23. 05. 2010.

u stanju: Okrenuti se i zastati. Možda.

Ne zna zašto odlazi stoji u istoj ravni sa Ne znam zašto ostajem.
Ne zna do kada je jednako Ne znam od kada.

I bol u maglama. Suze ispred vrata i zagrljaj i još jedan i dva i tri poljupca i pet.
Nemam ključ za srce koje bi te još više zagrlilo i zaštitilo i sačuvalo. A želim ga.
Volio bih imati i te ruke i taj miris. Volio bih ti biti sve što ti treba.
A jesam. Ovisno o tome što popijem.

Miksam priče. Uvijek kada govorim o ljubavi.
Nema više. Nema za neko vrijeme. Nema za tko zna koliko vremena. Nas. Ni vremena. Razdvojeni smo.

I sanjamo i skitamo i šmrkamo i znamo da je to dobro.
Bar da kada te odvedu te i vrate. Bar da.

Zatvori oči i pogodi zašto te volim.