08. 02. 2010.

>>čak i tvoj pas drijema. čak i on ne čuje korake>>

Novac je sredstvo obrane i jamstvo slobode? Lako je reći da smo osjetljivi na tuđe siromaštvo. Uvijek su me više mučila pitanja siromaštva duha. A koliko mi ih prilazi? Perfekcionist ozljeđenog srca sam. Na kraju radnih dana se razmišlja o žeđi (u isto vrijeme se ide na casual drinks), a mislim da se ne radi o toj žeđi.
Ovaj svijet je eliminirao ljubavne potencijale, sveo ih je na instinkte (koji su tako umorni i tako snažni u isto vrijeme).Kako napraviti da ti ne budem običan?
Čujem da za mene pitaš. Da (u inhibiranoj kolektivnoj svijesti) me možda još i potrebuješ. I da ti odgovorim poetski: da tamo gdje ja sada živim nema niti ulica niti brojeva, da nema smjernica gdje me možeš naći i da ti ne vjerujem, ali da je lijepo to što čujem i da znam kako to zapravo ništa ne znači. Preporučam ostajanje u ljušturama. Nekada samo jesmo ljušture. Nekada samo jesmo sjene. Bilo bi odlično da smo bili u stanju gorjeti, ali nismo. I da, ljubavi: To je put na koji se rijetko ide. Dobra stanica za loše putnike. Upalimo si svjeće.
Znam da to nije garancija našeg susreta, ili samo tvog sa mnom. Na nebu nema brojeva i nema ulica.