22. 04. 2010.

KRUPNI razlozi POSTOJE. Nisam to htio reći.

Nekako je uvijek počinjalo. U proljeća. Istina. Ali toliko istih stvari ponoviti (navika nas čini sigurnim). Učim da nije ona jedina koja nas može učiniti sigurnima. Ali eto.

Kaže da je to bilo nakon loših vina i loših ljubavi. Kaže i da su očekivanja super ali moraju biti obostrana. A drugi kaže da je to sada simbolička smrt i da s tim (svjestan je!) ništa nije rekao. Ali eto, govore i prepisuju se. Ovaj kaže da će i simbolički obrisati sve i učini to. Uvijek učini isto. Samo što se statistička šansa ne povećava s tim (ni za što drugo nego li neuspjeh), ali je učinio. Isto kao i uvijek.

Onda je krenulo zajebano i neumjereno i ostalo je.
Psihochecking.Ples.Teretana.Kud ideš?
I pišeš. Svaki dan. Kud ideš?
Ne. Ne. Barem ne s tim pitanjem. (Kako naći mir? Kada je i ovo i ono, i dalje?)