18. 02. 2011.

S [ex] THAT YOU ARE FIGHTING FOR.

Kao slika. Kao slika koja nije naslikana, koja je još u glavi.
A kad se napravi, onda je to ona u koju se baš ne gleda. Iako te vuče.
Kao nešto drugo. Nešto nešto. Nešto s čim ne znaš što bi, ali bi, jer ti se da, ali ne znaš kako pa ne napraviš ništa pa odustaneš. Ali i dalje izgleda. Zove te, ali se ne javlja. Želiš ga, ali se ne javlja. A kada se javi izgleda kao da šutite a rekli ste si sve i više, ali se niste čuli. Bio je stakleni zid pa armirani beton pa ulica pa brisanje broja pa suze pa tuga pa poznati ljudi.
I mrak. Spavanje.

Voliš me?

Stoji i fotografira se. I liči na užitak. Onaj za koji su rekli da je. Užitak.
Izgleda idealno. Savršeno. Poželjno. Pretjerano seksualno. Izgleda. Ne znamo mu ime.

To drugo biće masturbira pored jer se seks trebao dogoditi a nije ili je, ali nije. Ne ne ne. Nije. Svršava i zamišlja kako izgleda dok svršava i kada zamišlja izgleda savršeno, ali samo tada tako izgleda. Grč, dodiri stopala, povik, izdah i udah i još. Sve padne na stomak. Na usta. Po kosi. A i u ruci je.

I onda još. Idu do kraja. Makar to biće kaže da nema kraja.
Ali ne čuje se kad to kaže. Samo sebe, a ni Drugi ga ne čuje.

Kava je zagorjela i tjesto je zagorjelo. Smrdi iz kuhinje. Liči na požar, ali nije.
Otvorili su prozore.
Kasnije će ih zatvoriti.

Ali kasnije. Sutra?

I sutra će biti kao i danas, prevodi joj pjesmu s radija. Poljubio ju je u nos i otišao.
A nos je ponos. I tako dalje.