30. 10. 2009.

naša noć za tuđi dan.

uz tebe sam svašta vidio. onda više nisam ništa. onda je stalo. onda sam želio da se nastavi, nekada, nekako, bilo kada, bilo kako, ali da je već sve od početka osuđeno na kraj?

htio sam sve sačuvati, u vezi nas. možda danas (povodom petačke simbolike) želim neke druge stvari, ali nekako nisam siguran da išta želim. kao fino mi je ovako kako je. skoro pa ne mogu vjerovati da i to ispisujem. sutra su ručkovi. s m.a.m.a timom, pa s mamom prijateljice, pa eto- skroz drugačiji dan..

ne čujem da išta govoriš o meni, niti da išta primišljaš. više te ne osjećam. samo slušam muziku, kupam se i nešto koketiram sa metadogovorima. naša priča je bila moj trag do mene. da opet ne kažem- dok traje dobro je, bez obzira na tuge koje osjetiš, svako malo.

Sve to dođe- kao dobar dan- kao da si nečim začaran- što je bilo, bilo je- važno je da sam kao prije- itd.
Ne podnosim ozbiljnost neradnika. Istinski ih ne podnosim. Dapače, gade mi se. Dobro znaš što je stvarnost?

Mijenjao sam te noći. Sada nekako to ne radim. Vidim relaciju svog kreveta i radnog stola, vidim knjige u pozadini. I čujem muziku. Koju biram. Vidim tu ravan o kojoj zadnje vrijeme pričam. Jasnije je, da kada ne želiš se sve počne događati, da kada pustiš se vrati. Čudan zakon prirode. Ne razumijem ga u potpunosti. Ne sumnjam u intenzitet koji me je prije vodio. Samo primjećujem da nije potreban.

~ netrebanje ~

Pisati i kada nemaš što za reći. U interpretativnom nagonu- objašnjavam baš sve, samo što se baš sve ne može objasniti- niti kolokvijalno, niti znanstveno. Nekada se nema što za reći. Nekada je samo praznina i unthrilled pozicija jedino što imamo. Da ne ogulim- to je u redu!

Razmišljao sam o pitanjima koja bih postavio, sada kada bih ponovo, te sreo, bio u situaciji, sve te reperkusije zadovoljene- kada bi bile. Pitao bih te da, ako ti se da naravno- mi pričaš o meni. Ne zbog ega, već zbog mirroringa. Zbog ogledanja. Zbog objektivnosti. Onda i zbog ljubavi.

Hoćeš li ikada to moći? Dati mi vremena za mene?

Pritom sam svjestan da nikada više neću ni tebi, niti drugima dopustiti omalovažavanje moje odluke o izmicanju u razgovoru. Neću dopustiti da "pojednostavljuješ" moje osjećaje, moje misli, moje uvide. A jesam, radio sam to, iz pristojnosti, iz vjere u jednakost, iz ovog ili onog. Sada je tome rečeno Ne.

Ništa s tim. Obraćam se sebi. Na playlisti su Fugees. Slušao sam ih davno davno. S ljudima koje sam tada obožavao, koji su bili moje ikone, moji superheroji, moja srca. Koji su sada daleko. Nemoj misliti da je ovo tragično. Veselo je, dapače. Čisto je, istinito.

Kasnije sam upoznavao slične. Uvijek biramo slično onome što smo odavna birali.
Kada jednom sve ovo bude. Kako je ono išlo?http://www.youtube.com/watch?v=ighu4gGlaUE&feature=fvw

Moja ljubljena kaže: Treba poduzimati. Treba odlaziti. Treba se vraćati, nadodajem.
Kažem joj da ju volim, mislieći pritom i da ću možda ipak nešto napraviti u vezi "toga svega".


I felt all flush with fever.

I felt that you were reading my letters.



27. 10. 2009.

~ ti si sve ono o čemu nikada nisam sanjao, jer nisam znao da mogu. da postoji ~


Odlično jutro. Kava, doručak, bez pritisaka, s čekanjem na posao, koji će krenuti.
Sinoć sam, prije spavanja, pisao planove za danas. Sada ću ih pokušati realizirati. Napisati još dvije kartice teksta o Telemahu, dati ga na lekturu, i vidjeti što će mu se dogoditi.

~ Nisam više onaj od prije ~

Druženje od sinoće me ispunilo "pozitivnom" energijom, prvo s Amirom, onda s Igorom i Kazuko i Vinkom i preslatkom Ivicom. Sve je nekako bilo nesputano, čisto i mirno. Razgovori o svemu.
Uvijek moraju biti o svemu, da bi mogli biti jedinstveni.

~ činilo se kao da će ga stid nadživjeti / pije tablete za spavanje /ne radi ništa novo / razmišlja o tebi / kako bi volio da mu opravdano nedostaješ / kako ga to stavlja u poziciju gdje vidi da mu nitko nije trebao / svo ovo vrijeme / opet se želi maknuti od patetike /od svoje nutrine / za sat vremena je tada, trebala biti emisija o njegovoj predstavi ~

24. 10. 2009.

sve dok traje, dobro je, i ima smisla. sve dok traje. sve dok traje. sve što može trajati. ne gasi me.

kada sanjaš nadam se da tiho dišeš. nadam se da sam tvoje sunce i nadam se da me nećeš ugasiti.
nikada se nisi normalan javio, srđane.

mislim na tebe svaki dan. što god ono drugo ja- mislilo o tome.
želim da se smiješ kada me sanjaš. sanjaš me?
još sam tu.

I neću gubiti. Ne više. Ne kao tebe. Nikoga više. Trudit ću se. Naučio sam.
Od nas sam napravio urbanu bajku, za papir, za film, za teatar, za muziku. Ne za život.
Još sam tu, ne gasi me. Molim te.

Zašto se ne usudim reći ništa. Preko dana?
zbog manje ljubavi prema suncu. zbog nepromišljenosti. neću više gubiti dane. čekajući.
neću.

23. 10. 2009.

Beskrajno mnogo nade samo ne za nas. M. B. kao

kada. kada.kada. kada
kada me voliš.
kada me kada me.


Divan prijatelj i uzor je ovo priložio. Za mene. Volim istine. Kao sada ovu:

"Naravno, razumijem. Beznadni san bivanja – ne nalik na, vec bivanje. Svakog budnog trenutka, paznja. Ponor izme?u onoga sto smo s drugima i onoga sto smo kada smo sami. vrtoglavica i stalna glad za eksponiranjem, biti vidjen kroz, mozda cak i odbacen. Svaka modulacija, svaka gesta laz, svaki osmjeh grimasa. Samoubojstvo? Ne, prevulgarno. Ali, mozes izabrati da se ne kreces, da ne govoris, da ne bi lagala. Mozes se usutkati iznutra. Tada ne moras igrati nikakave uloge ili ciniti pogresne geste. Ili tako mislis. Ali stvarnost je dijabolicna. Tvoje skrivaliste nije nepropusno. Zivot se probija u njega izvana i prisiljena si reagirati. Nitko ne pita da li je istina ili laz, da li si orignalna ili samo fasada. Takve stvari su bitne samo u kazalistu, a i tamo rijetko. Razumijem zasto ne govoris, zasto se ne kreces. Razumijem. Postujem. Trebas nastaviti s tom ulogom dok je ne odigras do kraja, dok ne izgubis interes za nju. Tada je mozes ostaviti, kao sto si ostavila i druge uloge jednu po jednu. (doktor)"

22. 10. 2009.

sexy chats / no real life / no nothing, Yet

promišljenost podrazumijeva prilagođavanje.
nužno je za opstanak.
posao koji manje želim, manje ali stalnije ponude, manji ali stabilniji karakteri.
[iz : naznake budućnosti?!]
I gluma. I rad na sebi. I režije. I druženja. I svjetla. I objavljivanja. I planovi. I rokovnici.
I bez tebe. Bez značajnog. S pomacima.


Došao sam zbog Vas.
Po djetinjstvu se čovjek poznaje, kao po jutru dan.

20. 10. 2009.

nostalgia is not what it used to be

uz lily allen. radim svoj posljednji dan u multimedijalnom institutu, ali nadam se ne i s njima. 3 pune godine su donjele svoje. Navike i ljubav. I iskustvo.
Novi kriteriji i novi kriteriji.

Teško će sada biti odstupiti. Pokušat ću se što duže zadržati.
Strahujem od komercijalnog. Strahujem od intelektualne prostitucije. Od te energije.

no love. no inspiration. razmišljam o radu za 30s.
kao: SRPSKO HRVATSKI GOVOR. za ex yu zemlje. Naravno,queer priča.
------------------------------------------------------------------------------------

you are supposed to care.

17. 10. 2009.

We were!!! Never more than a dream! Brief as Summer or spring!!!!! Sweeter than anything!!!!

sa srcem bez boje. njušim krv.

uvjeravam da mi je super, kaže, ali ti, ali ja nikada neću moći biti kao oni, o kojima pišeš. mislim da je vrijeme da konačno i ovo kažem: Oni su bili samo maskota, domet mojih fizičkih potreba, najviše su se uklopili u settings ideje. Nisu bili autonomne zone i nikada nisu govorili prave stvari. Smrt čovjeka. U inkarnaciji ta dva tijela. Govorim o samo dva tijela.

_____________________________________________________________________________________

[iz interviewa s Derridom ]:

Hoćete reći da ne želite imati identitet?

Želim, kao cijeli svijet. No dok se okrećem oko jedne nemoguće stvari, kojoj se nedvojbeno i sam opirem, ono ''ja'' sačinjava samu formu otpora. Svaki put kada se taj identitet navijesti, svaki put kada me neko pripadanje okruži, ako tako mogu reći, netko ili nešto mi uzvikne: pazi, zamke, uhvaćen si. Bježi, spašavaj se. Tvoja obveza (engagement) je drugdje. Nije mnogo originalno, zar ne?


__________________________________________________________________________________


samo ono. što je iza nas ostalo.

15. 10. 2009.

s tobom smo svi mi oduševljeni. brzo. dođi brzo.

par emotivnih invazija. par sličica nas. tebe.
onda odustanem. zvoni mi telefon. računi. struja. pričuva. srce mi zastaje. ostajem pogubljen u prostorima tame. rolete su spuštene. pomislim kako bi bilo sjajno da si slika. da te imam i gledam i pozovem, nakon ponoći. nikada nisam, osim onda. onda opet odustajem. strahujem tvom Ne. ostajem sa svojim željenim Da, u snovima.
kao volim te, kao trebam te.

DUGI PLAVI BROD SJENA...PLOVI [emotivni presscliping]

zaboravi, pusti. oni nisu u publici. oni neće biti u publici.

glas. radit ću na glasu. radit ću na izgovaranju.
primjedba za uvažiti: Danas nisi bio tu. Nisi prisutan.
Okosnica je svih mojih osvrta. Tuđih o meni.


cvijet od najmanje očekivane. komentari od toga da je sladunjavo do tog da je slatko, dosadno, bezveze, super, da je genijalno, da je fino, da je mirno. da mi je glas radijski, voditeljski, šerbedžijanski, isforsiran, napukao, bez da znam reći S.

Intelektualno sam obogaćeniji. Rečenice poput:
Čovjek nikada nije potpuno slobodan.
Smrt nas prati u stopu. Sjedi sa nama za istim stolom. Nema povratka u životu.

Suradnik kaže- Zaboravite Brooka, došao je S.!
UN akademija je krenula. Simpatični i dragi ljudi, svi sa statusima, priznanjima, odlikama, ozbiljni, potšišani, okupani. Odlična promjena. Pričamo o pravu, o obavezama i odgovornostima. Tu sam gdje sam htio biti. Oni nisu u publici.Opet.

glumiti znači i spavati.
pop situacionizam me drži. stvar se događa samo jednom i nikada više.
rijeka se ne može vratiti na svoj izvor.

ljubavi ima.

09. 10. 2009.

[ samo ]ODGOVORNOST [samo]

Ovo što radim je jedino što mogu sada raditi. Događa se samo sada.
Sveti dijalozi koji rade, kako bi to jedan prijatelj rekao: Improsvjetljenje.

Prestani biti zaljubljen u sebe. Počni se voljeti.


Poezija kao golo tijelo. Golo tijelo- dugo ne prihvaćaš, pa onda počneš, za javnost, za pare, za umjetnost, za ljubav. Za poeziju.-

Uz pomoć mojih super herojaja sada mogu reći, i zahvaliti se na podsjećanju: Da ovdje ima nekoga tko se brine. Da sam to ja. Da sam odgovoran.
Da ne prozivam, uređujem, zahtjevam, očekujem, prijetim.

A odluka je u ovoj strofi:

no handsome stranger,heady danger drug that I can try, no ferris wheel,no heart to steal no laughter in the dark no onenight stand,no faroff land no fire that I can spark mmmmm,mmmmm now I find I´ve changed my mind. This is my religion.

08. 10. 2009.

*pobjeda autentičnog*

Godine lavova, vina i makova.
Rođendan je prošao. Uz razne presumpcije. Uvijek na svoju novu godinuvolim povući crtu i reći što sam napravio, što želim, koje su cijene, koja je žrtva.
Odavno smo bez glave pa se srcem tješimo.

-----------------------------------------------------------------------------------
Iz važnog razgovora sa svojom lifecoachericomprimjećujem da sam i ja, kao i drugi, odavno u ulozi žrtve i krvnika, da biram one s kojima nemam ništa zajedničkog, da tražim nemoguće, da tražim ono što ne nude, da ih optužujem za nešto što nisu, da se ljutim, srdim, odlazim i ucjenjujem. Prebacujem odgovornost.
[O amnestiranju ovdje nema riječi. Njihove priče su njihove priče. Neka ih oni pričaju.]

------------------------------------------------------------------------------------

Uviđam da sam napravio ogromne pomake u radu na sebi, sa sobom, o sebi.
Promijenio sam kut gledanja pa su neke stvari pale s poda na plafona, s plafona na pod. Nije bilo lako. Neće biti lako.
Odgovornost je i na onome tko se usudi pitati. Treba paziti da ne budeš lakomislen, ili što je još gore- samorazumljiv. Ali, jednako treba se čuvati jeftinog.

----------------------------------------------------------------------------------

Budi moj gatekeeper.Dok preuzimam ulogu. Novu, svježu, ozbiljniju.
Sada sam ipak 24g.

-----------------------------------------------------------------------------------

Voda se nikada ne vraća na svoj izvor.
Močvara@13. i 14.10@ Velika dvorana Jedinstvo

05. 10. 2009.

[ this must be IT ]

10. mjesec kao moj mjesec. Istina je, nekako mi je uvijek bio posebno drag, još od škole. Bio je period kada te nitko ništa nije pitao, u zrelijoj dobi je kretao faks, a danas evo- radim na predstavi, primljen na akademiju, završio dva odnosa, dobio plaću. Moja baba bi rekla: Još samo da se oženiš i bit ćeš najbolji.

Iz uranjenog poklona sam dobio ponajbolji citat iz Nasljeđa gubitka:

"Željeli su svako proturječje koje su im pružali povijest i slučajnost, svako koje su naslijedili. Ali, daleko, samo onoliko koliko su željeli jasnoću i nedostatak proturječja". [iz poklona prekrasne Anete povodom mog rođendana]

Predivno.


Potom sam odlučio se pozabaviti popularnom psihologijom, odnosno presjekom te "misli"kod Malcoma Gladwella u odnosu na sve druge, sa sličnom tematikom.

Za rođendan mi kreće proba za predstavu koja će svoju premijeru doživjeti idući tjedan. Lijep poklon. Mene meni. Jedini pravi.

04. 10. 2009.

hipi-shizik-metafizik

velika spoznaja: shvaćam da su sve moje priče, oko kojih sam se uzbuktavao, gorio, bolio i umirao- završile.
sud je donesen, a ostao sam sa hrvatskim sudovima. pravim, i sa imenima i računima.
ostalo je sve doneseno van moje obrane. ja sam šutio.

čekajući na nove iskre. čekajući na nemoguće.

koncert ramba amadeusa me vratio u izvjesnu vrstu harmonije. one o kojoj je teško govoriti, one kojoj je bezuvjetno razumjevanje glavni trigger i link-.

tu sam gdje jesam sa ovim svim što me želi.
nazvat će se već nekako.

03. 10. 2009.

Ne Znam Što Da Ti Kažem [nisam te mogao ni voljeti više]


nekako je završilo. nekako su čistija buđenja.
ja nikada ne bih stao da me se nije zaustavljalo. kočilo i branilo.
samo sam htio ostati, a sve mi je govorilo da odem.

----------------------------------------------------------------------------------------
zaljubljujem se u pretjerivanja. vlastita. sopstvena. zauvijek.

Jedan od statusa kaže: I really want you .. (to) make me forget .. I’m just like everybody else.. When a cartoonist finds himself in a wild alternate world, he has only his own creations to help him, or hurt him in his fight to get back to reality.

Hipotetsko pitanje: Da imate pravo na posljednju želju...

02. 10. 2009.

Sv. Ljubav

"Sve što radim posvećeno je Karlu, ali se to najviše odnosi na promocije novog albuma. Vrijeme ne može utjecati na moju ljubav prema njemu i nema lijeka za neke stvari u životu. Ranjena sam i ostajem ranjena zbog njegove smrti, ali ga još uvijek volim i zaljubljena sam u njega. Divno je što vrijeme neke rane ne može zaliječiti"- rekla je Josipa Lisac povodom svog novog koncerta. Ono što je divno je vjerovati u istinitost te izjave, unatoč i zbog.

U druženju sa divnom prijateljicom, sada majkom, shvatio sam da je predivno svoje snove, svoju ljubav, energiju i srce davati jednom mladom savršenom životu. Jednoj čistoj energiji, toploj, naivnoj, nasmješenoj. Poželio sam biti otac. Uz svo divljanje koje je mala priuštila, uz svu potrebu za pažnjom- shvaćam da je to ono što je vrijedilo čekati, da je njene, život moje prijateljice, ipak- sada ispunjen. Uz turbulenije, vatru i led. Smisao je ušao u život. Nikada ovo prije ne bih pomislio, do evo jučer.

Onda sam ih otpratio. Bio sam nekako prazan. Vidio sam da moji problemi, bez vrednovanja, su ipak bezvezni. Život je napravio plan za nju. Sada čeka na mene.
jutros sam se probudio sretan. Ima smisla.

To je ta tiha snaga, sveta ljubav. Predivno na koji je način inspirativna.

01. 10. 2009.

Ključni dijalektički trenutak večeri: Ja ne želim ništa čuti. Ja želim reći.

Možda se netko uz nas osjeća nedoraslo?
What you waiting for?- kao paradigma pop kulture.
I say: One day in time.

http://www.youtube.com/watch?v=QpVAVYlF7so&feature=related

Novi tekst u Zarezu. Novi četvrtak.

ps: To my dear: kompromisno stanje je dok ti ne želiš vezu, a ja prijateljstvo- sex. jednom tjedno u isto vrijeme, na istom mjestu, bez riječi.