čokolade. Naivno, blesavo, a ni najmanje slučajno.

11. 07. 2010.

Time se može reći da smo izlučili svoju svest i samo nam je preostalo da nacrtamo sebi senke.

Koliko se stvari mogu ljepšima učiniti? Ili popraviti?
Jasno je da nam u život ulazi samo ono što možemo, umijemo i/ili trebamo.
Jasno je da ne znamo zašto je ta suština upravo takva. Zašto je ta logika baš takva?

Sve je kako treba osim tijela, tog drugog tijela koje onemogućuje potpuniju stvarnost, koja neće biti omekšana snovima već utvrđena podacima. Takva nekakva.

Možda i ne znamo o čemu govorimo.
Piješ kao da to nešto daje. Znaš, to nije voda.

Jedeš, ali ne hranu.
Pušiš: i od života i krive stvari. ´Ko te jebe. Idiot si!


"Hteo sam da pokažem kako u vrlo različitim epohama postoji nepokretna konstanta. Sveprisutnost ljubavi i smrti."D.K.

08. 07. 2010.

Došla je jesen, došla i ptice su bez srca ostale

Ali, s nekim drugim si otišla.

Da te imam. Da sam te imao.

Jednog dana ćemo jesti makrobiotiku. Jednog dana će proći ovi dani. Jednog dana ću znati da je to- gdje sam htio biti. TO ĆE BITI TAJ DAN. BEZ ŠMIRANJA. ŠMIRGLANJA. MULJANJA.
I jednog dana ću znati da je sve bilo s razlogom. Danas ne znam. Ništa. Puno je tog ništa.

Varanje u ljudima. Varanje s ljudima. Varanje sebe. Varanje drugih. Nužnost.
A tišina svira? Nisam znao. Njihova musava lica, klempave uši.

I onda upada u glavu:

Dragi Lenarde, gledati životu u lice, uvijek, gledati životu u lice, i znati ga onakvog kakav je. Barem ga znati, voljeti ga, onakvog kakav je, a onda, odložiti ga. Lenarde, uvijek godine među nama, uvijek godine, uvijek ljubav, uvijek...sati...

04. 07. 2010.

Nikada nemamo dovoljno vremena za one koji nas vole, već samo za one koje mi volimo.

Samoća uvijek budi strahove.

Postoje te noći kada samo moliš Boga da dođeš doma, cijeli i zaspeš.
Jer ti je kartica nestala jer sretneš bivše jer se svađaš na ulazima jer ne znaš kako će biti od ponedjeljka jer.

A onda si dosadiš.

Hoćeš više? Čega? Pobogu?

Htio sam da isto dišemo. Na sekund. Satima. Danima.

-NE GLEDAŠ U OČI -KISELO SE SMIJEŠIŠ- PROLAZIŠ-GLEDA TE-KAŽE: GLEDA TE-
-ISTI SU- DOĐU DOMA-PIŠU NA NETU-JEBU SE-LAŽU SE- MISLE DA SE NE LAŽU- MISLE- AL SE LAŽU.


JUTRA:

Probude se. Kava. Doručak i sretno.
Za tjedan dana je novi dogovor ili nije s istima. Obećavaju ali ne daju.
S V E D O K T O N I T K O N E V I D I

A onda vas život razdvoji.

01. 07. 2010.

Mogli su me pretući, mogli su me zatvoriti, mogli su me ubiti, zar su malo ljudi ubili bez razloga?

Nije slučajno, naravno.
Znamo se od prije.
Naravno.

SLAĐE JE KADA SE ZAŠEĆERI. DA.


Kaže: Prekrasan si.
(Tu se već umire od smijeha. Mora se.)

Da uništim ili dignem atmosferu- recitiram turbo folk pjesme.
Kažem ok- neće ovo ovako.

Onda dođe do - KAKO?
Nikako.

All this must go on without her. Did she resent it? Or did it not become consoling to believe that death ended absolutely? It is possible to die. It is possible to die.

VOLIM VOLIŠ VOLIM VOLIŠ VOLIM VOLIŠ.
VIŠE SE NE POZNAJEMO. N E V A Ž N O . STVARNO I STVARNIJE.
( a onda? - ništa- onda- nikada - ništa -)


U mašini se pere veš, puno je. Puno je vode. Voda je prljava.
Zamišlja ležanje pored mašine kada se ona sjebe i kada se ta mutna voda raspe po njemu. Misli da bi to bila divna scena. Pronađen mrtav. Ubila ga mašina.


Take it for what it is.

-ODLAZIM.
-ODI.

-NEMA VRAĆANJA.
-IPAK ĆU TE ČEKATI.

-IMAO SAM TEBE.
-IMAO SI MENE.