28. 08. 2010.

Ona je poput kredita:pretplatiš;platiš;ne platiš;ostaješ dužnik

Ali kada dođeš ti s tim osmijehom. I onda kada ti odeš s tim osmijehom.


I ONDA SVE ODE DO KURCA: TRAJE SAMO JEDNU NOĆ ILI PAR NOĆ I IMAŠ BROJ TELEFONA NA KOJI SE NITKO NE JAVLJA I IMAŠ EKSPERIMENT I MUKU. PIJEŠ WHISKEY SA STARCIMA, SVOJIM PRIJATELJIMA I MISLIŠ DA ĆE DOĆI BOLJE I DOĐE I PROĐE I STANE I KRENE.


Dragi L, M, K, R ,I.!

Dugo sam razmišljao o tome što bih ti napisao i nisam baš nešto pametno smislio... to mi se rijetko događa... obično nađem neko inovativno rješenje.
Razumijem o čemu pišeš i potpuno te shvaćam. Da sam na tvom mjestu, mislio bih isto. Oduševio si me u svakom pogledu. Tako malo vremena provedenog zajedno, a toliki otisak.
Nikako ne bih htio biti bilo kakav teret, a shvaćam da bih postao.
Zato, poštujem tvoju odluku i držat ću se onoga što si odlučio.
Divan si.
Pusa.




Dragi K, R, L, M, M, I, V, D.,


Iako znam što si mislio pod "piši", odlučio sam još tebi koju reći.
Nevjerojatno je ljudsko tijelo, u svom prizivanju, u svojim damarima jer osjeća što mu paše.
Stvarno mu možeš vjerovati.

Ovo za vezivanje- ja se želim vezati i dijeliti i sudjelovati, osposobiti odnos u formu temeljnog odnosa, pokušati biti, ali s dostupnima (makar je u patologiji moje romantike kod  namješten na zauzete, oduzete, nepriznate).

:-)


Možda nikad nećeš saznati kud te vjetar odnese pa vrati. I sve je povezano i sve je s razlogom. Puno je pamfleta magazinske psihologije trenutno u igri.


Ljubim. Tamo i tamo.

24. 08. 2010.

Nekad bi ostajale u prostoru, čak i nakon što bih ja, mašući, rukama prolazio kroz njih.

Slika ljubavi: prisutnost, izgledalo je kao da se znamo, iz nekih drugih života.
A onda je slijedila pusa pa druga pa treća. I onda se nastavilo.Naravno, poludostupni smo.
Neka.
Uspavani grad više nije uspavani grad. Možda je to bio događaj milenija. U tim minutama.

23. 08. 2010.

Lucidni sjaj i dah vatre i aveti i sunčano jutro koje tek nastaje a dan bi mogao biti crn. Papuče su uz mene.

Srce druge klase i tvoje oči boje kestena. U ovo vrijeme prije tri godine. Doručkovali smo paštetu i jogurt, a za ručak je bila neka riža i neko voće, a navečer je bio bicikl i pivo.

A kada svi odu mi ostaješ ti. U glavi. Kao i uvijek. Zamišljao sam da si tu. Kao i uvijek. Kao i onda. Dok smo bili. Nakon sam učio: jesti, hodati i spavati.
A ti razmisli što bi i koga ćeš pitati.  Ja odlazim stajati na stanicu i čekati da dotrčiš. Te noći je padala kiša i mislio sam da te se nakon nje više neću sjećati. Te noći prije petnaest godina je ona meni i ona nekoj njoj rekla: možda ću umrijeti, a ti ćeš morati sam. S trinaest godina. I tada se gubio dah. Kao što se i danas gubi dah. Prije spavanja. I ne sjetim te se rijetko. Sjetim te se svaki dan i svaki dan i svaki.

I ponavljam: cijele dane smo čitali, gledali kamenje i brojali neke uzdahe, one koji će doći i govorili si kraljevstva i spominjali neka nova proljeća i mrzili druge kako bi rekli da volimo sebe. Koliko smo bili mladi?



22. 08. 2010.

Da li ste odgonetnuli to volšebno, to složeno,što nazivamo u sebi: prepoznavanje poznatog?

...ali je stvarno u redu što ti je loše i što se ne možeš javiti. Ja stvarno ne mogu više.
Prestalo je nešto ranije a i to nije bilo rano. Bilo je kasno. Svako prokleto jutro se budio prerano. Svaku večer je obasipao svoj želudac. Opijatima i lošom umjetnošću a mislio je da će narasti. Sa svim. Takve su mu bile misli. Nisu se ostvarile.

Sjedio je u krilu nepoznatom gospodinu ispred njegove madame. I ovaj drugi je isto radio. I ona je gledala i bila je nezadovoljna. I priča je mogla završiti u nedođiji fiksacija i inhibicija ali nije. Ona je bila korektivni faktor. Barem netko. Nekada. Trebaju nam ljudi-kočnice. Nekome i nekada.

Prvi iz priče čeka sms. Cijeli život čeka taj Sms. Prije se to zvala molitva ili ocjena ili kaput. Došlo je do par rečenica. Materija je otišla u misao. Nepovratno.

16. 08. 2010.

Moji prsti, njeno tijelo i njegov ujednačen damar. Uhvaćeni nezaustavnim kolanjem krvotoka.

Oni su ljudi iz sna u zemlji iz sna. On je i on je.
I u život se kladi da isto poželješe u tom trenutku. I da je isto obećano. Kladi se, a ne mora. Jasno je.
Ona njemu kaže: Bilo bi dobro da te nitko više ne bude trebao kao ona. Moli Boga.

15. 08. 2010.

Kažu mi da je to Mjesec, ali šta mogu učiniti sa jednom riječi i jednom mitologijom.

Živio je godinu dana bez glasa. Dvije godine poslije njega su živjeli bez prava.
Tell and hit things. 
Kad je bio mali je imao žutog i smeđeg i krem medu. I puno plastičnih i gumenih igrački. Govorili su da ako se ona vrati će morati vratiti Zagija. Alfa je imao od kada zna za sebe.
S njim je bio najpovezaniji. Alf je znao sve, do njegovih dvanaest godina. A i kasnije, samo iz ormara. Putovao je s njim kao dobar znak.







13. 08. 2010.

IMPOSSIBLE /for your love/YOU STOLE OUR HEARTS AWAY.and else

Pao je. Ustao je. Nije nemoguće. Samo je teško. Sunce ga budi jer su prozori otvoreni i jer više ne zvone ona čudna vrata na koja su ulazili. Pijan muškarac s podočnjacima i znojnim pazuhom. Uz crnu ženu od četrdeset.
Napukla je romantika.


Vozi ga u autu i priča o njoj. Kaže da će se razvesti i da je kraj i da sada mogu sve. Sve ono o čemu je ikada sanjao. Untill you see the down. Sve i baš, možda više od svega. Zna da to postoji. Rekla mu je baka.


Rekla je da ništa nije do sada ali da će od sada svašta i da ima planove. Konačno.
Druga Ona se osjeća hrabrom jer telefonira. 


LOVE: MAGIC and Else.

Onda odlaze. Onda ostaje. Onda ostaju. Prilike i neki ljudi i on. Nekada. 







03. 08. 2010.

So she throws him at the wall and kisses burn like fire, and suddenly he starts to believe

Mahni mi. Stižem. Do tebe.


I kraj.
Sivi i bijeli oblaci i zgrada preko puta s dugim smeđim roletama, naškrinutim, smeđim.
Trebala je biti oluja, ali nije.


Dan drhti. Ti si na putu k meni. Ljubav ne smije ostati bilo gdje. Ne.
Možda ću se skriti i misliti na tebe i onda i onda i na.






Pomisli na sve ono čega nikada nisi bio dostojan. 

HURT THAT´S NOT SUPPOSED TO SHOW

Kao da su jedno za drugo rasli.


Jedna od onih rečenica iz onih krajeva. Za neka vremena.
Ima petanest više. Ona ga opisuje kao dobrog čovjeka, mirnog i radnog. Pristojnog.

Ona druga kaže da par puta na dan pomisli na samoubojstvo pa se smiruje a kada to priča- zvuči humoristično.
Ona treća kaže da je jako uplašena života. Očekuje pomoć. Samo nema nikoga za pomoć.


Could you be a little weak?

02. 08. 2010.

Uliks bez Itake osim Itake u sebi

 tako i žudnja ulazi u nepromišljeni razum

01. 08. 2010.

Ne lažem te. Ja izmišljam ono što mora postojati, samo ga nisi jos otkrio, jer ga nisi ni tražio.

Kaže ona: Vjenčati se treba kada se volite a ne kada se mora. Dakle, kada se volite morate se vjenčati. Sinoć sam ju zaprosio. Nije shvatila ozbiljno. Zbog puno previše razloga. On pak kaže da ismijavamo tu instituciju koja je glupa ali ipak.


You could rock my world.