29. 12. 2010.

te oči su bile drugačije oči i rekle su u pičku materinu svašta a onda više nisu gledale a mi smo se smijali

Danas neću govoriti o njima već o nama. Nisam vjerovao ali sada vjerujem. Život nas stvarno vodi čudnim putevima. Ljubav se događa u koracima, na koracima i pored koraka. Nije fantazma i nije laž.

Zašto je nešto nastalo? Ali i zašto je nestalo?

Mogao bi cijeli život biti ljubavnik. Zimsko je sunce vani i dosta je hladno. Kaže ovo:
"Stabilna i iskusna u ljubavi i životu, tražim nekog čvršćeg u glavi da nije o oblacima i plahutanjima i da ne misli da je najbolji na planeti.Zaista ne tražim nikakvog super-ljepotana koji je isključivo koncentriran na sebe ,tražim normalnog dečka iz susjedstva.Što te zanima pitaj,pozdrav!"

28. 12. 2010.

O stolu je i cvijetu na tom stolu.Nevolje za tumačenje stvarnosti su previsoka cijena.

Budila se i plakala. Uzimala je štap jer nije mogla hodati. A onda je dobila tablete. Priča je i o tome da su joj promijenile pogled na život. Nitko ne sumnja. Zašto bi? Odvedu te u skroz drugom smjeru.

A taj jedan dan je sjedila nasuprot njega i u toj svojoj opijenoj glavi mislila: Ja opet nisam tamo gdje bih trebala biti. Nije otišla dalje s tom misli. Nije imalo smisla. Ukinuti tako jednu divnu laž je kao ubiti ljubav, u njenim definicijama i vrijednostima. Nije bitno.Ma bitno je, majku ti jebem, al ništa s tim.

Ona kaže da postoji uvijek "to nešto neizrečeno". I neki dragi koji ju čeka od tko zna gdje. Hiljade simbola za povratak. Ali nekada se nemamo gdje vratiti.Tu već sranje kreće, a mi stajemo s točkom ili točkama...

25. 12. 2010.

11. 12. 2010.

Vrijeme u glavnoj ulozi. Moglo bi početi ovako : EVO, ZAMALO.

Dok je moguća jedna drugačija budućnost.



17. 11. 2010.

KAŽU:[ zajednička tajna je najbolji početak ]. I onda zašute, oni koji kažu.

To bude nekako ovako:

*ukineš jednu ovisnost a s drugom započneš rat.
Dakle, radi se o ovisničkoj strukturi ličnosti. Da ne bude zabune.

*morao sam te simbolički ubiti, oprosti.. Tada mene manje boli stvarna bol, a tebe, tebe to neće ni dotaknuti. Zavidim ti. Nećeš ni primjetiti da me nema. U redu. To nije bilo lako reći. A tek napisati. No, tko me pita. Ja sebe ne. Itd.


*Idemo dalje. Samo ne znam kud. Nije važno. Stop. Mislio sam, zamislio sam, da si moj stop. 

*Kada mislim o tebi shvaćam da nemam što puno reći. Bilo je par trenutaka koji su imali potencijal. Par minuta uživljavanja i par minuta razgraničavanja. O njima bi bilo dobro nešto reći. O razgraničavanjima. No, što?Nisam te ni upoznao. Opet, niti jednog od Vas ja nisam upoznao. A izgledalo je kao da jesam. Izgledalo je kao da hoću. Međutim.

*Međutim

09. 11. 2010.

Čak ni na tvojim zen nebesima nećemo se sresti.(Kažem: možda se i vratim. Znaš ti čemu služe laži) S.P.

ti : ja

Ako me tijelo ne vara; ili je to samo moja fantazija.


Rekla mi je da joj se u početku činilo da sam ja inferioran ali da se ispostavilo da tome i nije tako te da se radi o igrokazu. Da u suštini- mene više zanima odnos moći, te da je druga Osoba- nemoćni moćnik.
Tu je već prošlo sat vremena. CUT.

Mi nećemo predugo biti ovdje. Svaki zvuk od tamo me podsjeća na ovo sada: Tebe.


Sada je to sve samo bivše. Ništa više. Kao i ovo sada.





06. 11. 2010.

Mislim na srcedrapateljne i/ili smiješne priče. Na ekstremno i skurilno. Na tragedije, farse, prave tragedije.Pravu ganutost, parodiranu sentimentalnost.

Slomit ćeš si srce. Slomit ćeš si srce.
Slomio si je srce. Slomio si je srce.
Slomljeno je. Dobro je slomljeno. Otvoreno je. Ništa se nije dogodilo. Pstttttt !
Ništa se nije dogodilo ali:
isto boli.

Identično. Samo se pojavi zavojitost pa se pojavi neka hladnoća pa neki čvor. I stane. Al ne stane srce; stane nešto drugo, nešto sasvim drugo. Sve je nešto drugo. I ništa u tome svemu je nešto drugo.
Ovo kao da je pisano za tebe.

Nije se mogao sjetiti boli. Ali se ona sjetila njega. I onda su se sreli.
I prošetali su ulicom; prošetali su se po noći. Bili su zagrljeni. Izgledalo je kao da se vole. 
Ali to samo tako izgleda. Ljubavna slika zna zavarati. Nadamo se. Skupa se nadamo.


 I ništa od toga. Ljubav bez izazova. Hiljadita ljubav bez izazova.
Ovaj sirotan ništa ne vjeruje i misli da nitko ništa ne osjeća i misli da on ništa ne osjeća i da sve može preskočiti i zaboraviti i  izbrisati. Ne da si pravo da mu išta smeta.
Nema veze s nikim drugim. Baš ništa.





29. 10. 2010.

[ bajke o bajkama i bajkinim majkama ]

Zazvuči kao obećanje a onda kao jauk. Kao neka ptica kojoj je nešto zapelo u kljunu dok je htjela jesti. Tako nekako. Onda to nazovem iluzijom. Ali, nemaš pojma koliko je stvarna.

Onda čiste smeće, ono veliko, ogromno, pokidano. I onda ga nema. Tako završi život tih objekata. Samo ih pokupe i prevezu. Tako završi i čovjekov život.

Odgovori su tu. Nauči ih. Priznaj ih. I onda je sve u redu. Ali baš sve. Sve što možeš strpati u Sve.
Samo se nemoj bojati. Nema razloga za strah.

Pitaš se: Koliko vas je, a koliko je mene?
I ja isto.

26. 10. 2010.

Prvi znak početka razumijevanja je želja za smrću.

Još od onda kada sam te nadživjeo. Sličite.
Dapače- isto je sve. Ja sam isti. Uz vreću obećanja koje sam sam sebi dao. 
Povjerenje nije vraćeno, a povraća mi se.

 Uživo su te rečenice bitno nakaradnije. Zvuče nestvarno.

Poput: Ja ne znam živjeti.
Ili: Tko bi tebe zaboravio?


Ili: Ja tebi suštinski ništa ne vjerujem.
Ne znam zašto si ovdje. Ovo mi sve izgleda bez veze.
- Osjećaš se načeto?
-  Ja isto.


Morat ću i tebe izbrisati. Na tren se učinilo da neću.
 Ali- mi nemamo ništa zajedničko koliko god možda očito bilo da imamo. Ja bih ipak bajku spram svega ovog mogućeg. Ja bih kraj. I krijesnice. Na putu.

I onda sjećanja: na jednu noć, na jednu vožnju, na jednu godinu, na jedna vrata. I stop.Čemu?
Onda se sjećanja brišu. Ljubav se ne ogrće.

Ne dižem te s koljena. Nema oprosta. 

-Oslobađam te, a tko će mene? 
- Nije istina. Ovo je zatvor.


- I onda nikada.
- I daleko od tvojih usana. I pogleda. I svega što je moglo biti: ponovo.




Zauvijek ću biti tu.



23. 10. 2010.

it is love which makes the truth of which sex is capable, and not the inverse

Na obrvama. Na usnama. Na britvi s ceste. Sjedio sam.
Sjedio sam na tvojoj kosi; na stomaku; na noktima. Izgledalo je kao da je smiješno. Naravno, nije bilo.
Bilo je grozno. Nisam birao. Nisam znao a ni mogao. Tišina. Točka.

Sjedio sam ti na rukama i na nogama. Nismo pričali. Nismo oprali ruke.
Bacio sam tvoju kosu u vodu. Počupanu.Htio sam ti pjevati. Htio sam ti reći svašta. Baš svašta.

Ja sam bolji. I mogu sve i mogu samo jedno.Tjerao sam te doma; u hodnike; u mrakove; s amajlijom.
Trčali smo. Hodali smo. Nismo se znali. Svo vrijeme i svo ono koje će tek doći. Mi se nećemo znati.

where a non-existence or a lack holds, only an excess can come as supplement.

21. 10. 2010.

Ali da sebi jednom možeš dokazati:ali onda je bilo ono vrijeme a ne ovaj D-mol

Rekao je da si akademski građanin i da si uspješan čovjek. A ti trebaš da znaš da sam ti ja dala više potpore i da ideš u školu i da ideš na fakultet. Je da sam plakala i da sada plačem, kao i sada što plačem jer sam sretna, samo sam ljuta jer ne mogu svoje probleme izrješavati, jebiga, pa sam i to rekla da mi u ratama šalju. Pa mi smeće dvije hiljade košta i onda kad se sretnemo na paralelama gruvamo jedno na drugo. Ja bar mislim da ti pridajem dosta svoje pažnje. Kada te pitam nešto: ti kažeš : to nije tvoj problem. I da- ti imaš samo mene, i ti i ona. Ali ja tražim savjet od tebe, ti si meni...

U mom životu je bilo puno oblaka, grmljavina, u tom ste se izdešavali i vi. Ali imam osjećaj da se sva krivnja prebacuje na mene, ali trebate da shvatite da sam ja bila stupac i osjećam da udaram u stupac. Kada saberem život onda shvatim da nije bilo sve tako crno: vi niste bili ni gladni ni žedni ni da ste gledali da on mene ubija. Je, gledali ste svađu. Ali kada je došao rat. Prvo nama, pa vama pa svima ostalima. Mi smo bili ljudi koji smo imali do rata. Vidiš što smo sagradili. Mi nismo toga kredita puno ni imali.

On je bio bohem, on je imao dušu za vas, on je vama srao ali vas je volio. On je ispoljavao nešto iz svog djetinjstva. Znači- i vi ćete. Ja sam od 2000.-2008. imala tri sprovoda. Ti znaš kako sam ja ostala- s masom problema. To je meni jedno opterećenje. Tvoji uspjesi su i moji uspjesi. Samo da ti usporedim. 


I onda kada me isplate: moram platiti struju i jebiga- platiti kredite i u pizdi materini sam. I onda sam opet ispod minusa. A sad, da ja prodajem kuću- ma nema šanse. I to ne bi bila moja kuća- to bi mene ubilo.

20. 10. 2010.

I jedan jedini razlog. I dva i tri razloga. I sto i hiljadu razloga je isto.

(1.)Danas sam te ostavio. Zadnji put.
Neću te više ostavljati. Za ozbiljno. I ja idem, u onu neku zemlju, na ona neka neba, s onim nekim nosom. I uz neko drugo srce. Srest ćemo se jednom. Rodit ćemo se ponovo. Nemojmo se zajebavati.

(2.)Tvoje usne su slađe od grožđa.
Samo budi tu gdje jesi. Daleko.

(3.)Lažljiva pizdo. Kukavico. Smeće. Govno.
U tom koraku. Do dna.

(4.)Dugo. Bez riječi. Bez zraka. I onda točka i točka i točka i točka. Ni upitnika ni uskličnika.

17. 10. 2010.

Svi mi nosimo zastave, ali su najteže borbe u sutonu kad se osjećaju sakriveni zakoni života kao olovo i kada je teža teška kao grob.

" probaj me ne isključiti baš potpuno
ako ne moraš
ali ako misliš da je tako bolje
shvatit ću
eto, toliko od mene"



[Dio je to osobne povijesti. Ono kada to kažu i ono kada to ne kažu. Zvuči kao da je integralni dio nečega. Nije.
Djeluje kao da imamo nešto. Nemamo. Zvuči kao sretna melodija, a zapravo je improvizacija.
Simulacija.]

[A onda po cijele kišne dane se prepisujemo i pišemo i izmjenjujemo. Po cijele kišne dane,a i za mjeseca.Zvuči kao sranje. Nije.]

[Može izgledati kao da je lako. Onako- jako jako lako.]

[Hiljadu godina, hiljadu vijekova, milenij. Ma sve je prošlo.Volim to reći. I to. To.]

[Ja sam samo.]

[Sve i sve.Da.]

[Ti kažeš da ti je žao i kažeš oprosti zbog zajebancije i zbog sranja, onih i ovih usput.]

[Kažem: Ok.]

[Kažem: Jebeš: Žao mi je.]

14. 10. 2010.

(Ne)zadovoljstvo je kao zvijer, nemoćna kad se rodi, strašna kad ojača.

*Kada dan i noć se izjednače i kada trube čistača ulica počnu jaukati. A desit će se.I kada bude topla zora i sretnemo se ispod one jasne, one kristalne mjesečine. 


I onda u isti glas kažemo: Dalje. I kada to bude o.k.

*Nebo će padati pa će kiša padati pa će snijeg padati a ja ni tada neću ostati dva tjedna. Tražim da ti dođeš. Na dva tjedna. Jučer je bio drugačiji dan. Što očekuješ?

*Do you believe?

*Sjedimo mi tako i jedemo- isto tako. Usput. On se prekrižio pa zamolio pa prekrižio, a ostalo je vrijeme pričao o financijama i brokerstvu i silnoj silini novaca. Slatko.

*Po cijele dane i po cijele noći je pio i pušio. I govorio da će sve biti u redu i onda ubrzo govorio da ništa neće biti u redu i da se brine. Brinulo ga je što drugi misli. Prenio je. Na potomstvo.

* Bila je povezana s bakom i dedom. Vjerovala je da su oni njeni roditelji.

11. 10. 2010.

Predstavio se i rekao: Poznajem vas oduvijek. I od tad je tako.

Turbulencije su jer kaže da je lijepo. I želi popričati. Zahvaljujem se i ne odustajem. Naime- po prvi put znam- da nemam od čega odustati. No, dosta s patništvom.  Opijenost više nije prilika. Dosta je bilo plakanja na podovima i po balkonima i po podovima i po podovima. Dijagnoza je klasična i liječenje je klasično. Kavom i radom i to je kultura i je- kulturno. Pokrenulo se i sada ne staje.

Pričamo o kulturi i prirodnim znanostima i o mom kulturnom pozivu i osobinom poznavanju mene. Jedna stvar imponira više od druge. Dođe mi da kažem svašta. Ali ne. Onda dođe rupa: noć je i upadaš i upadam. Ne dišemo, ali onda počnem disati. Ne znam zašto to radim. Poslušaj srce? Ma odjebi. 

Zamišljam te.
Montiram te.
Tu je glazba.
Tu je ulica.
I sunce.
Pa mjesec. I neke zvijezde i brusnica. Svježa. Dosadno. Osmi je mjesec. 

Vrlo sam dobro znao. Onda. Morao sam vidjeti dokle ću.
Izgledalo je ovako:
Počupane obrve. Lijeva više od desne. Tri naušnice. Crne bokserice i iskvarcano lice. I neko čudno strano ime. Iz San F., pretpostavimo. Zvao se drugačije. Namjerno.

05. 10. 2010.

Ti kišu voliš, evo kiša pada

za još nešto od nas:


Prašina koju nije skidao jer je bio mrak. Mrak je bio zato što nije htio skinuti prašinu. Prašina je ipak nešto simoblizirala. Puno je gore sada. Sa svjetlom.
Neke dvije godine. Pet mjeseci se nisu vidjeli. Nije siguran zašto i nije siguran zašto postoje one male rupe u kadi kada dugo gleda. Ne shvaća njihovu funkciju.


Dok daje i daje iz praznog prostora sebe. Nedostatak ljubavi i pažnje na koju smo navikli. Reproduciramo.
Nedostatak bliskosti je nedostatak obveza. Nije nepovezano.

[a uz tebe je svejedno]

[s tobom jedino pričam]

[zašto me pitaš to što me pitaš]

[vrijeme je čudno]

[i ti si]

02. 10. 2010.

Strast je samo izgovor sebičnim ljudima da rade ono što žele?

1.
[Plivati.Ja želim plivati.
Tamo se npr. upoznati.  U osunčanom danu. Na plaži. Oko četiri popodne. Recimo.
Recimo da te ne znam od prije i da me ne znaš od prije. I onda krene npr. sa smiješkom.]

2.
[Plivati. Ja želim plivati. I doplivati tebi. I onda se osušiti. Uz tebe. I onda otići s tobom na kamen. Neki. Veliki. Koji se zove stijena. I neću te zvati u pomoć.] 

3.
[Ležimo a jeli smo jastoge. Pijemo crno vino. Može biti i bijelo. Ti se ne javljaš na telefon koji zvoni. Ja se ne javljam na telefon koji zvoni. Dolazi večer. Radujemo se, noći.]

4.
[Ne stojimo u nikakvom redu jer reda nema. Pazim što radim. Pazim s kim pričam.]

5.
[Paziš s kim pričaš. Da im ne ispričaš sve.]

6.
[Sve što radiš je škola je povijest je primjer. Ljubav s tobom nije zatvor.I ja nisam nisam nisam ljubomoran.]

27. 09. 2010.

Nikoga / tretirana artificijelnost

On je nju našao mrtvu, a onda se on ubio pa sestra. Je li možeš zamisliti?
Nije se mogao nositi s tim. Piti mu je bio imerativ, a to uvijek loše zvuči. Probaj to reći na neki drugi način. On je mrzio to čuti. Pričao je da cilj opravdava sredstvo i da "molbe prima, a žalbe ne uvažava".

Buđenja i radosti. I tvoja hrabrost. I napuknuti glas i kakao i topla kuća. Nema. Toga.
I ručak za kojim odlaziš od stola. I kašlješ. I bijes jer nije kako treba biti i jer nitko to više ne može popraviti. Ni Bog. Možda jednom. On.

I stare vijesti i osmrtnice i snovi o osmrtnicama.

Stao si s riječima. Nesanica. Uzmi me. Jako. Jače.
I ja ovdje nemam život. I sve ti je jasno. Meni je također.

25. 09. 2010.

Prolazili su kroz tvoju tugu i ostavili te kako beskrajno miran... sjediš među suvenirima

I rekao je i rekla je i rekao je i rekla je.

-Ali ti.
-Ne,ti.


-Ti si rekao.
-Ne, to si ti rekao.


-TI.
-TI.


-Opet nismo prijatelji.
-Opet ti nisam.


-Što mi ovo treba?
-To se i ja pitam.


-Pričat ću o tebi sve najgore.
-Probaj.


-Nikad nikada.
-Bježiš uzalud.


-I stari običaji.
-I brige.


-Zašto me mrziš?
-Gadiš mi se. Zato.


-Zašto me mrziš?
-Ne mrzim te.


-Što će biti kada sve procvjeta, opet?
-Ma ništa neće biti.


-Grozan si.
-Dobro, ali idi.


-Opet me tjeraš? Što mi ovo treba?
-I ja se pitam.

I can understand you perfectly and I like what I hear, what I see, and knowing me I would be good for you too




I onda su došli  trojica. Svaki u svom danu. I svaki je za svoj dan rekao nešto.




-Ej, reci mi da mi vjeruješ. To mi jedino važno. Reci da ili ne.
-Možda.


-Baš sve mora biti iscenirano?
-Baš sve.


-Nemoj s tim tonom
-Ti i ne znaš s kim sam upravo.


-Boli me kurac, daj mi odgovori.
-Možda.


-Volio sam te prije pet godina.
-Znam.


- Njega.
- Tebe.


-Njega.
-I tebe.


-Hajde sad stani.
-Slušaj me.


-Nisi zvao.
-Jesam, fakat, cijeli dan.


-Reci vrijeme.
-14:14.


-Lažeš.
-Daj da vidim.


-Pa očito je.
-Moralo je završiti.


-Ovaj razgovor je sulud.
-A mi?


-A mi?
-Pa ne, mislim ne- mi! Mi ništa. Mi stvarno ništa.







24. 09. 2010.

... ali život ne traje kratko, a ništa ti ne može postati teško kao obaveza koju sam sebi nametneš u jednom času slabosti ili oduševljenja.

Poput: Imaš lijepe oči i lijep si, lijep si, lijep si.
Čekat ću samo na tebe je operirano. Čovječe. Bez ičega.
Nestao si.  Kaže: Neke si stvari uzimao previše k srcu i sada su ti živci oslabili.

-Čekala si da te to pitam?
-Ali, ti si drugu uzeo.

Osjetljivost na kategoriju "ludosti". Kao svaki pravi: luđak.
Štogod je da je. I kiša je prestala padati taj dan i onda nije padala dvije godine. On je njoj nudio baš svašta, a ovaj jedan je tražio baš svašta. I svi su uzimali sve. I svašta. Dani jeftinih droga i jeftinih snova i nemanja, ma srca, npr. Nije ga bilo. Ni tada ni nikada poslije.
I njegovi i njezini kompleksi su rasli pa zarastali, pod kožom. A onda su dolazili oni. Nedostupni.
Tako je bilo nekoliko godina i nekoliko stoljeća. To je tradicija te duše. Krug.


And: being used.
And: being abused.
And:Man without a name.

19. 09. 2010.

Čovjek koji ne spava, odbija manje više svjesno da ukaže povjerenje bujici stvari.

Svađa je trajala zaista dugo. Muka je došla u istom paketu. Laži, svinjarije i dvoje nedoraslih.
Prva svađa je bila oko ničega pa oko voljenja, a na kraju se to voljenje svelo na ništavilo. Druga svađa je bila oko zamjeranja u vezi tog voljenja, oko rekonstruiranja, oko konstruiranja, oko zamagljivanja.

-Ti si rekao da smo se tukli i da smo romantizirali?
-Ja to nisam rekao.

-I da si se skidao tamo i tamo kako bi pokazao to i to?
-Ne.

-Tko ti je to rekao?
-Ona, nazovi ju!

-Jebi se s njom.
-Ne, fakat, daj ju nazovi.

-Nazovi ju ti.
-Evo, sad ću.

-Ajd ti.
-Ajd ti.

-Reci mi nešto o ljubavi.
-Reci mi nešto o nečemu drugom. 

-Možda ne trebamo pričati?
-Nikada više?

-Nikada sada ni onda,poslije?
-Da, da, da, da. 

-I tvoj strah da me ostaviš.
-To je bila tvoja želja.

-Stanimo na tome.
-Ja ne želim pričati o tome. Barem ne više.

-Onda će nastupiti tišina.
-Ona već je nastupila.

-I što sada?
-Apsolutno ništa, sada.


16. 09. 2010.

Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osjećaš da je negde u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu,u tuđem pogledu, kad počne da shvata.

Spotakneš se i dočekaš se. I psuješ. I psujem.
Osjećam izvjesnu tjelesno.TJELESNO. Ugodno je. Miriše na lavande. Prošli život nas je obilježio. Bio sam ti brat ili muž ili ljubavnik. Imamo nešto jako, ali neću o tome. Dođu i odvezu te. Nemoj piti. Nemoj jesti. Nemoj biti glasan. Samo gledaj. Namigni. STOP.

FROM MY HEART. AND.AND.AND.AND.AND.


- Što?
-I kada, jel da?


-Ako bih ti rekao da bi mogli.
-Onda bi rekao da možemo.


-Nemam puno za reći.
-Ali, ovo je ogromno.


-Mogli bi se dobro znati.
-I onda se skriti.


-I onda pobjeći.
-Na nebo, ljubavi.
-Pa, i tamo.


-Igraš se.
-I psuješ.


-Gledao si Popaya?
-Mislio sam da si to ti. Sinoć sam to mislio. Majke mi.


-Idiote.
-Kretenu.

STOP.

15. 09. 2010.

Osoba se ne javlja. Molimo Vas, pokušajte kasnije.

Kako ide, ono: Vitraž mraza na oknu prozora?
Doma smo. Ujutro ih gledam kako jedu. Navečer ih gledam prije spavanja.
Izgledaju kao sreća. Iz novijih ideja.

Nervoza joj je šetala od usana do prstiju, od crijeva do kose. Nije bilo ugodno i nije imala kome reći. Takav je bio period života. Nervoza se i njemu prosipala po čelu i dlanovima. Koža mu je bila tamnija, a nju su kile štitile, a mali je bio bolestan, svaka dva do tri mjeseca. Temperature i injekcije i opet.

Čovjeku je bitno to što radi, a susret je bio magičan. Neočekivan. Prozračan. I njegova nesputanost.
Tako to bude. I njegova sputanost.
Razgovor:


- Ja sam stidljiv.
- (Smijeh)


-Ja se možda ne znam izražavati.
-Ne bih to rekao. Ne s obzirom na onu večer.


-Ponekad se osjećam usamljeno, ovaj grad me ubija.
-Vjerujem da jesi usamljen.


-Ponekad se i ja osjećam usamljeno. Poput jučer. Trebao mi je Netko da bude tu i taj Netko je rekao da dođem, ali nisam povjerovao. Jer ne vjerujem, a to je već pitanje religije. 


-A i politike?
-Da, i politike.

10. 09. 2010.

Mrtve treba sahraniti, zbog sebe. A ti ćeš zauvijek biti tu.

Tvoje ime koje je bilo samo jedno i onda nikada. Sada sam daleko od tvojih pogleda.


-Osjećaš to u rukama.
-Ovo između dvije ruke?


-Kao da držiš nešto prazno ali sigurno.
-Podsjeća me na nas.


-Uvijek to kažeš.
-Uvijek ću to govoriti.


-Samo jednom pa nikada.
-Sada si otišao daleko.


-Zar nismo trebali Sve?
-Opet ponovo?


Znači dogodilo se.
Zaklet na ljubav. Čekat ću. Još si tamo.

09. 09. 2010.

I always used to tell him that only fools could possibly escape the simple truth that now isn't simply now: it's a cold reminder. One day later than yesterday, one year later than last year, and that sooner or later it will come.

-Tko je?
-Ljubavnica.


-Ovaj mobitel ne pamti imena.
-L.


- Već preboljena?
-Možda sam bio loš.


-Ostavljaš trag.
-Ali, samo ako ti nešto treba.


-Treba mi promjena.
-Mijenjaj se.


-Ne daš mi.
-Ne daš si.


-Tebe sam stvarno voljela.
-A bol?


-Onda odi.
-I ne znam ništa drugo.


-Volim te.
-Pričaš laži i ne patiš.


Nabrojao ih je 77. Njen broj je jednoznamenkast.


-Želim da si tu.
-Kada spavaš?
-A ti ne?


-Na jastuku?
-Pored mene!


-I da te ljubim?
-Puno.

07. 09. 2010.

Uvijek budi nezadovoljan onim što jesi, želiš li biti nešto drugo od onoga što jesi, jer na onome na čemu se zaustaviš i ostat ćeš.

So gladly.

Uz osjećaj da pripadam. Na ručku. Dijete je vrtilo kamiončić, on je bio nervozan jer ona želi sjediti u finim stolicama, ona, mlađa je pričala kako nema dečka, a Ona je smirivala i davala ljubav. Našli su dom, njih četvero.
Inkarnacija, svakom svoja. Bit će još života.

I on, promatrač, koji odlazi s odjednom upaljenim grlom i očima i suzama. Looking for a home? Spustio je glavu jer je znao da se izoperirao i da nema povratka jer tamo nikoga više nema, osim nje, kao i uvijek. I onda spavanje i jesen i ugrijane noge i Drowned world. The face of me. Me.

I novi početak i upoznavanje i oporiji miris. Jesen je, ipak. Sazreli smo. I umiremo. Tekst o Single man-u i Projektu sreća.

Život ide dalje. Uvijek. Još uvijek.

03. 09. 2010.

Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mušterija.

                                                                                    JA OVDJE IZLAZIM.
I NAS PAR S TUŽNIM BROJEM. 


Popio je jednu ili pet previše i onda mu je rekla da je nesiguran. Zamisli da mi prvi put čuješ glas. Zamisli da se ona ne nasmije kada joj kažem da je volim. Zamisli da to nije pogreška. 


NIJE MU DOBRO. NJOJ JE POZLILO. A OVA UMIRE. TELEFON ZVONI.



-Možda ću postati bolji.
-Samo ako se ne slomiš na putu.

-Kladiš se?
-Da, a ti?

DAJ MU TELEFON DA MU IZ GLAVE NE POČNU IZVIRIVATI STRAH I PARANOJA I DAJ MU TELEFON DA POMISLI DA JE SVE U REDU I DAJ MU TELEFON DA NE NAZOVE ONAJ KRIVI BROJ KOJI MU OBEĆAVA POSAO I SNOVE NEKE DRUGE PRIRODE. DAJ MU, MOLIM TE TELEFON.

28. 08. 2010.

Ona je poput kredita:pretplatiš;platiš;ne platiš;ostaješ dužnik

Ali kada dođeš ti s tim osmijehom. I onda kada ti odeš s tim osmijehom.


I ONDA SVE ODE DO KURCA: TRAJE SAMO JEDNU NOĆ ILI PAR NOĆ I IMAŠ BROJ TELEFONA NA KOJI SE NITKO NE JAVLJA I IMAŠ EKSPERIMENT I MUKU. PIJEŠ WHISKEY SA STARCIMA, SVOJIM PRIJATELJIMA I MISLIŠ DA ĆE DOĆI BOLJE I DOĐE I PROĐE I STANE I KRENE.


Dragi L, M, K, R ,I.!

Dugo sam razmišljao o tome što bih ti napisao i nisam baš nešto pametno smislio... to mi se rijetko događa... obično nađem neko inovativno rješenje.
Razumijem o čemu pišeš i potpuno te shvaćam. Da sam na tvom mjestu, mislio bih isto. Oduševio si me u svakom pogledu. Tako malo vremena provedenog zajedno, a toliki otisak.
Nikako ne bih htio biti bilo kakav teret, a shvaćam da bih postao.
Zato, poštujem tvoju odluku i držat ću se onoga što si odlučio.
Divan si.
Pusa.




Dragi K, R, L, M, M, I, V, D.,


Iako znam što si mislio pod "piši", odlučio sam još tebi koju reći.
Nevjerojatno je ljudsko tijelo, u svom prizivanju, u svojim damarima jer osjeća što mu paše.
Stvarno mu možeš vjerovati.

Ovo za vezivanje- ja se želim vezati i dijeliti i sudjelovati, osposobiti odnos u formu temeljnog odnosa, pokušati biti, ali s dostupnima (makar je u patologiji moje romantike kod  namješten na zauzete, oduzete, nepriznate).

:-)


Možda nikad nećeš saznati kud te vjetar odnese pa vrati. I sve je povezano i sve je s razlogom. Puno je pamfleta magazinske psihologije trenutno u igri.


Ljubim. Tamo i tamo.

24. 08. 2010.

Nekad bi ostajale u prostoru, čak i nakon što bih ja, mašući, rukama prolazio kroz njih.

Slika ljubavi: prisutnost, izgledalo je kao da se znamo, iz nekih drugih života.
A onda je slijedila pusa pa druga pa treća. I onda se nastavilo.Naravno, poludostupni smo.
Neka.
Uspavani grad više nije uspavani grad. Možda je to bio događaj milenija. U tim minutama.

23. 08. 2010.

Lucidni sjaj i dah vatre i aveti i sunčano jutro koje tek nastaje a dan bi mogao biti crn. Papuče su uz mene.

Srce druge klase i tvoje oči boje kestena. U ovo vrijeme prije tri godine. Doručkovali smo paštetu i jogurt, a za ručak je bila neka riža i neko voće, a navečer je bio bicikl i pivo.

A kada svi odu mi ostaješ ti. U glavi. Kao i uvijek. Zamišljao sam da si tu. Kao i uvijek. Kao i onda. Dok smo bili. Nakon sam učio: jesti, hodati i spavati.
A ti razmisli što bi i koga ćeš pitati.  Ja odlazim stajati na stanicu i čekati da dotrčiš. Te noći je padala kiša i mislio sam da te se nakon nje više neću sjećati. Te noći prije petnaest godina je ona meni i ona nekoj njoj rekla: možda ću umrijeti, a ti ćeš morati sam. S trinaest godina. I tada se gubio dah. Kao što se i danas gubi dah. Prije spavanja. I ne sjetim te se rijetko. Sjetim te se svaki dan i svaki dan i svaki.

I ponavljam: cijele dane smo čitali, gledali kamenje i brojali neke uzdahe, one koji će doći i govorili si kraljevstva i spominjali neka nova proljeća i mrzili druge kako bi rekli da volimo sebe. Koliko smo bili mladi?



22. 08. 2010.

Da li ste odgonetnuli to volšebno, to složeno,što nazivamo u sebi: prepoznavanje poznatog?

...ali je stvarno u redu što ti je loše i što se ne možeš javiti. Ja stvarno ne mogu više.
Prestalo je nešto ranije a i to nije bilo rano. Bilo je kasno. Svako prokleto jutro se budio prerano. Svaku večer je obasipao svoj želudac. Opijatima i lošom umjetnošću a mislio je da će narasti. Sa svim. Takve su mu bile misli. Nisu se ostvarile.

Sjedio je u krilu nepoznatom gospodinu ispred njegove madame. I ovaj drugi je isto radio. I ona je gledala i bila je nezadovoljna. I priča je mogla završiti u nedođiji fiksacija i inhibicija ali nije. Ona je bila korektivni faktor. Barem netko. Nekada. Trebaju nam ljudi-kočnice. Nekome i nekada.

Prvi iz priče čeka sms. Cijeli život čeka taj Sms. Prije se to zvala molitva ili ocjena ili kaput. Došlo je do par rečenica. Materija je otišla u misao. Nepovratno.

16. 08. 2010.

Moji prsti, njeno tijelo i njegov ujednačen damar. Uhvaćeni nezaustavnim kolanjem krvotoka.

Oni su ljudi iz sna u zemlji iz sna. On je i on je.
I u život se kladi da isto poželješe u tom trenutku. I da je isto obećano. Kladi se, a ne mora. Jasno je.
Ona njemu kaže: Bilo bi dobro da te nitko više ne bude trebao kao ona. Moli Boga.

15. 08. 2010.

Kažu mi da je to Mjesec, ali šta mogu učiniti sa jednom riječi i jednom mitologijom.

Živio je godinu dana bez glasa. Dvije godine poslije njega su živjeli bez prava.
Tell and hit things. 
Kad je bio mali je imao žutog i smeđeg i krem medu. I puno plastičnih i gumenih igrački. Govorili su da ako se ona vrati će morati vratiti Zagija. Alfa je imao od kada zna za sebe.
S njim je bio najpovezaniji. Alf je znao sve, do njegovih dvanaest godina. A i kasnije, samo iz ormara. Putovao je s njim kao dobar znak.







13. 08. 2010.

IMPOSSIBLE /for your love/YOU STOLE OUR HEARTS AWAY.and else

Pao je. Ustao je. Nije nemoguće. Samo je teško. Sunce ga budi jer su prozori otvoreni i jer više ne zvone ona čudna vrata na koja su ulazili. Pijan muškarac s podočnjacima i znojnim pazuhom. Uz crnu ženu od četrdeset.
Napukla je romantika.


Vozi ga u autu i priča o njoj. Kaže da će se razvesti i da je kraj i da sada mogu sve. Sve ono o čemu je ikada sanjao. Untill you see the down. Sve i baš, možda više od svega. Zna da to postoji. Rekla mu je baka.


Rekla je da ništa nije do sada ali da će od sada svašta i da ima planove. Konačno.
Druga Ona se osjeća hrabrom jer telefonira. 


LOVE: MAGIC and Else.

Onda odlaze. Onda ostaje. Onda ostaju. Prilike i neki ljudi i on. Nekada. 







06. 08. 2010.

03. 08. 2010.

So she throws him at the wall and kisses burn like fire, and suddenly he starts to believe

Mahni mi. Stižem. Do tebe.


I kraj.
Sivi i bijeli oblaci i zgrada preko puta s dugim smeđim roletama, naškrinutim, smeđim.
Trebala je biti oluja, ali nije.


Dan drhti. Ti si na putu k meni. Ljubav ne smije ostati bilo gdje. Ne.
Možda ću se skriti i misliti na tebe i onda i onda i na.






Pomisli na sve ono čega nikada nisi bio dostojan. 

HURT THAT´S NOT SUPPOSED TO SHOW

Kao da su jedno za drugo rasli.


Jedna od onih rečenica iz onih krajeva. Za neka vremena.
Ima petanest više. Ona ga opisuje kao dobrog čovjeka, mirnog i radnog. Pristojnog.

Ona druga kaže da par puta na dan pomisli na samoubojstvo pa se smiruje a kada to priča- zvuči humoristično.
Ona treća kaže da je jako uplašena života. Očekuje pomoć. Samo nema nikoga za pomoć.


Could you be a little weak?

02. 08. 2010.

Uliks bez Itake osim Itake u sebi

 tako i žudnja ulazi u nepromišljeni razum

01. 08. 2010.

Ne lažem te. Ja izmišljam ono što mora postojati, samo ga nisi jos otkrio, jer ga nisi ni tražio.

Kaže ona: Vjenčati se treba kada se volite a ne kada se mora. Dakle, kada se volite morate se vjenčati. Sinoć sam ju zaprosio. Nije shvatila ozbiljno. Zbog puno previše razloga. On pak kaže da ismijavamo tu instituciju koja je glupa ali ipak.


You could rock my world.

31. 07. 2010.

[ Od srca mora da se i plače ]

Ja ću tebi biti. Dušo moja.

Ali ništa nije zauvijek.

Ne da mi se. Ali tebe ništa ne može.I prazne prazne prazne riječi.
POČNEŠ POČNEŠ VJEROVATI U ONO ŠTO GOVORIŠ (jer si slabe volje i jer tebe ništa ne može zamjeniti)
STRES TI STANE. PRED TEBE.

NO, TO SAMO MISLIŠ. (što ću ja u svemu tome?)

SJENE NITI IDU SAME NITI DIŽU DANE. -želiš opisati pravo stanje-


ON VARA ŽENU A ŽENA GA VARA TVRDEĆI DA GA VOLI I DA OSTAJE RADI MALOG ČOVJEKA. MA NIJE. ASTROLOZI KAŽU NEKE DRUGE STVARI. KAŽU DA SU SE TREBALI RASTATI KADA JE BIO PET GODINA. NE SLUŠAJ NIKOGA.


PITA SE:


- JE LI SE ZNAMO?
- JE LI BLIZU?


- HOĆE LI USKORO?


Znam da bi mi dobro došlo. I toj. Izvjesnoj i izvjesnijoj.


-Nije opsovao Boga?
-Čudno.


-Osjećam se kao da prisustvujem.
-Velikoj stvari?

30. 07. 2010.

Prošlost bi trebala biti odskočna daska, a ne ležaljka. I onda jebene i nezgodne vrline.

Hvala Vam za sve što radite za mene. Hvala. Glas ti je glavni instrument za SVE.
Morao je slati tonu mailova. Koza od doktorice je rekla da ću tri tjedna pričati kroz zube.

Bili su to isječci, a od toga je već prošlo. Puno. A nisam se ni osvrnuo.
Bilo je i toga da mi se malo vrtilo, tada dok nisam jeo i toga da sam morao piti vitamine i željezo. I toga da sam pitao: HOĆE LI NETKO NEŠTO KUHATI?

I onda je došao kuhar.
Bio sam skuhan ja, a nisam htio, a nisam znao, a nisam.
Rečeno je: ZA TEBE SAM SPREMAN SVE I U OVOM A TEK U ONOM ŽIVOTU.

Krivo sam čuo. My bad.
Navodno je naglasak bio na ONOM.

NITKO NIŠTA NIKADA NIJE REKAO.

Nisu mi dali jesti to veče ni jutro.
Niti pidžamu. Nadao sam se da me neće zadržati.


U čišćenjima se ruke osuše. U životu sam selio tek par puta. Svaki put mi je bio značajan.
To su novi životi. Zaboravljate.

RADIŠ LI BEZ MENE BAŠ SVE? SVE? SVE?

TAMO TAMO TAMO TAMO TAMO TAMO TAMO

Potrošeno jer sam se potrošila.

Očekujem ozdravljenje od patologije.

Kad se vratim: Bit će isto.

Za deset godina će biti : Isto.

Tko će ti faliti: Prijatelji?

NE MOGU DANAS JER sam krvarila. Ja mislim da sam učinila sve. Jesi dobro? Ne?
Koja su fundamentlna pitanja: Gdje je nestao smijeh?- Kaže. Kaže.

B. kaže: Zamisli da se selim zauvijek.

Ja ne mislim da ju neće uvažavati. Naići će. Ili ćeš ti, ti, ti, ti. Kako se zaboraviti, kako se preboljeti, kako si oprostiti. Obećaš ali.

25. 07. 2010.

[ i can t catch my breath ]

U snijeg me baci, kao u raj šalje osoba A osobi B.
Pjesma je o tome kako se on sada ne stidi moje osobe B. Npr.

Opuštali su se uz opijate i pjevali su sevdahe. Bilo je pravo. Bilo je krivo.
PLEASE STAY BY THE PHONE.


I ZIMA U PROLJEĆE I LJETO.

Osoba B. se osjećala nesigurno pa je bježala u samoću. Osoba koja je voljela Osobu B. je trebala ljude. Puno njih. Različitih. Da. Osoba koja voli Osobu B. danas mrzi stidljive. I uravnotežene. Danas : Pun kurac njih.

do you crash?

17. 07. 2010.

Prospi pokoju zvijezdu i daj se ili se ne daj. Nemoj stati na pola. Bit će kako kažeš.

Kažem: SVE ĆU RIJEŠITI. SVE POD MILIM BOGOM.

Kažu i drugi.

Društvene promjene na pomolu. Miriše na frku i miriše na uzbunu i jako je i važno je.
Dolazi kroz vlastito. Konačno.

TAMO GDJE SI: bilo je dno. I kraj.
U novom bračnom krevetu ćemo možda leći i to će možda biti lijepo buđenje. Možda ono o kojemu sam nekada davao slike, muziku, a i srce. Jebeš ga.

JA ZASLUŽUJEM I JA NE ZASLUŽUJEM. u krug i u kocku.
Živiš i živim i tebi je i meni je i prođi kroz snove, od neba do zemlje od vode do zraka do zemlje do metala do mesa do krvi do mirisa. PONOVI TO.

------------------------------------------------------------------------
+ Možda saznamo kada nas netko vrati da smo se vratili jedno drugome. Sa čuvanim i uramljenim strahom + Možda + Uz križ, koji je trebao biti plus. Bježiš u ludilo?

Trebao. Nije.

A uz dobar vjetar stigneš do dobre ruke. I do života. Na trenutak.
Žrtva je položena.

13. 07. 2010.

Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog određenog trenutka, kad nas samo ta prilika čeka, jedina koja nas može sačekati u toku mješanja. Ne možeš je zaobići, ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padneš. Pa plivaš, ili potoneš.

Već par noći ne spavamo dobro. Ni jedno. Ni drugo. Nikako.
Sanjao sam da sam u nekom gradu i da je nebo histerično plavo i da je riješeno. Ono što treba biti. I tebe sam sanjao, no to je već bio budan san. Još mirišem tvoju kožu.

Neka persona kaže, uvrnuto zvuči: Moj, ti..
Odajem priznanje. Svemirsko. Kao: lijepo govoriš.

Možda privodim kraju priču. Onu bez imena, ali najpostojaniju. Možda će kroz nove rolete i čistoću, a možda i neće. Od sebe se ne može. Možda.

Jedno je ljeto, prije dvadeset godina, on pucao u njega i ubio ga, a dijete je moralo preskočiti mrtvog čovjeka, otići doma i reći da je umro. Reklo je da umrla druga osoba. Otac djeteta je tada bio superheroj, išao se suprostaviti i zaustaviti svog prijatelja, svog kuma. I uspio je.

Poslije su došli kamioni, UN, puške, jeftine čokolade. Naivno, blesavo, a ni najmanje slučajno.

11. 07. 2010.

Time se može reći da smo izlučili svoju svest i samo nam je preostalo da nacrtamo sebi senke.

Koliko se stvari mogu ljepšima učiniti? Ili popraviti?
Jasno je da nam u život ulazi samo ono što možemo, umijemo i/ili trebamo.
Jasno je da ne znamo zašto je ta suština upravo takva. Zašto je ta logika baš takva?

Sve je kako treba osim tijela, tog drugog tijela koje onemogućuje potpuniju stvarnost, koja neće biti omekšana snovima već utvrđena podacima. Takva nekakva.

Možda i ne znamo o čemu govorimo.
Piješ kao da to nešto daje. Znaš, to nije voda.

Jedeš, ali ne hranu.
Pušiš: i od života i krive stvari. ´Ko te jebe. Idiot si!


"Hteo sam da pokažem kako u vrlo različitim epohama postoji nepokretna konstanta. Sveprisutnost ljubavi i smrti."D.K.

08. 07. 2010.

Došla je jesen, došla i ptice su bez srca ostale

Ali, s nekim drugim si otišla.

Da te imam. Da sam te imao.

Jednog dana ćemo jesti makrobiotiku. Jednog dana će proći ovi dani. Jednog dana ću znati da je to- gdje sam htio biti. TO ĆE BITI TAJ DAN. BEZ ŠMIRANJA. ŠMIRGLANJA. MULJANJA.
I jednog dana ću znati da je sve bilo s razlogom. Danas ne znam. Ništa. Puno je tog ništa.

Varanje u ljudima. Varanje s ljudima. Varanje sebe. Varanje drugih. Nužnost.
A tišina svira? Nisam znao. Njihova musava lica, klempave uši.

I onda upada u glavu:

Dragi Lenarde, gledati životu u lice, uvijek, gledati životu u lice, i znati ga onakvog kakav je. Barem ga znati, voljeti ga, onakvog kakav je, a onda, odložiti ga. Lenarde, uvijek godine među nama, uvijek godine, uvijek ljubav, uvijek...sati...

04. 07. 2010.

Nikada nemamo dovoljno vremena za one koji nas vole, već samo za one koje mi volimo.

Samoća uvijek budi strahove.

Postoje te noći kada samo moliš Boga da dođeš doma, cijeli i zaspeš.
Jer ti je kartica nestala jer sretneš bivše jer se svađaš na ulazima jer ne znaš kako će biti od ponedjeljka jer.

A onda si dosadiš.

Hoćeš više? Čega? Pobogu?

Htio sam da isto dišemo. Na sekund. Satima. Danima.

-NE GLEDAŠ U OČI -KISELO SE SMIJEŠIŠ- PROLAZIŠ-GLEDA TE-KAŽE: GLEDA TE-
-ISTI SU- DOĐU DOMA-PIŠU NA NETU-JEBU SE-LAŽU SE- MISLE DA SE NE LAŽU- MISLE- AL SE LAŽU.


JUTRA:

Probude se. Kava. Doručak i sretno.
Za tjedan dana je novi dogovor ili nije s istima. Obećavaju ali ne daju.
S V E D O K T O N I T K O N E V I D I

A onda vas život razdvoji.

01. 07. 2010.

Mogli su me pretući, mogli su me zatvoriti, mogli su me ubiti, zar su malo ljudi ubili bez razloga?

Nije slučajno, naravno.
Znamo se od prije.
Naravno.

SLAĐE JE KADA SE ZAŠEĆERI. DA.


Kaže: Prekrasan si.
(Tu se već umire od smijeha. Mora se.)

Da uništim ili dignem atmosferu- recitiram turbo folk pjesme.
Kažem ok- neće ovo ovako.

Onda dođe do - KAKO?
Nikako.

All this must go on without her. Did she resent it? Or did it not become consoling to believe that death ended absolutely? It is possible to die. It is possible to die.

VOLIM VOLIŠ VOLIM VOLIŠ VOLIM VOLIŠ.
VIŠE SE NE POZNAJEMO. N E V A Ž N O . STVARNO I STVARNIJE.
( a onda? - ništa- onda- nikada - ništa -)


U mašini se pere veš, puno je. Puno je vode. Voda je prljava.
Zamišlja ležanje pored mašine kada se ona sjebe i kada se ta mutna voda raspe po njemu. Misli da bi to bila divna scena. Pronađen mrtav. Ubila ga mašina.


Take it for what it is.

-ODLAZIM.
-ODI.

-NEMA VRAĆANJA.
-IPAK ĆU TE ČEKATI.

-IMAO SAM TEBE.
-IMAO SI MENE.

30. 06. 2010.

"Miriše na tebi. PRAVIM SE DA SPAVAM. NE SPAVAM PORED TEBE. NE MOGU."

" što se nadaju; što se zavaravaju; što..."

I zamisli. Hajde.
Da te ne podsjeća i da ne moraš misliti. Zamisli.

Za tebe, od onda mogu sve. I hladno onda bude vruće. I visok sam. Onda. I tanak. Onda.

-Mogu i ja tebi nešto reći.
-Reci.

-Neću.
-Spreman za ludu sreću? Nešto takvo?
-Ne.


-A čim se baviš?
-Rekao sam ti već tri put.

-Oprosti, pijem.
-Boli me kurac.


-Tvoja sam Venera?
-Nisi.

-Što je bilo, to ostaje, zauvijek, među nama.
-Smiješan si. Znaš to, valjda.


-Ne kuni se.
-Ne traži me.
-Nisam.
-Nemoj.
-Ali nisam.
-Dobro.

-A onda s tim danom.
-A onda od tog dana.

23. 06. 2010.

U SRCU NAM BLATO KAO U MOČVARI.

Povrijedila te je nepoznata osoba. Nije moguće.
Mogla je biti poznata osoba. Mogla je biti upoznata.

R E C I D A M E V O L I Š N E P O Z N A T A O S O B O

ILI:

"...staviti točku na naučenu bezobzirnost, upitati s poštovanjem, uskliknuti s prijateljstvom, staviti patetiku u zagrade, a patnju u navodnike, dvotočjem otvoriti vrele krvotokove; odmoriti se od očekivanja pobjede i poraza, uživjeti se, uživati... "H.J.

A sjedeći pomisliš da bi bilo bolje kad bi. Uopće bilo?
/Reci da/

Prijatelj kaže da je netko spavao kod njega. Još tada. Moje.
Ljudi su smireniji. Jesu. Kao usredsređeni. Zvuče tako. Tako se i ponašaju. Upravo.

Kad se vratim s kraja sveta, donet ću ti leba i pekmeza.

21. 06. 2010.

Molim te kucaj pa upucaj pa zakucaj. Disati pa ne disati. I snovi i sanjanje i kurac.

Imaš problema, mali. Pretjeruješ. Ego, opet. Dobro je.
Dalje: prihvati te pa te odbije i tako je to. Život te ispisuje. To si i htio. Htio si istinu. Dobio si ju.

Dalje: Dušo, ne mogu to svi ljudi. Razlika između političnog i privatnog? Ipak, postoji.
Sitne duše i vjetar.

Prebrzo počne, prebrzo završi. Tako to bude. Tako si htio. Količine života i. Što još?
Čisto srce? Da se ničeg ne bojiš?

*Nostalgično pa paranoično pa tužno pa umorno*
Kao da si dočekao? Uživaš? Uživaj, majku ti jebem.


I ne znam što mi je.
Umazan čokoladom? Da bar.

Ja i rečenice.
*Pitam ju: Kada znaš da se radi o ljubavi?
Sada kad razmišljam mi se čini da je to bio samo onaj tren kad smo se prvi put vidjeli i osjetili nešto i nismo znali što nas čeka.

A danas:
Ne znam.

A sutra:
Ne znam.

U svijet ljubavi me m i s l i v o d e .
Neće biti ironije?
Hoće!

20. 06. 2010.

Pretplaćen: Polupan: Izgreban: Nedojeban. U ime viših ideja, naravno!

"Poludio je za mnom."

-Ma, ti si klinac.
- Marš.

-Ti.
-Ne, ti.



-I vučemo se na dno.
-Vučeš se na dno.

-Ali srce je u srcu.
-Nemoj otići.

-waw pa zareži.
-Pomazi me.

-Maziš me.
-Sviđaju mi se tvoje panonske oči.

-Tvoja duša je mekana.
-Smotan si.

-Cijelo tijelo je minirano i eksplodirat ću.
-Nećeš.

-Nemoj me zaboraviti.
-Nemoj ti mene zaboraviti.

Nije bilo tako. Moglo je biti tako.



"Znam se ja sam vratiti kući. Znaš i ti. Idemo skupa? Idemo."

I onda ova vrsta poezije:
vodka, šank, škakljanje, golicanje prvo tijela pa srca. I kaže: "Emocionalno si skvrčen". I kažem: "Baš ti ide.". Kaže:" Ma flertujem, pusti me." Kažem:"Pušteno je. Ne boj se. Snaći ću se ja. Već."

18. 06. 2010.

... tajna se duže pamti nego jasna istina,a usamljenost rađa misao, misao rađa nezadovoljstvo, nezadovoljstvo pobunu.

I think I ve changed my mind.

-Gospodine, lakše spavate kada je netko barem u Vašoj sobi.
-Istina.

-I istina je da ono što Vas sada inpirira nema nikakve veze sa svim onim što Vas je prije inspiriralo?

-Tako je.

A dogodilo se upravo to da mu danas više nije potrebno krdo ili narod ili mjesto. Jednostavno nije. Uspostavio je to sve u sebi. Onog kojeg je htio i onog kojemu je žudio, letio, odmjeravao, pjevušio. Nastanio se u njemu. A ti, sada reci- laž. Usudi se.

Mokar je pod te borbe. Okliznu se i najbolji. A ima najboljih. Treba to ponoviti puno puta.
Da ih ima i da su oko nas i da nije crno bijeli svijet već da ima opcija i ima mješanja i ima mirisa i ima okusa i ima ukusa. Ima.

"Srce mora biti slomljeno. Srce mora biti slomljeno. To je jedini način da se otvori."
"To je jedini način da se otvori." Kaže Žana Poliakov. Kažem i ja. Potpisujem.

Pored mene upravo netko s utezima barata, a ja pišem. Danas miriše po čokoladi. Nismo baš povezani ali se upoznajemo. Ja i moji prototipovi. Vi i vaši. Ona i njeni. On i njegovi. Svi. Sve. Itd.

Htio je reći da ipak bi da je mogao- ostao, dakle, da je mogao- ostao bi, dakle- da sam mogao- ostao bih, dakle- da su mogli- ostali bi. Tako to bude.

I dalje čekaš nekog u 8?

I ja.


Nego ovaj ovom govori ovakve rečenice: Kada nekog ostavljaš iz nedostatnosti ili nezadovoljstva- to nužno ima veze sa tvojom samoprojekcijom, i s ničim drugim. Ovaj drugi ovom prvom: Okrećem očima i muči mi se.

Ovaj drugi je profil zapadnjaka, igra košarku, rekreativno, i bavi se bizarnom disciplinom. Bez teze. Ovaj prvi od te dvije snage se pak igra umjetnika i filozofa. Radi nekakvog reda- vjeruje.

Tako je to bilo posloženo tog jutra. Možda i tog dana i te prošle noći. Bilo je. Ostalo je. Sada imaju vrijeme na koje se mogu nadovezati, koje mogu prepričati i mogu govoriti da se sve dogodilo s razlogom i mogu vjerovati- i jedan i drugi.

"Otišao je da više ne bi lagao. Nije otišao kući. Te noći nije stigao. Kući. Mislio je da je uzalud. I tada je lagao. I znao je da nema volje. I da se neće truditi. A nije htio lagati. Ne više. Ne sebi. Ne njoj, ne njemu, ne drugima. I tako je došlo jutro."

17. 06. 2010.

Njega nije trebalo ni lomiti, on se savija prije dodira. Sličan je vodi, nema svoga oblika, prilagođava se sudu u koji ga naspu. Ništa mu nije gadno ako mu je korisno...

Udaljio se. S nikim i ni zbog koga. Ne zna zašto ali je. Nema povezanosti- misli- nema nikoga- misli - kiss -goodbye. U ljubav vjeruješ kao i u bilo što drugo, onda kada ti nije dobro a bez vjere može biti dobro. Vrlo. I odlično.

[ kad su ga pitali zašto više nikoga ne želi i što se dogodilo, pokušao je izmisliti odgovore, poput: ne daju mi dovoljno ljubavi, poput: u nekoj boljoj stvarnosti koja će se dogoditi će mi biti LAKŠE otići, čak je rekao i da ih zapravo ne voli ]

Stvar je da ne zna što je stvar. Uznemiren je jer sada fakat zna da ne zna.
Družiš se sa pjesnicima. Družis se sa kurvama. Bude ti isto. Izjebano. Nesvršeno.

But hey: you sent me flowers.
But hey: you didn´t.

12. 06. 2010.

Most je za svog vijeka zatvaran samo tri puta. Na mostu se nalazi točno 1,200,000 zakovica. Pri izgradnji mosta poginulo je jedanaestero radnika, a danas se svakih 15 dana sa njega baci i utopi jedna osoba.

Rupica za bube da vas ne gledam dok se ljubite.
Izmišljam.


Jer te ne vidim. Jer jebiga. Jednostavno ne.

:::Treba li da kažem i da više ne progovorim?

Treba li nešto da učinim, pa da više nikad ništa ne učinim?

Treba li da ćutim, zadovoljan što sam živ? :::


Pišem ti.Više je tuge u istini nego u svemu što možemo da izmislimo. Bit će da je.
Podjela je to. Poštenje je to. There is no greater love. There are no bigger anxieties.
Netko je zdrav netko je bolestan.U ljubavi. Točka. Uskličnik. Upitnik. Dvotočje. Sir, vina, čokolade i parfemi. Za ideju luksuzne ljubavi. When I walk in the bar.

Razlog izgradnje mosta ležao je u boljoj povezanosti sa spomenutim okrugom, te u bržem opsluživanju i razvoju grada koji je u to vrijeme bio ispod nacionalnog prosjeka. Do trenutka izgradnje mosta, San Francisco je bio najveći grad koji se i dalje služio trajketima i brodovima kao sredstvima za povezivanje. Shodno tome, trajektne linije koje su na području zaljeva San Francisco otvorene 1820. godine bile su visoko profitabilne i ubirale su veliku pinku. Zeznuta stvar bila su putovanja okolo naokolo kako bi se zaobišao opasan tjesnac kroz koji je zabilježeno najbrže strujanje vode brzinom od dva metra u sekundi, što je značilo da u šest sati kroz tjesnac proteče dvije milijarde kubičnih metara Tiho-oceanske vodurine.

Sjećam se. Moj kurac.

Vlakovi su drmali taj mali tijesnac u kojemu bi se našli zbog tvoje priče.
Dvije godine nakon toga jedan je čovjek pričao ovom drugom da nije prostitucija već eskort. Ovaj drugi je to pošteno prihvaćao. Htio je biti babyboy. Htio je da ga ovaj voli i htio je da on njega voli i htio je da ih svijet voli zbog onoga što jesu. Htio je da postane sam njegova potreba, a on njegova navika.
Danas je izgubio većinu prijatelja. Ne osjeća se baš povezano. Misli da je to zato što radi na sebi. Sluša dosadnu muziku i ne gleda filmove i pije kavu i loše jede. Koža mu je i dalje elaatična a ima i jedan karijes. Jedan koji je gadan.

I ne čita kao nekada. Brzo izgubi koncentraciju. Voli popiti i slušati muziku na ulici i dobre tekstove a to je radi borbe, društvene borbe- osvijestio.

>>>[.. život je zanimljivo rvalište u kojem jedni padaju, drugi pobjeđuju, a ne zato što su gluplji ili pametniji, već zato što su jedni nespretni, drugi lukavi. Nespretne ne
treba žaliti, bili bi surovi kao i oni drugi, samo kad bi ih slučaj ili sreća bacili nekome na leđa. Ne treba se uzbuđivati ni zbog čega, i najbolje se svemu smijati, i
paziti da ne dođes pod žrvanj. Ako nećes da budeš odozgo, pričuvaj se da ne budeš odozdo, i živi kako ti je volja..]>>>

10. 06. 2010.

Nikad čovjek ne može tako upropastiti život kao kad želi da ga popravi, a ne zna ni zašto ni kako da ga popravi, niti zna je li to popravljanje ili kvarenje, pogotovo ako izgubi svoj mir.

U daljini i u blizini.
I običan dan. Kao stvoren za ljubav.

Ponovo:

-Lijep si
-I ti
-Horoskop?
-Taj i taj
-Ja nisam taj i taj
-Jebiga
-Jebiga


-Sjediš sam?
-Uvijek
-Sereš
-I ti

-Slatke su ti usne
-Aha

-Voliš me
-Rano je za to
-To je glupo objašnjenje

-Pičko
-Kukavico
-Odjebi

>>>>SVI ŽELE: LUDO PLESATI, BITI LUDO LJUBLJENI, BITI NAJLJEPŠA CURICA, NAJLJEPŠI DEČKO>>>>

-i da sve te zvijezde budu za nas upaljene
- da, i to.

- i da ne diraš zemlju dok hodaš?
-da, i to.

- i da traje zauvijek, za svaki dan, za svaki mjesec?
-aha


>>>ŠTO ZNAČI znati DA TE NETKO SANJA?>>>
- Bog zna.

07. 06. 2010.

Do you still love me.Do you feel the same. No signs. No questions. I lost the feeling

Pogođen i razgrđen. I puno toga. I svaka druga je tvoja.Misao. Tvoj osjećaj. Ispuštaš me iz dlanova ispuštaš me iz misli a onda me digneš, prebaciš i preneseš. Intuicija i dosada ali ljepota. Intuicija i dosada ali ljepota. Da mi ime ne zaboraviš.

[ČITAO SAM NA GLAS MIROSLAVA ANTIĆA. O LJUBAVI NA LJUBAVI ZBOG LJUBAVI.BILO JE TO JUČER OVE ANNO DOMINI, OKO POPODNE I S PIVOM I PRED DIVNIM LJUDIMA ALI BEZ VAS/U VARŠAVSKOJ/ /BEZ MAMA, DUŠA I VAŽNOG SUBJEKTA KOJEMU USMJERIH SVE DO TADA MISLI / ALI SE ŽIVI, OVO JE BIO CILJ, A NAČIN JE BIO DRUGAČIJI I SREDSTVA SU BILA JEDNOSTAVNA / SAMO SU NEKI KONTEKSTI IZOSTALI.]



Imam osjećaj koji sam imao kao dijete.i ŠTO JOŠ OSJEĆAŠ: krivnju i strah. MORAŠ REĆI.JA ISTO MISLIM. i ve been pushing. Kada planovi nisu bili planovi no želje kada sam imao samo noći i lišće i zvijezde i onda onu jednu koja je najviše sjala i kada smo bili bez ulične rasvjete. Kada sam mislio da je sve predaleko. A mislio sam i ni danas se ne mogu uvjeriti. Nikako. Djetinjstvo je važno.

Odjeća koja je ostala u ormaru i usmrdila se. Nije isto. Sve je to bio uvod. Ti i ja smo bili uvod. Jučer sam opet pred ljudima govorio koliko te volim i volim i koliko ti to moraš znati. I znam da znaš. I svi to znaju. I ja to znam. I eto. To je to.

I take it all for you.The stranger sang a theme. From someone else´s dream.

[Vjerovao je da neće se ostvariti. Vjerovao je da vjeruju da se neće ostvariti. Išao je u smjeru. Nije, jebote, znao koji je to smjer. Sada zna da tada nije mogao znati. Nema šanse. Nikako. Nikako. Lakoća i težina.]
Ovako može izgledati. Ovako će izgledati.



Ali zaljubljivati se u pjesnike u pjesme u pjesmovanje?
Molim te.

03. 06. 2010.

OD SAD PA U CIJELI ŽIVOT. (p)Biti za dobro i biti za sretnije!

Nisam rekao da je to za tebe a je za tebe je. Čitao sam za tebe. Pisao sam za tebe. Došlo je s tobom. Došlo je od nas. Kroz mene. Tako je. Mislio sam da ćeš biti a nisi a i znao sam da nećeš jer ne možeš jer te ne zanima. Sve sam znao. Od početka pa do kraja. Da, postojao je i početak i kraj. Ona kaže da me razumije ali da ja nju ne razumijem i tako iznova se reproducira isti umor naših života. Njenog na zalasku a mog na strmini. Ne možeš pobjeći od poezije ni od grka ni od kurca. Tragedija i kurac i novije reference: Freud.

x

SVAKI PUT SE USEREM KAD SE IZDEREM I SVAKI PUT POMISLIM DA ĆE UMRIJETI RADI MENE JER SU ME UVJERILI DA JE I OVAJ UMRO RADI MENE I JER SE NITKO DRUGI NE BRINE (I TU SADA VEĆ KREĆE IZMIŠLJANJE)

BRINEŠ ME BRINEM SE.
Ona: Još uvijek dišem samo da bih te udahnuo. Kaže da je to bio citat citata.

/stišće ruke. stišće zglobove. vrti se. dok spušta glavu. onu koju pere. traži zvijezde da pokažu pravi put. vjerovao sam da smo jedno. i da smo prava i prva rečenica. i da smo jedno. još jednom. mi. praviš se da me ne znaš. a tajna je?/

SVE- DO-CRTICE-DO-TOČKICE-DO-SMRTI-DA ME NE ZNAŠ-DA MISLIM DA SMO JEDNO-DO USKLIČNIKA-DO LJUBAVI-DO-U-LJUBAVI-DO SLUTNJE-A TAJNA?

Pojaviš se.
Odeš.
Ostaneš.
Briga.
Rekla si svima da sam svima da sam postojan svima. Jer hoćeš da to tebi budem.
Prosta riječ.

Žališ sreću. Gdje god da si. Ludilo. Kao nekada. Za sretno i sretnije ili sreću. Za koju nam malo ili nimalo treba?

Bojim se tvoje smrti. Više od ičega.

29. 05. 2010.

Ako hoćeš spomenik svojoj nadi / Kada su ljudi tek ljudi

Tvoja nesreća je samo tvoja nesreća / Potpuno sami.
Gdje može biti bolje?
Klasični motiv: Sjena prošlosti.

Ljubit ćeš me / Za kraj? Puzanje je najpouzdaniji način doskoka.
Inficiraš me. I onda i jučer i danas. I sutra i prekosutra i još.

Prolazi to neko vrijeme a najgore je prošlo baš preko mene.


„Ja ne mislim da to dobro znam, ali znam: ni neznano mi nije.“ Ja stvarno ne mislim da vas dobro znam, ali ni neznani mi niste. Dozvolite, zato, da pljunem u pravcu onog grada gde ste me ostavili da vas čekam.

*********************************************************************************************

Valjalo bi posvetiti tri godine života crtanju geografskih karata. Na svakoj karti namerno izostaviti taj grad. Njega inače već odavno savršeno nema.
NADOPISANO: tebe nikada nema / ne znamo gdje idemo /jebem ti prokletu mater.

NE ČITAM NA GLAS NE DEREM SE NEMAM S KIM NEMAM ZBOG NEZNAM KADA NE ZNAM
SVILA PA ŽUTA PA ŽUTO PA ŽUĆE PA VINA JEFTINA PA SMRAD TRŽNICE PA OBRAČUN PA SCENA LJUBAVI ILI JE TO BIO OBRAČUN ILI JE RAT LJUBAV A JA KAŽEM DA SE MOŽE I MORA MIRNO DIJALOG I TA SRANJA UVODIM U PRIČU O LJUBAVI I FER SAM JER KAŽEM DA SAM NEKOMPETENTAN I TAKO DALJE FORMA JE DEFORMIRANA SRCE JE UŠKOPLJENO ŽELUDAC JE PRAZAN JEZIK BAZDI MASNA JE KOSA PAZUH SMRDI I SRCE U LOMU VELIKOM SA VELIKIM VELIKIM PREVELIKIM NOŽEVIMA I ZAKLANIM VRANAMA SA TIM ISTIM NOŽEVIMA I SVA TA DRUGA GOVNA KOJA TI PADNU NA PAMET PRIJE SPAVANJA A NE POEZIJA POEZIJA

28. 05. 2010.

Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav /Sve više sam s tobom, čak i sam.

Volim kada rečenica krene ovako, sa: Volim.
Volim kada su prijatelji iskreni. Rasplaču me. Još da te mogu zagrliti tada.
A ti odlaziš, opet, na tko zna koliko i tko zna do kada.

Ja ne mogu vjerovati da i dalje o tebi govorim, da i dalje tebe upisujem, opisujem i trebam.
A nije da te nisam prevodio, uništavao i redigirao. Nije da nisam, a bolje bi bilo da nisam.

Ti si rupa u koju upadam i od koje dalje ne idem jer nemam gdje, jer ne znam gdje jer ne znam zašto jer mislim da su sve druge uže, ružnije ili tužnije. A ti, najbolje moje.

I što je to sada toliko daleko, iza nas?
Jer tražio sam, dobio i zvono i udarac i riječi. Rekao sam da sada znam: Snovi se ostvaruju, samo nekada u pogrešno vrijeme a to znači da ti nisu trebali/le.
Reći ti: Ti imaš snagu ovog svijeta. Želim te na dlanu. A moja je ljubav to, onda, valjda.


A onda se probudi nespavanje, stare cipele, trgovi i ranojutarnji povratak. Sebi.
[... nije teško kad biju, teško je kad čekas. Gledaš i čekas, pa boli unaprijed. Boli i posle, ali je to lakše.]

Tako je kad odlaziš. Meni. Uvijek.
I onda svi lažni obziri dođu u igru.

I ovo spada u ljubavna osvrtanja. Oprosti s jebiga.

23. 05. 2010.

u stanju: Okrenuti se i zastati. Možda.

Ne zna zašto odlazi stoji u istoj ravni sa Ne znam zašto ostajem.
Ne zna do kada je jednako Ne znam od kada.

I bol u maglama. Suze ispred vrata i zagrljaj i još jedan i dva i tri poljupca i pet.
Nemam ključ za srce koje bi te još više zagrlilo i zaštitilo i sačuvalo. A želim ga.
Volio bih imati i te ruke i taj miris. Volio bih ti biti sve što ti treba.
A jesam. Ovisno o tome što popijem.

Miksam priče. Uvijek kada govorim o ljubavi.
Nema više. Nema za neko vrijeme. Nema za tko zna koliko vremena. Nas. Ni vremena. Razdvojeni smo.

I sanjamo i skitamo i šmrkamo i znamo da je to dobro.
Bar da kada te odvedu te i vrate. Bar da.

Zatvori oči i pogodi zašto te volim.

22. 05. 2010.

Sreća mu je iznenada pala pred noge, samo zato da bi vidio kako nije ni on za nju ni ona za njega.

Isti nemiri. I boja kože. I krv. I vene. I tvoja rečenica: idemo se jebati. Ili možda još nešto prozaičnije poput: Sex. I sudbina. I nedostajanje. I nepripadanje. I sve u krug.
I tvoji prijatelji koji kažu da loše biraš, a ja čitam to kao: sve osim tebe, S. I tako dalje.
Ti imaš nekoga da ti podilazi. Nekoga za ljubav jer i ona, moja prijateljica, ovaj put, kaže- podilaženje može imati veze sa ljubavi. I dobro to logički izvodi. Dobra je. A ja kažem da sam mogao umrijeti. I da je postojala mogućnost da te neću zaboraviti i obistinilo se.
[ .. oženi se! Rađaj djecu! I to smiruje nezadovoljstvo, jer nameće obaveze... ]
Sreća mu je iznenada pala pred noge, samo zato da bi vidio kako nije ni on za nju ni ona za njega.
A situacije su ovakve: seks se nudi na sve strane. Onaj drkatorski. Onaj lažljivi. Onaj zbog kojeg odeš. Prije sunca. Jer je mučan. Onaj zbog kojeg ni voda više nije ista. Znam da znaš. Znam.

Povraćalo mu se pa je padao pa je grlio i govorio da voli. A htio je plakati. Usranih li istina. A želio je biti čovjek. A majku mu jebem. Kažu: Traži se. To bude sugestija, ali i komentar.

Roza tablete. I magija.

Povraćao je. Srao je radi sranja. Htio je biti pod ili tepih da ga ti samo još jednom prehodaš. Zamisli. To je bila želja. To je želja.

Da mu daš svoje ruke i svoj nos i svoje srce da postane ti i da tako bude bolje a ne bi postao bolje. Nikada i nikako. Nagovori me zaustavi me voli me trebaj me. Ali ni tako ne ide. A da kažeš- Da? Bez upitnika. Da samo kažeš da.

A san je bio i ovakav: jebanje, bespogovorno, s maskama, bez lica na kojima to piše. Ljudi bez lica. Ljudi bez osobina. Mišići. Štikle. Opijumi. Dvorci i zlatni retriveri. San. Jebote.

A ti si dovoljno blizu svemu tome. Maskama i neukusu. Tu je počeo osjećaj. Ne znam kako se zvao.
I da: je li mi imamo vremena? Našeg?

20. 05. 2010.

poezijabeznamjereibezidejeibezrazlogaibezsrcaaliidaljePoezija

Pet tomova poezije bez nemjere i nikome za pokloniti do sebe.
Sitnim parama plaćeno bogatstvo. Nekad, a uglavnom često treba malo da bi bilo puno.
A slušalice traju mjesec ili dva mjeseca.

17. 05. 2010.

Everybody is changing / Najmanje se govori kad te se najviše tiče.

Nisam rekao ne. Kaže. A ja kažem: A nije da nisam.
Kaže da nije
. A ja kažem i mislim i mislim da znam da sam odavno izabrao najbolje. A onda se pitam zašto se i dalje petljam sa drugima. To je ludost ludost ludost ludost kaže B.
O kojoj se može govoriti i pisati. Pred određenima. Kažem joj da dotična osoba to sve razumije. Kaže da zna. Ja kažem da mi se opet zna prividiti mogućnost u kojoj odustajem od svakog drugog narativa i uplivavam u kompoziciju (koja mi ipak najviše dira dušu). Dušu kao ne znam šta. Kao nešto. Npr.

Sjedim u kafiću sam. Ispred mene je njih 6 i balon na kojemu piše nešto poput: Sretno u braku.
Jedna je najglasnija. Crvena je i ima plavo sjenilo. Ružnjikava. Priča kako bi sina pustila ili u neku tehničku školu za masjtore ili na fer. Kuži ona kako stvari funkcioniraju. Sin nije čovjek nije biće već je njen sin njene pičke delo njene krvi. Ona zna što je za njega najbolje. Glupača.

Fotografija s moje lijeve strane govori puno više od ove sretne slike prijateljica koje jedna drugoj predstavljaju podršku. Na jeftinoj fotografiji, rađenoj za reklamu kave ili vina ili tako nečega je muškarac u plavoj košulji, s naočalama, dioptrijskim. I žena, finog dekoltea i otvorenih leđa. Stylish. Prazni, izjedeni tanjuri ispred njih. I boca vina. I fine čaše.

Sjede na terasi i palma je ispred njih. Snimljeno je, recimo u nekom talijanskom gradiću.
Izgledaju kao da se vole. Pada mi na pamet da su modeli i da on ima onaj glupkasti pogled. I da je i ta slika, kao i ova druga, stvarnija- upravo- za kurac.

LAŽE. U KURAC.

Svaka izuzetost s tobom ili zbog tebe je izuzetna i dođe mi da ti kažem da te volim i volim i volim , ali ti ne kažem da te volim i volim i volim jer opet mislim da znaš da te volim i volim i volim.

ALI:
Smijem li reći da znam da si to ti? Ti.
Sva iskušenja, sva ispaštanja i sve patnje u životu mogu se meriti snagom i dužinom nesanica koje ih prate. Je li to to?

I još:

Sve više sam s tobom, i kad sam sâm.

I:
— Oprosti.

Bila je to najljepša riječ koju je moglo pronaći njegovo kukavičko poštenje. Tako me srećno skinuo sa savjesti i prijateljski ispratio u prošlost.

Ali to će tek doći.

14. 05. 2010.

Iritabilno srce [naučnoegzaktno itd.]

I feel like writting you a letter.
Nešto poput V. za L, sa ludosti.
Kao objašnjenjem. Naravno.

Pada mi na pamet: Oslobođenje rečenice.
A to, to ide skupa sa oslobođenjem misli.

Nešto za vječnost. Poput: Volim te.
Pisao sam i bolje. Ali je bilo o ovome. To valjda znaš. Valjda.
No, o oslobođenju mogu još nešto reći. Ovo: Ti i Ja.

[Nemoj odustajati od mene. Ne u ovom životu.]-->ovo je za potrebe melodrame.
Trebaš mi a želim da se trebamo a onda se valjda i trebamo.

Prethodna spada u ljubavne rečenice. Ostavite ju na miru. Prekrižena je, tako i tako.
Na druga pitanja neću odgovoriti. Neću.
To je opet bilo: Danas.
Ti, moj, moja, danas.

Pisanje me smiruje. Moje srce.
Prispomenuto je da se radi o metafori. Ovaj put je o onom: od krvi i mesa.
Iritabilnom. Po sebi.

13. 05. 2010.

Najgori način da ti netko nedostaje je da sjediš pored njega i znaš da ga nikada nećeš imati.

I mislim da znam o čemu priča. I mislim da mi se to dogodilo. I mislim da je upravo to najviše boljelo.
A ovo je sanjano:
Da si ti (a tko zna da li bi to mogla?)napisala na zid da voliš drugog.
Izmještanje. Ispadanje. U snu te vuče nekamo drugdje. U bijelo. U bijelom. Na bijelom. Ne biraš.
Dnevni dan bilježi: petsto papirića s idejama, rasporedima i potrebama.
Noć bilježi balkanske kafane. Radi potrebe za ljudima. Naravno.

Šetaš po kiši. Ona pljušti. Svi oko tebe trče nekuda. Vjerojatno misle da imaju kud.
Ti vjerojatno znaš da je to nigdje. Uzgred, usput, na put i tako dalje.

Postojao je taj muškarac i postojala je ta žena.Postojali su oni, u oba smjera, na oba načina. Ništa. Samo primjećujem.
Usuglasite se. Ali ti pa onda još- nekog drugog voljeti.Ne ide.

"Šta smo onda mi? Lude? Nesrećnici? Najzamršeniji ljudi na svetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do juče smo bili ono što želimo danas da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud.
Otrgnuti smo, a nismo prihvaćeni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke reke, i nema više toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osećanjem stida zbog porekla, i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad,
a nemamo kamo da gledamo unapred, zato zadržavamo vreme, u strahu od ma kakvog rešenja. Preziru nas i braća i došljaci, a mi se branimo ponosom i mržnjom.
Hteli smo da se sačuvamo, a tako smo se izgubili, da više ne znamo ni šta smo. Nesreća je što smo zavoleli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje.
A sve se plaća, pa i ova ljubav.“ Uvezeno jer ima smisla. Selimović.

A romantično će nadvladati. Je li tako? Uskoro. Mora. Majku mu jebem.
Nešto što će ti reći: I must have you.

[a ti se i dalje kupaš ili popravljaš kupaonice ili stan ili se drogiraš ili briješ posebnosti, bljutave i umorne, a svijet odlazi u pičku materinu, onu ljigavu i s hapeveom.]

[a ti.a ja]

...jer nikada ne znaš kada će se netko zaljubiti u tvoj osmijeh

A prava priča je prava priča je prava priča je prava..

10. 05. 2010.

VJENČALI SU SE 9.5. (prije 37 godina)

Zove ju radi kontrole.
Telefon zvoni. Zvuk je grozan.

Vjenčali su se 9.5. Prije 37 godina.
Ona pita: A kome ću drugom to reći ako ne tebi?
On: A zašto mi to nisi jučer rekla.
Ona: Napravio bi temu od toga. Nije mi se dalo. (Dakle: mučio bi ju)

Bilo je dvadesetak gostiju i to je bilo puno. Slike su crnobijele. Oboje su nasmijani.
Svi oko njih su nasmijani. One, sve dame te večeri- izgledaju kao filsmke dive tog razdoblja.

Nikome ne pada na pamet što bi se sve moglo dogoditi.
A dogodilo im se svima. Previše života.

Mjesto radnje je malo mjesto radnje. Jedno selo. Jedan grad. Jedna kuća i jedna familija.
Tolstojevski, upravo.

Vrijeme radnje teče od tad.
On je bez ikoga. Ona ih ima na svojoj strani.
On ima nju.
Ona želi njega takvog ali i boljeg.
To se zove problem.

PUT IT IN THE PAST / PUT IT IN THE PAST /FAST IT FORWARD

A muzika je tek počela svirati. Bile su to simfonije, one prave, one od melankolije.
You are the sweetest thing.
A s tobom dišem zrak.
To je već bolje od simfonije u mojoj sobi. Ispisane riječi i onda ideje i onda naša tijela.
Trebaš mi jer mi daješ didaskalije, točke i zareze. Upitnike i uskličnike. Trotočja su nas obilježila i neka su. Neka je tako bilo. Nisam ljut.

A neki dan (JUČER):
SVIJET STOJI. NIŠTA SE NE KREĆE. ROZA BALON. ZELENE NAOČALE.

09. 05. 2010.

THIS IS FICTION. NOTHING BUT A FICTION.

It´s a celebrity thing. It always was.


Prirodnost krivih postupaka pa kraj. Zvučalo je kao da se nudi nekom drugom pa je pristao.
Uz taj put je bilo još pet otvorenih puteva. A on nekada tvrdi da više voli dekadenciju. I onda se kaje. Sumnjivo ali stvarno.

Scene izbacivanja iz taksija i scene davanja i scene jebanja i scene s brojevima i scene s tabletama i scene s vinom.
Sve su to mogle biti ljubavne scene.


A priča je bila nešto drugo. O tome drugi put.

07. 05. 2010.

Veselo kretanje. Kao leptir. Padanje kao grom. I kao led.

Zapravo ih nema. Nikoga kome bih ovo govorio. Oni su sada produžena sjena. Prošlosti.
Hrvanje hrvanje pa onda izgleda da je gotovo, ali nije. Onda jutarnji razgovori pa kič kombinacija kave i cigareta a onda vidim da je sve izgubljeno. Ipak.

A onda sretni ljudi dođu na tapetu, s pitanjem: kojoj se pički materini ti smiješ?
A vremena treba, a onda on njoj govori: Bojim se samoće. One koja će me odvesti u ludost, na mjesta na koja ne želim biti a svjestan sam da to vodi u kreaciju (ok, ne u prokreaciju), ali- svejedno. Vodi u taj sveti goli život, logora i istina, logora i pisanja. Oni koji znaju nešto o karmama bi imali nešto za reći o tome. Pa nek i kažu. Sebi.

Kaži: Ljubavi.
Kaži: Neću.

I ona mjesta na kojima nismo bili. I sva ta nemogućnost. A velika je.

Još neke stvari ne mogu reći.

06. 05. 2010.

LJUBAV. Kao da je na kraju svijeta. JEBOTE.

LJUBAV. Kao da je na kraju svijeta. JEBOTE.

Kao da me ne voli. Kaže- uplatit ću oko jedan. Kaže- u redu je.

Neutralan mu glas ili barem misli da je.

Muka je a piše plavom, azurnom bojom. Nasmije se na to- kada shvati.

(Filip je bio veliki dječak kada ga je ovaj bacio na pod i igrao se s njim muža. Filip je u toj ulozi bio žena. Slučajno- misli danas. Bio je veliki dječak i kada mu je ovaj u nekoj truloj, ali tada novoj kući pokazao kurac. Puno kasnije je mislio da su ga oni svi mrzili. Puno kasnije je znao pomisliti da su ga svi i voljeli. Puno kasnije se nije mogao sjetiti što je mislio o sebi. Nije se mogao sjetiti osjećaja. Puno kasnije mu je to jedino terapeutkinja spomenula. To da se emocija samo racionalno sjeća, ali da se ne sjeća osjećaja, da ne zna kako se je osjećao, već da misli da se je nekako osjećao. Filip zna da je to problem.)

NITKO O OVOME NIKADA NIJE GOVORIO. ON O OVOME JE UVIJEK ŠUTIO. SADA SE ZAJEBAO. JEBIGA. ŠTA ĆE. ČOVJEK SE BAREM JEDNOM U ŽIVOTU ZAJEBE. TOME JE TAKO.

Ali kako je išla ta priča?

Možda ovako. Početak je da je sada 13:18 i da je u sobi upaljeno svjetlo a ne bi trebalo biti. Ona se otuširala jer odlazi. Ona kao ona s kojom živi.

Početak je možda i ovo: sinoć se jebao sa samim sobom. Hrvao a tek onda zaspao. Nije siguran koliko to već traje. To hrvanje. Ali zna da ima već dugo tome. I zna da ga umara i zna da zbog toga se nekada želi ubiti. Ali nikada ne zna kako. Dakle.

A početak može biti i budan san. Nešto poput ovoga: probudio se tj. probudio ga je (tihim poljupcem u obraz). Rekao je: Ljubavi! Ovaj je rekao: Ljubavi! Prvi je rekao: Hoćeš kavu? Drugi je rekao. Aha.

Može biti i kao mora, dnevna, noćna, kakvajebenogod:
Umrla je i šta sad. Jebote..

Ali, kakav je kraj?

OVAJ ČOVJEK NE SMIJE IMATI LICE.
Tako nekako.
Ili: PRENOŠENJE INFORMACIJA JE BOMBARDIRANJE INFORMACIJAMA.

(To je onaj dio u kojemu sve počinje bliže boli).

Koliko sam puta rekao: JEBIGA?!?! PA JEBIGA PA JEBIGA PA JEBIGA PA JEBEŠ GA.

Dođe mu da baci tu narančastu čašu. Pogotovo kad ga ona razjebe. Da ju baci u ogledalo koje nije njegovo, da se to ogledalo- koje nije njegovo- raspe. Dođe mu da baci peglu kroz prozor, da uzme nož, da se poreže, da joj jebe mater- što se kaže.
E, da.

On to nikada ne napravi. Prepristojan je. On će rađe sebi, navečer, kada dan dođe kraju- jebat sebi mater. Na sav glas. Krivit se za sve pa se napit pa si jebat i oca tada. Svi grijesi svijeta postat će njegovi grijesi. Jutra su najzajebanija. Osjeća gorak okus na jeziku pa srce lupa još luđe tada. Zbog tableta. Zbog alkohola. A tek mu je nešto malo godina i to je najtragičniji dio.
OSJEĆA KAO DA ĆE ISKOČITI, KAO DA ĆE ISPASTI. KAO DA GA NE OSJEĆA. ON NE ZNA ŠTO OSJEĆA. OPET. OPET.

A nije da nisam. A nije da nije mislio u životu. Je. Puno.

05. 05. 2010.

Bolji; sretniji; pametniji;ludo voljenje pa unazad: pametniji;sretniji;bolji

Betonska ograda a iznad je drvena. Tenkovi prolaze. Trese se zemlja, a i oni se tresu, samo on to ne zna. Ima premalo života iza sebe. Ona će mu kasnije prepričavati da se ponio kao pravi vojnik. Željela je da joj sin bude vojnik. On će to puno kasnije odbijati i dapače reći će da iz etičkih (što je njoj kao pojam strano) razloga ne može, neće i ne smije. Imat će roza kosu dok to govori. Dizali su prstiće i vikali imena država. Mučne scene.

Tu je bio i podrum. Hladan i vlažan i neka plava deka sa mačkom nacrtanom. A mački tada nije bilo ni od korova. Deda mu je govorio da životinje osjete zlo pa pobjegnu. Jedino je Johnny lajao na sav glas. Uz to je bio svezan. Ta životinja je svjedočila njihovim ludostima. Svim odreda. Kad su ga pustili s lanca, nije se znao ponašati pa ga je zamalo ugrizao. Zamalo.

Svi su tražili nekoga kome će faliti i svi su nalazili tog nekoga. Osim njega. On je imao bocu (koja mu je falila) i pričao je o njima kao o antiherojima, kao o pičkama, kao o govnima. To jesu bili. Znao je on tada, a zna i ovaj sada. Stvarno je tako.

Imao je beretku i to je bilo par dana ili par mjeseci kada nije pio.
A ona je uvijek znala bolje i stalno je govorila da zna bolje i to je mislila. Zamisli.
A zapravo nije znala bolje, ni tada ni sada. Ona je mislila. Krivo. Al šta ćeš sada.
Njega nema. A to nije u svrhu poezija. Ta činjenica da njega nema. Niti najmanje.

Niz pješčaru je ona pala i on je mislio da je mrtva. Izgledalo je kao u sapunicama.
Cijeli taj život je izgledao kao sapunica. Samo nije bilo lijepih ljudi i jezik je bio previše, puno previše vulgaran. Barem za njega. Jebiga.

On od tada traži: bolje i pametnije. Nalazi ih upravo onoliko koliko ih i ne nalazi.
U ime spomena.

Znala je zaokruživati dane na pravim i lažnim kalendarima. One- kada bi ga srela i prozborila tri riječi. Odlazila je na kanal da se skupa kupaju a ona nije htjela plivati (nije znala). Na svom stolu je pisala njihove inicijale a između je bio plus. Za tu tajnu nitko nije smio znati. Tek kasnije ju je pripomenula . Kada je postalo kasno za sve. I kada više nikoga nije ostalo. Tamo. Jebiga. Ili je to bio on. I barem da je ovo laž. Barem.

04. 05. 2010.

[ Varijante istinitog dok je sve drugo realno. Kao. ]

Kako ljudi povjeruju jedni drugima (zar ne znaju da vjerujemo da vjerujemo)
Lik Lenjina i novoizdane knjige. I anksioznost koja ubija. I mjesta ljubavi bez ljubavi. Ljudi bez ljubavi. Ja ne lažem. Tako je. Transmisija i kako povjerovati nekome? A sebi?

Spavaš negdje na moru ili kod nekih prijatelja i ništa te ne muči. Ti spavaš. A muči te sve. Ljudi koje je teško voljeti su upravo oni kojima najviše ljubavi treba. Ja sam to znao za tebe. Za sebe.
Ja to znam i dalje. Ali kako sada? Kako da ti ju pošaljem (re: Ruski voz; neka je, nema zamjerki).

Olovka pa papir pa ruska poezija pa razgovor s voljenom pa pisma nepoznatima pa srca pa srca, u dimu i lažna tuga. Vino kojeg nema. Ljubav koja treba. Nerealno- kaže moj prijatelj. Kaže- koketiraš s realnim, budalo. Kažem- da. Ali i ti to radiš. Ponesimo poljupce drugima. Odnesimo ih. Hajde.

A ti spavaš i nisi kao ja. Ja sam budan. Kao. Jednostavno. Sunčaš se i crtaju te i čuvaš kuću- roditeljima i djeci koja nisu tvoja i razmišljaš o svojim kurvarlucima i rakijama i drogama. Ti o tome razmišljaš. O kajanjima i jebanjima. Jebote. Daj mi malo ljubavi. Jebi se. Probaj.

Ta noć je bila ovakva: moja rasparana košulja. Poljubac u popišanom wc-u. Tvoja ponuda. Moja ponuda. Mi u 9 ujutro ispred šume. Moja ponuda. Tvoja ponuda. Tramvaj i sjedenje. Jedno pored drugog. Moja jutarnjo mračna soba i svježina poluzimskog zraka. Tvoj poljubac. Ja sam rekao da je to ljubav. Deluzija. Miris tvog vrata. Griženje. Uzdasi. Kažeš: ovo je...Ja kažem: Je...

Onda je došla druga noć: B. je krečila svoju sobu a ti moju dušu. Tada je bilo nje bar na pretek. Skakao sam po sobi. Jesam. Pričao sam svima o tebi. Jesam. Do jučer. Do danas. Jednom ću možda prestati. Jednom. Ali, nisam još.

02. 05. 2010.

/Spreman: Varati/

Čovjek je napisao ovo (to kao traži): Imati nekoga za sretne i tužne trenutke u životu.
Samo nije napisao dušo. Da bar je. Svi bi se više veselili, ali i ovo je bilo lijepo.
A obećali smo svemire. Jedni drugima. Danima i godinama. Lakih srca, jebote.
To je bilo nepotrebno. Znam.

Gledam iz prikrajka dok se ljubiš. Mislim, i ja se ljubim. Tebe osuđujem. Da kako ti, pored mene. Kako ti pada na pamet uopće i te baljezgarije (radi jednostavnije priče, radi nedostajanja).Onda prestanem i spakiram stvari. Samo ne izlazim iz stana već iz kluba. Modern living. Jebiga.(A nije da ne bih drame. Više. Još. Puno.)

E da. U taj dio upada i suicidalnost. Čisto da dramatičnije zvuči, da zvuči kao da je rečeno po prvi put. Kaže da je tako jer mu se i djeda ubio. Kaže da je tako jer nema smisla. Zapravo.
Do sljedećeg poljupca. Barem. Ako ne i do- prije. Zajebi sa smislom. Stvarno- zajebi.

27. 04. 2010.

narativni umori

Kažu da je bolje ne kopati, ako se već nalaziš u rupi.
A išlo je ovako: cijeli dan ispred kompjutera, kuca, iskucava, prekucava. Nema novaca.
Onda kupuje pivo i sjedi s njom, a onda odlazi na ples. Tu već počinje glavobolja.

Sreće tog čovjeka koji izgleda jako zdravo. Blijedolik, bijelih zuba, uvježbanih koraka i definiranih mišića. Zvuči dosadno, da skratim. Pleše pored prijateljice. Najgori su na klasi.

Onda oboje odlaze. Bez para. Bez para i bez para. Razumiješ?

25. 04. 2010.

Onakvi i onakve. KAO JA.

A mislio sam da se to više nikada neće moći dogoditi a onda si kažemo da si pripadamo.
Čemu izgovaranje tih istina. Ali neka. Čuvam. Čuvam te.
Ti jesi najbolje što znam. Nekada tek- molitva. Da ne pišem uvijek iz boli. Bol je lijep izvor za izaći i lijepo je konačište. Ali ovo vrijeme ipak nema granice. Ipak ne. Ne.

Ti meni. Ja tebi. Pripadamo. Čak i od tebe imam dozvolu romantiziranja. Igranja riječima. Igranja smislovima dok mi egzistenciju ugrožava struja i plin ti mi obećaješ zrak. A bez zraka se ne može. Znamo to jer pripadamo.


Ponekad gradiš zidove oko sebe(i ne i da zadržiš ljude vani) a i da vidiš kome je dovoljno stalo da ih sruši. I tako ide pjesma. A s tobom je sve uvijek bilo toliko toliko toliko bolje.
Koliko smo ono rekli- imamo par ljudi koji nas vole. Tako nekako. Pročitat ćeš i ovo. Želim to.

A imam i nekoliko usputnih i usporednih snova koji se ostvaruju. Upravo.
Oni su čedrdeset. Oni su trideset. Ali ne kao ti. Nikada. Stara dušo. Starmalo moje tijelo. Dobro je što ne skrivamo pogled.

I opet te neće biti dugo. I opet će mi biti loše. Ali to je prolaz. Reći ću da je dobro. Uvijek to govorim. Jer ovakve kao ja (stvarno i stvarnije) više ne prave.

22. 04. 2010.

KRUPNI razlozi POSTOJE. Nisam to htio reći.

Nekako je uvijek počinjalo. U proljeća. Istina. Ali toliko istih stvari ponoviti (navika nas čini sigurnim). Učim da nije ona jedina koja nas može učiniti sigurnima. Ali eto.

Kaže da je to bilo nakon loših vina i loših ljubavi. Kaže i da su očekivanja super ali moraju biti obostrana. A drugi kaže da je to sada simbolička smrt i da s tim (svjestan je!) ništa nije rekao. Ali eto, govore i prepisuju se. Ovaj kaže da će i simbolički obrisati sve i učini to. Uvijek učini isto. Samo što se statistička šansa ne povećava s tim (ni za što drugo nego li neuspjeh), ali je učinio. Isto kao i uvijek.

Onda je krenulo zajebano i neumjereno i ostalo je.
Psihochecking.Ples.Teretana.Kud ideš?
I pišeš. Svaki dan. Kud ideš?
Ne. Ne. Barem ne s tim pitanjem. (Kako naći mir? Kada je i ovo i ono, i dalje?)

19. 04. 2010.

Wonderful life in a Wonderland.

Umrli pjesnici noći. Jeftina piva i vlaga i željna i žedna srca. Pričalo se o ljubavi, zar ne?
Onda se ostane sam. Sam. Hej, sam. Ništa pored tebe nema smisla, ništa zbog nas nema smisla. To je wonderful life. A s njom pričam o djeci i njihovim imenima. Uvijek smo Drugi i Treći. Jesmo. Ništa s tim ali je puno zbog toga. Puno i previše. Volim te. Nisam mogao drukčije. Bilo bi dobro da sam mogao. Bojim se svih samoća i ti se bojiš svih samoća. Mi, usamljenici. Nemoj odustajati. To je wonderful life. U 4 ujutro je naša zemlja bila svježa i rosna i zelena. Suza u oku, bez suze i bez oka. Vidio sam samo sebe. Tebe nikada više nema. Mene s tobom više nikada nema. Wonderful life, kažem ti. Povjeruj da nisam dželat i da nisam žrtva. Nemoj odustati. Ne. Povijest pišu pobjednici ide kroz noć a ja pomišljam da ti imaš puno toga reći, o tome, tome-nama. Nemoj to zaboraviti. Barem radi neke vjere. Neke. Kažem ti wonderful life je to.

17. 04. 2010.

ljubav za ljubav za ljubav

Nemam za to. Ono preživjeti. Dugo. Nikako.
Cjelodnevni strah i bez razloga za vjerovati u išta. Beznadežnost s umorom i temperaturom.
A ona raste i potencira. Ne diše se baš dobro. Svake te noći sanjam. Mislim kao sudbinu, svojevrsnu. Ti si moja tuga.

Ti: Kako je. Ja: Dobro je.
Onaj koji se zavara. Ostajem u zagradama. I temperaturi i strahu od drugih snova (ako budu kao ovaj). Naivan i blesav i s tobom i kraj tebe i cijene i besparica i bezvlađe i tvoja vlast, i ja nad sobom dok se uvjeravam da sam dobro da je bolje da je najbolje. Pored tebe. Ne zaveden no osvojen. Nemir. (U staklu tvoje ime)I tu ide tako dalje i tako dalje i dalje.


15. 04. 2010.

Pet. Četiri. Tri. Dva. Jedan. Jedan. Jedan. Zagrizlo je.

I slijep. Za bol. I moju i svoju.
Ostavljaju me svi kada me ostavljaš ti. U mojoj glavi.
A sinoć je bilo lijepo. Zamišljam da je sve bilo čisto i nevino. Ali to jednostavno nije istina.
Plač podsjeća. Iz sjećanja.

Kaže, netko: Ime, prezime- dakle znam te. I tu si i tu i tu. Dakle, pratim te i poljubi, jednom dva put tri put pet puta. Pristajem. Pristaje. Kaže: I volim te i kujo i budalo i sexy si. I noć završi.

Prijevod: Neke ljubavi umiru u snovima. Moje.

A druga osoba, u društvu, u svjedočenju:
Jebali smo se pet puta za redom. U utorak s drugim. U srijedu s trećim. U četvrtak s petim, osmim i desetim. Mislim što će mi terapija reći. Mislim i pitam.
Ali Ti, dragi moj S.- to nije za tebe, ništa što ti se nudi. Ne. Znam ja najbolje.

A S. kaže: Odzvonilo mi je jer te kratko nije bilo i jer me je načelo i boli i boli a tek što je počelo. Nemoj se na mene kladiti.

Poljubac je bio čaroban i zavodljiv i usne na vratu i onda ostaneš ništa i možda postaneš bolji i dobiješ herpes zbog ljubavi jer si ništa i ništa. I glavu zbog koje ne zaboravljaš. Nemoj se kladiti i nemoj se zdrav liječiti. STANI!

14. 04. 2010.

uvježbavanje No. X

I sat koji je kucnuo. Je. Stvarno je. Kucnuo.
Često je govorio: Daj mi bar odglumi.
A nitko nije. Onda. Ni sada. Nitko. To je istina.

A ja kažem da ste isti. Upravo.KAO TI.
Vjeruješ? Vjeruj!

13. 04. 2010.

[Do you wanna hear what I feel?]

Voli bolje. Ili lošije. Ili kao nikada.
Ljubav može biti posao. Znam ja najbolje ali i ti to znaš najbolje.
Vodili su ljubav kao da se tuku iz Rose is rose is rose je istina. Potvrđeno.

Dišeš nervozno. Jedan. Jedan. Jedan.
Dišeš nervozno. Dva. Jedan. Jedan.
Dišeš nervozno. Tri. Jedan. Jedan.

To je bio seks. Ljubav je drugdje. Još uvijek.

12. 04. 2010.

I bez sudbine koja je određena.

I duše koje su prognane.
Pjesnik koji stoji na sred trga i pjesnik koji je u kamenu na sredini tog istog trga. Ljubljana.
Ali sanjam isto, kao i prije. Uz sve ove intervencije, a bilo ih je.

U ove puteve je ton tiši a slika maglovitija.
To je put na koji idem, radi sebe. Nije za slomljena srca. Ostala su još samo slova tvog imena koja možeš vidjeti ali ne više čuti, za koja možeš pitati ali koja ćeš i zaboraviti. Brzo.

I onda ideš kako umiješ i kako znaš.
To su tragovi.

06. 04. 2010.

Broken promise is a broken heart

-Nisam Lulamee. Nisam Holly. Ne znam tko sam. (I strah kao trag vremena)
Popiješ jedan helex. Ujutro se teško, ali lijepo budiš. Krevet je sve ljepši- kaže.

-Maleni čunj nasred luke pokisle. Ono, da se u vječnost otisnemo.
Otišao si visoko, niste više rasli. Sada bacaš sjenu pa je toj drugoj krošnji hladno, hoće i ona na Sunce. Što ne bi.

-Kažu: Drhtao je pred zmajem (vidjeli su iz prikrajka)

-Tajna je razotkrivena. Pita: Muška ili ženska ljubav?
M. nemoj se osjećati glupo ili posramljeno. Nisam valjda ja to uzrokovao. Ličim li na njega?

-Pucao je u njega, a poljubili su se. Ovaj je drugom odgrizao usnu. Nikome nije palo na pamet da se radi o nečemu drugom, na primjer. Neću ni izgovoriti.

-Ona misli da je agresivan, težak i žali onog tko će biti s njim. Onu, da budemo precizni.
Ti si sama u svom kavezu. Ljubav ipak nije kavez. Ljubav je religija, svojevrsna. Morate vjerovati u nju.

-Tepanjem je na vino mirisao. A oblaci su bili niski, oni panonski.