09. 08. 2012.

sentir / glisser

noćna hrana kao da je rat ona je onako neslana ispred je našaran papir koji nešto želi
 želi me podsjetiti na ono što sam volio
ta sjećanja čine higijenu naše duše
oni je definiraju
želim da se javiš
ja čekam samo čekam
moje si lice
koje (volim) vidjeti nekada dok nemirno dišem
volim te imati uz sebe dok nosim koplje dok imam zaleđeno srce
na njega nabijeno ono nije onda ukusno kao ona zaleđena Dorina
nije stvarno
nemoj ga još jesti

01. 08. 2012.

Probuđeni, moj probuđeni

činilo se odmah da ti onako baš možeš
podesiti ovo srce
ovaj logor u glavi
ono što se nije uspjelo utišati ti s nekoliko imena i više različitih zrnaca krvi koja nas opako može razdvojiti ali eto ipak smo se kasnije rodili znamo to
podesiti dakle srce srce srce (i sad to ponoviš)
u meni
ono gdje ja jesam još nov

ono gdje ne ležim u krevetu i brojim sate od tebe do tebe do tebe do tebe
ono gdje sam ipak izbavljeniji
gdje čitam ekonomije i ekonomiziram i gdje ne mislim na to da baš znaš i s očima i sa slučajnim dodirima dok hodamo u kasni sitni sat najprometnijom ulicom i ti me vodiš na benzinsku a ne u restoran i puštaš mi opere umjesto jazza