19. 04. 2010.

Wonderful life in a Wonderland.

Umrli pjesnici noći. Jeftina piva i vlaga i željna i žedna srca. Pričalo se o ljubavi, zar ne?
Onda se ostane sam. Sam. Hej, sam. Ništa pored tebe nema smisla, ništa zbog nas nema smisla. To je wonderful life. A s njom pričam o djeci i njihovim imenima. Uvijek smo Drugi i Treći. Jesmo. Ništa s tim ali je puno zbog toga. Puno i previše. Volim te. Nisam mogao drukčije. Bilo bi dobro da sam mogao. Bojim se svih samoća i ti se bojiš svih samoća. Mi, usamljenici. Nemoj odustajati. To je wonderful life. U 4 ujutro je naša zemlja bila svježa i rosna i zelena. Suza u oku, bez suze i bez oka. Vidio sam samo sebe. Tebe nikada više nema. Mene s tobom više nikada nema. Wonderful life, kažem ti. Povjeruj da nisam dželat i da nisam žrtva. Nemoj odustati. Ne. Povijest pišu pobjednici ide kroz noć a ja pomišljam da ti imaš puno toga reći, o tome, tome-nama. Nemoj to zaboraviti. Barem radi neke vjere. Neke. Kažem ti wonderful life je to.