09. 08. 2012.

sentir / glisser

noćna hrana kao da je rat ona je onako neslana ispred je našaran papir koji nešto želi
 želi me podsjetiti na ono što sam volio
ta sjećanja čine higijenu naše duše
oni je definiraju
želim da se javiš
ja čekam samo čekam
moje si lice
koje (volim) vidjeti nekada dok nemirno dišem
volim te imati uz sebe dok nosim koplje dok imam zaleđeno srce
na njega nabijeno ono nije onda ukusno kao ona zaleđena Dorina
nije stvarno
nemoj ga još jesti