*ne znam što bih ti rekao*

Iz: nekada davno napisano na papir. zaljepilo mi se za prste.

mislim da je danas glupo pričati i iznova stvarati svijet koji već postoji i s kojim, uzgred rečeno, je malo ljudi zadovoljno.

No, uvijek pričamo. O onome što volimo, poznajemo, mrzimo ili moramo.
I ja krećem tim stopama. Volio bih govoriti o strašnim slučajnostima kojih je, ovaj život koji poznajemo, pun.
Kao na primjer, onaj dan. Sjećam se, probudio sam se u onoj svetoj nedjeljnoj tišini, iako je bila srijeda. I iako se taj dan od mene opet očekivalo- sve. Ili sam to samo ja očekivao. Nevažno.

Ustao sam se kao kada se kompjuter "diže" kada ga upalite. Prvo mora prepoznati sve što ima u sebi da bi krenuo u pogon. Takav sam i ja bio, svaki sam dan iznova, sa ciljem "prihvaćanja" života, vlastitog i jedinog, razmišljao o svojoj nadrealnoj prošlosti, njemu, njoj i velikim rozim oblacima snova koji su čekali na svoje rođenje u Stvarnom životu.

Tada bi me uhvatila panika. Strah. Glad. Znoj. Žeđ. Najgora tj. najbolja je bila svijest da sam sada- ipak sam, "da sve što mi se događa je stvar mog odabira"..itd.

I od toga me često, stručno psihosomatski, me boli rame ili se koči vrat. U izlistavanju stvari koje su morale biti izlistane bile su redom: tatina smrtna bolest, mamina neuroza, besparica, sp, fakultet koji mi je dosadan, potplaćeni posao, dosadni ljudi, gluma..Sve sa svojim potrebama, željama i pozdravima.

Katkad histerično smiješno, još češće tragično i dementno.

Biti pribran i pristojan. Biti učtljiv, razgovorljiv, susretljiv. Biti svoj. Tih. Po potrebi grub. Nisam. Jednostavno nisam.

I dalje plačem kada prepoznam sebi sličnog, u filmu, u knjizi, na ulici. Čemu to samosažaljevanje?

Imam li, realno, uopće toliko materijala? Ili je to samo jedna od onih društveno nepoželjnih, a zapravo u umjetničkom svijetu vrlina...ili slična, medicinska dijagnoza?

Mazohist? Mrzim ta privatna pitanja, postavljena kao dogma Jesi ili Nisi? Sve u što ne želiš vjerovati, ali i sve od čega se želiš maknuti.


Više mi je puta, više njih, nasamo reklo: Ne znam što da ti kažem. Vrlo često je to u mom poimanju bio kompliment mojoj veličanstvenoj i neprikosnovenoj osobnosti. Mojoj unikatnosti. Mojoj pojavi. Sve naravno, do trenutka, dok to nije isplivalo kao mana. Baš kao velike junakinje crnobijelih filmova sam pukao, klečao, pijo.
Stranci i tužna muzika nisu najsretniji lijek. Potom koferi i odlazak. Kupio kartu i vratio se tamo od kud sam jednom došao. I tamo je postalo lošije, gore, tužnije.

Sada se vraćam: u tišinu i hladnoću. Da, tamo od kud sam jednom otišao, u kratkim intervalima.

Od ovoga jedino možeš poželjeti napraviti djelo. Nešto poput klasika. Ne znam gdje leži snaga za to. Čini mi se da sva velika djela, da svim velikim glumcima, filmovima, slikama fali baš to. Preslik života. Čini mi se katkad, da baš kao što je i Oscar Wilde rekao- je sva umjetnost nevažna.

Da sve ono što se događa u životima, ono najvažnije, najsmiješnije, najbolnije se nikada ne može prenjeti. To uvijek ostaje u tom međuprostoru, u tišini, opet ju moram navesti. U onom bespuću unutarnjeg. Kao još jedna točka. Kao još jedan početak.

Biti nadmoćniji od svog favorita. Ponovo se rađam. Od sreće se isto plače.
Duše se diraju, dok tijela umiru. Tiha snaga koja sna uđi ispod kože.

još jedna negativna recenzija mojih postupaka u zadnjih nekoliko mjeseci.
kaže/ kažu da sam "odjebavao". ja pak, ostajembez riječi.
od nekada uvijek izgovorenog do nemogućnosti izgovora.
kao da nemam misli i kao da me nema tu. samo praznina i izoliranost. samo jedno veliko bezperspektivno. skoro pa glad, žeđ. I osuda. Prisutna i sprovedena.

nova kolumna. svaki tjedan novi tekst

http://e-muskarac.com/prirodna_povijest_homoseksualnosti

*više te nikada nisam vidio, a kamoli često
*nikoga više ne vidim, ponajmanje sebe, i svo to lažno nadanje. onda kada nema vraćanja. a zapravo želiš reći: čekao sam te, a ti...
koja praznina.

nosiš srce na dlanu. uz duga maštanja.

And I crashed down, and I tumbled but I did not crumble

polako shvaćam da je bilo ičega, to bi bilo rečeno, a ne nešto poput onoga da ispada nekako nevino i sveto: kao, čuvam sve tvoje poruke, kao neću da se ponavlja isti obrazac,kao rekao sam hiljadu puta ne na dvijehiljade načina.

teško mi je priznati da sam pogriješio, previdio, ustrajao na nečemu što me nije htjelo. što sada moram reći da sam odlučio stati s tim, čemu više ne znam ni ime, osim opisnog pokušaja: htio sam pokazati da mi je stalo, pokazati potrebu za povezivanjem unatoč i zbog stvari koje su nam slične, zbog pretpostavki- nisam dobro, navodno- čuo što mi se govori. I sada eto- rečeno mi je još jednom ne. I sada, eto- sanjam, zamišljam, pa si govorim proći će, nestat će, bježi od mene.

Odavno znam da sve što vrijedi tu i ostaje. Ovo je očito vrijedilo, pa prestalo vrijediti. Ostajem pri svom.

a nepoznati pitaju da sjednu.

Nedostaješ.
Upućeno bezbroju njih apsolutno anonimnih i / ili nepostojećih.
Uz apaurin. Pola.

Teret ostaje na jednoj jedinici snage. Meni.
Hladan osmijeh. Ti si.

Oblačim košulju sa smeđim šalom. Pomišljam ne tebe uz uzdahe, po vjetru, prisjećajući se svoje prve jeseni u ovom gradu, bila je apsolutna puštenost, paranoja, ludilo, pića, igor, knjige, svjetla, pisanja. Tako bih opisao. Ništa te nije najavljivalo, ali mi se sada čini da me sve vodilo ka tebi. I sav ja, sam se, odveo od tebe.

Niti s tobom, niti bez tebe.

dok razgovaramo je pathos; onda smijeh na prolaznike. ja ništa ne razumijem.

If you haven't cried, your eyes can't be beautiful.

blista neuništiva želja za ispunjenjem.re.
zašto ništa nisam razumio?

temeljni modus ljubavne subjektivnosti: neka riječ, neka slika bolno odjekuje u afektivnoj svijesti subjekta.

ja sam taj koji guši. ponuđena još jedna kolumna. ponuđen još jedan život pisanih riječi. probudio sam se sa još jednim bolnim osjećajem. malo njih razumije što znači mentalna slika. što znači krivo poimati ljubav. čekam susret s annom. uvijek me restarta, uvijek me podsjeti na bigger thought. na povezanosti. na mene.

grozno mi je bilo vidjeti način na koji me sažaljeva, i omalovažava. način na koji uopće ne vidi ljepotu koju dajem za dodir. način na koji mi ne vjeruje.

probuđenog uvijek obuzima briga o strasti, onog koji ju osjeća.ostavljene boli kraj.
uvijek je lakše onom koji ostavlja.

kolumna će ići na ovoj stranici:

http://www.e-muskarac.com/moda_lifestyle/vazno_je_biti_muskarac

http://www.e-muskarac.com/moda_lifestyle/yves_saint_laurent

http://www.e-muskarac.com/moda_lifestyle/kemp

http://www.e-muskarac.com/razonoda/paul_newman

I want you to love me like I never left.

Parafraza:Tuga me noćas dotakla Rukom, što osmijeh ubija negdje dalje me odvela. Tebi je mahnula!

Priznaj da šutiš kao i ja
Hodaš bez jednog koraka

"Oda izuzetnoj dami" (1984); poklonjena ili posuđena pjesma

neki od kerova što spavaju noćas mora da sanjaju o kostima i ja pamtim tvoje kosti u mesu a najbolje u onoj tamnozelenoj haljini i blistavim crnim cipelama s visokom štiklom, večito si psovala kad popiješ, kosa ti je otpadala, a ti htela da eksplodiraš od onog što te mučilo: od trulih sećanja na trulu prošlost i na kraju si pobegla od njih u smrt i ostavila me sa trulom sadašnjicom; mrtva si već 28 godina a ipak tebe bolje pamtim nego ma koju drugu; bila si jedina koja je shvatala uzaludnost našeg života; sve druge bile su samo nezadovoljne trivijalnim glupostima besmisleno se ždrale zbog besmislica.
Džejn, tebe je ubilo to što si previše znala. dižem piće za tvoje kosti o kojima ovaj ker još uvek sanja.

zbog pisanja?

niti najmanje nije jednostavno i nije ugodno. čuti sve to o sebi.
očito ne znam što želim, od koga to želim, zašto to želim.
jedini mi je argument da sam se zaljubio. i da eto, shodno tome, se ponašam ovako ili onako. rečeno mi je da ne vidim i ne čujem i da me ne želi više povrijeđivati.

pozitivno je što sada znam da se mislilo o meni, a bio sam siguran da nije, nikada.
ovo je već tko zna koja potvrda. možda još par godina takvih potvrda i mogu diplomirati. tužan sam. stvarno sam tužan.

poslao sam pismo. moj jezik je očito pisani ili dramaturški bolje dorađen. ovo je moj svijet. očito uživo padam ispite, očito moram još puno puno disati i izgovarati- da bi postalo istinito.

ispod vlaka, neki dan: pomislio sam da budemo skupa. I jesmo i Ne je odgovor. Kažu da sam si samo ja tako posložio, jer se nisam spreman mijenjati i istina je. Istina je da ne mogu više, da mi se ne da čeprkati, rezati i režirati. Ne, ne. Ne više. Rađe ću se povući i sa sjetom reći da je moglo biti predivno ali da je postalo samo loše.

Ništa ja nisam shvatio. Od zagrljaja do poljupca do ničega, do rukovanja, do jebenog rukovanja. Mogu s ponosom reći da sam sjebao još jedan odnos, da me svi proglašavaju krivim i za onaj i za ovaj, da svi kuže da sam ja luđahnijih. I tako.

Još uvijek ne znam bolje.

svi krugovi se zatvaraju.

ostavljen u samoći. rečeno: s tobom osjećam sticky fingers, makar to nisi rekao, ti želiš jedno ja drugo, ti trajno, ja povremeno, ti da, ja možda. Ali, Srđane, ti si u kurcu, uglavnom, a ja se ne znam baš izražavati: mislim sva ta interpersonalna komunikacija, svi ti subjekti.

onda zove I i kaže da to ništa ne znači. Ja sam rekao da fino miriše: kaže JPG.
I ništa drugo mi nije rečeno. Osim da ne trebam, da me se ne želi i da je eto- možda moglo biti drugačije. I da nitko ne bi trebao biti povređen i da ništa znači ništa. ITD.

Išao sam ulicom. Plakao sam. Sada sam doma i idem spavati. Sutra će biti bolje?

Imunost na ljubav. Kada popiješ malo. Nema je.

da te neven podsjeća na mene.
I da dođem na tu oproštajnu večeru. Uz mene je druga osoba. Tada meni i nije ta sreća namjenjena.

Kada nađu lijek za tugu.Tada kažem još da sam pao u zoru. Na ledu kojeg nije bilo, uz onu hladnoću.
Krv na usnama zbog odgođene prometne nesreće. Nešto je još ispalo. Ona loptica nadanja.
Iz pakosti.
Zore. Koje nisam izdržao. Na zahtjev da te obrišem. Na zahtjev da nestanem.


Lijepog dječaka je uništio. Sam sa sobom nije uspio. Sebičan. Običan. Odličan.

Onda te vidim. Vrijeme se pokvari. Gušiš me. Lažem. Da, lažem.
Sjajne oči i varanje. Sati koji prolaze i pucanja. I prevara, da.
Sve je nenamješteno.

Osim tvog. Namjernog.
Nova boca. I muka mi je. Sve što nisam, od cvijeća. Rastanci koji ne bole. Greške. Velike. Svi žive lakše.

rođak koji cvijeće spušta na pod. neposlano pismo

Dugo mi je trebalo da ti napišem par riječi. Da pokušam ukloniti svu patetiku i bijes, tugu i radost, da dođem na nulu.

Osjećam potrebu ti napisati cijeli traktat- od toga gdje sam bio do toga gdje sam sada. Htio bih ti preslikati i skenirati neke dane jer znam da bi ih mogao osjetiti i razumjeti.

Osjećaja i misli mi fali, to sam ja sada, tu negdje, na čekanju...
Pisat ću ovo pismo dugo, već vidim. Što ti zapravo želim reći? Želim te pitati, saznati, potvrditi, želim da mi olakšaš, da ukažeš...

Vrijeme valjda čini stvari besmislenijima i možda baš zato ti se sada obraćam. Da to nešto ne izgubi smisao, zbog ipak neke izvjesne vjere u smisao, zbog potrebe za smislom. Zbog zahvale, jer sam uz tebe osjetio trag smisla...ljubav.

To vrijeme s tobom...toliko sam pričao o tom vremenu, pisao, punu godinu dana, na blogu, o tebi, o nama, o svijetu, o izmišljenostima, o stvarima srca, egu..

Graničim od toga da ti postavim pitanja (na koja predugo čekam odgovor i /ili ga tražim od drugih ljudi) do toga da ti se zahvalim za najljepši period života do toga da se ispričam...

Želim staviti cijeli svijet u ovaj mail, da ga ti seciraš, analiziraš i editiraš. Neće se to dogoditi, nisam baš virtuoz s riječima.

Volio sam tvoja mišljenja. Volio sam sve u vezi tebe.

Izmješten sam. Želim napisati par točnih premisa od kojih bih mogao krenuti u potragu za odgovorom. Što sam ti značio? Kada sam ti značio?

Tri mjeseca bez razgovora s tobom, ispušten u divljinu i prazninu svijeta od kojeg sam htio pobjeći. Na ulici, u krevetu nepoznatih, kod tkzv prijatelja i sa sedam ispita u 7. mjesecu.

Sjećam se zahvale za vikende i nepodnošljivu lakoću postojanja. Točka preokreta.
Uz tebe je vrijeme stajalo, a nakon tebe je nestalo. Činilo mi se da sam sve zaboravio..kao i da ovo nikada neću objaviti...

osobna mitologija i ja. dok smo ostali isti. dah na pola koraka.

osjeća se mlađim. ja starijim. Uz neke nove klince. U što vjeruješ? U ljubav, kaže.
Lud sam za tobom, ali ovo jeste vreme ludih.
Shvaćam da sam sa svima završio.

Prvo u rukama Fragmenti ljubavnog diskursa. Moja glavna referenca zadnje dvije godine. Godina dana nakon Q.-a, možda govori da mi ne treba u odnosu na sve druge. I dalje sam nov u ovom stripu. Nema mi mjesta.

Netko je čekao na moj znak. Na mene.**

Samo se tuge broje? Sudbina: na korak do svega, ali u svemu, uz tvoj rukopis. Da li te ja volim? Uvijek je pogled skriven. Na vrijeme.Jesen koja je kriva. Koja rasturi, siva.

Reći ću sve što sam zamislio. Mojoj mistici. Mom prokletstvu.
Uz svu promiskuitetnost, potrebu za posjedovanjem i ljubomorom. I zima u srcu.

Svi su racionalniji od mene. Bili. Znaju se maknuti kada je kraj. Prepoznaju znakove na putu. Daje mi potvrdu za sve što jesam bio. Kao i M. Ni sada ne mogu u srcu ispisati ta dva imena. Uvijek smo ostali isti. Samo se pitam.

seks kao najjeftinija ugoda, dok ne uživaš u hrani i drugim blagodatima. Kemija.

U razgovorima saznajem da jeftina psihologija vodi i moj mozak. Svaki put dok izgovaram: ti si moja ljubav, med, šećer.Provjerena varijanta moje tajne molitve: ti si najbolje što znam.

Sve mi govori da je malo ljudi kao ti: dok smo u krevetu.Doista smo malo pričali.

Ne uživamo u vlastitim postignućima, u bojama, u hrani, u toplini ovoga ili onoga. Nemamo novaca. Seks još jedino osigurava ugodu pa kao nahranjeni štakori se kovitlamo u tom krugu, koji samo je krug. I onda govorimo: Umirem, sto do dvjesto puta dnevno. Fina alatka za srednji do niski stalež.

Sobe i ulice mi mirišu na tebe. Onda pomislim da sam još lud za tobom. Onda.
I uvijek poezija: Ali ja ostajem bez onog koji pretvarao se u leptira baš onda kada je bila noć ista kao ova...

sex-----is--------cheap

all we ever wanted is to look good naked.

sve se je dogodilo kako se je trebalo dogoditi. ako pristanemo na taj oblik determinizma. čini mi se da moram.
I rečeno mi je da sam manipulirao i lagao, bio retoričan, izglumljen.
I rekao sam da sam bio zaljubljen i da sam idolopoklono gledao na svetost našeg odnosa.
I još ćemo puno toga reći, jer je sada prlika. Jer se opraštamo od ega, jer odrastamo.
Jer smo narasli. Skupa.
Osjećam se toliko jačim, boljim, ljepšim od kada sam u stanju ponoviti, na glas- sve što sam htio reći zadnjih godinu i nešto. Reći da je moja inspiracija i reći hvala- ti na tome. Toliko toga lijepoga.
I što mi je još rečeno: da gledam u jednu točku, da će izmaglica nestati, da se ego treba ubiti. Da se više ne smijem, a poslije pljujem po tome. Da stanem. Da ne treba osuđivati, očekivati. Da treba pustiti, da treba poželjeti, iskreno, na pravi način.

I dobio sam. Sve što je rekao je istina. Htio sam ovo svo vrijeme nakon događaja. Postao sam svjestan svojih manipuliranja, svoje glume, svojih zašto i svojih kako. I ostao sam savim sam na tom Suncu. Na toj plaži, koju su svi koje sam htio više- napustili. To je bila paradigma moje ljubavi. Mislio sam da prava ljubav mora umrijeti, pa sam onda mislio da se prava ljubav vraća. Nisam znao u što vjerujem i sva nevjerovanja su ubila tu ljepotu- koju sam toliko jako želio.

Dok sam htio da ostanu, sam radio sve protiv toga da ostanu. Dok sam htio da me voli sam se ljubio s nekim koga nisam ni poznavao. Dok sam htio prolaziti sam stajao. Nisam vjerovao da sam faktor pa onda i nisam bio. Misli su mi bježale na životne supstitute, na karijeru, na novac, na krivnju, na materijalna ostvarenja, dok sam patio i umirao zbog ljubavi.

Sada sam dobio novu šansu. Dobio sam razgovor, dobio sam volju da mijenjam.
Prvi puta slušam o sebi ono što duboko znam. Nije ugodno i nije sretno, ali je istinito dakle- lijepo.

Postao sam ta Laž koja želi biti Istina. Postao sam Laž koja u suštini svog postojanja želi biti nešto drugo. Istinita laž. Lažna istina. Sve uz definicije . Sve uz razloge.

Sada ću ostajati duže na stanicama, neću se samo tako ukrcavati, jer nema se više kuda pobjeći, jer ja jesam postao luka kojoj se želim vratiti.

konstrukcija čvrstoće:i odgovaranje na znakove, na poruke. čuo sam više svojih priča. od više ljudi. nema autentične reakcije. sve je naučeno.

novi date. u 21h.
uvijek ista nelagoda, s uvijek istim pitanjima. i uvijek dva slična kraja večeri.
razumijevanje je stavilo prvu zastavicu pobjede; slične okolnosti, isti grad rođenja, usklađeni horoskopi, male neprimjetne laži, malo performansa i moje spominjanje razrješavanja od prije dva sata.
htio sam da me pohvali, ali sam se pogubio u izlaganju, htio sam reći da je ok sve ovo što se dogodilo, da sam puno naučio i da ni za čim ne žalim, ali nisam.
nisam spomenuo da sam se opet osjećao isto, istina na taj trenutak, i da bih možda htio čuti- ipak- puno više od onoga što sam čuo.
Htio sam čuti da je taj odnos bio prekretnica u životu, od goreg ka dobrom, od dobrog ka gorem. Htio sam tu zaslugu, jer sam mislio da sam zvijezda te priče. Očito sam bio sporedna uloga.

ima istu točku na bjeločnici kao i ja. znam da to nije jedina točka koja nas spaja.
uhvatio sam se da kalkuliram i da izglumljujem jer me je strah autentičnog, jer bi moje autentično bilo: Zašto? Uz dreku, uz viku, uz svu onu publiku s prozora i u prolazu. Svi su nas vidjeli i svi su saznali.

Ostvarene želje? Tuga se transformirala u pozitivno. Racionalno to mogu reći, ne srcem. I dalje ne bježim od vode i struje, da sam barem deset stariji. I da se nismo ostavili.

we were always unreal. I want to transcend from our everyday reallity. I will love you again.

Samo par minuta je potrebno za razrješavanje situacije. par minuta tebe. tresao sam se. uvijek sam se negdje- uz tebe, zbog tebe. predivno je gledati milinu. tvojih očiju. odgovori bez pitanja i pitanja bez potrebe za odgovorom.
Ljubav nikad ne umire prirodnom smrću. Umire jer joj ne znamo obnoviti izvor. Umire od sljepoće, pogrešaka, izdaje.
Umire od bolesti i rana; umire zbog dosade, gubitka svježine.
I kako bi moja prijateljica rekla:
Možda ništa nije realno ali je sve moguće.
Hvala ti na potvrdi, S.

this text was ment for you. for all the lovers in a place. or you are looking for another

Rekao sam da mrzim tišinu i da prezirem čekanje.
Boca bijelog i boca crnog vina. I spavanje.
B. kaže da to ima veze sa depresijom, jer je svirao i Dedić i jer se spavalo dvanaest sati. Tvrdio sam da nema. Ima veze sa čekanjem i sa tišinom.

Na čitanju je Albaharijev brat. Učenje prava i čekanje na poklon.
Pokloni su uvijek ispisani životi. Meni najdraže knjige. Uvijek poklanjaš cijeli jedan život, cijeli jedan trenutak, sekvence minulosti. Predaje, ostavštine, and there is no time long enough. Believe it or not.
Jedan date po danu. And a need for you to say: I got you, baby.

It´s just the music we all listen to. or the people we hate. or adore. it is always about us. isn´t it. my love is your love. and all the other crap

once you said that Victor should have been a jazz musician. We loved it. Now I know - Victor was you. I miss you.

I look to you as a theme song.
Previše se života događa mojim bližnjima. Hiperparodija za hypove,i neusklađena koreografijan i ti i ja. GOVORIM TI DA MI GOVORIŠ VIŠE NEGO ŠTO MISLIŠ, ŠTO SMIJEŠ. GOVORIM TI DA MI GOVORIŠ KAKO ME OBOŽAVAŠ. ONDA SCENA STAJE. ONDA SMO TI JA OPET TU I NIGDJE. Razgovor o poštivanju mene ispred sina. Izlazak Glossa.
Kada sam ga kupovao kao mali. Strangelove. Strangeneeds.Onda se sve poslije dogodilo.
Možeš vjerovati i u više. Možeš.
---------------------------------------------------------------------------------------

what do you do? when you have so much to lose. don´t let the drugs trick you.
Gledam tvoju mladost dok si u plavoj jakni i dok nervozno, kao i uvijek- koračaš. Tijelo te izdaje. Govori da si i dalje nigdje. Ja ti govorim da je ok biti nigdje, ali i da sam te volio. Ne volim te više.
----------------------------------------------------------------------------------------
XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX

uz ally mcbeal se rodila ona ista osamljenost.lijepa. uz dekicu.uz kavu.bez svih njih koji bi gledali nešto pametnije.

primisli da isto dišemo. uz samo jedan dodir.
ja kao tvoj broj. kao neko ime.
i svi oni- rođeni s greškom.

javit ćeš se kako sam i poželio. ako ikada prestanem te voljeti.
- antikulturološki utjecaji, a ti odlaziš. večeras. svako večer mi odlaziš.
da smo barem sretniji.

bezKriterijoznost. Ili kako mrzim striktne kriterije.

But, did you love her?That was not the issue.

osjećaj usamljenosti i napuštenosti, dok se gleda život je more...Concentrate on your breathing. Vidio sam te na bijelom biciklu s crnim prslukom. Najljepši si detalj u jučerašnjem danu. Cijeli dan sam pomišljao da ti još nešto kažem, zamišljao naš susret, ali čak i u snovima se ne usudim pomisliti da ćeš se promijeniti. Na način da poštujem tvoj habitus. Na način da sam svjestan svojih ograničenja. Da, i ja ih imam i Da, meni treba vremena. Kao što mi i trebaju snovi, nerealnosti, staklići, dijamanti da ukrasim svakodnevnicu. Ti si dovoljno dobra iluzija i dobro je znati da postojiš.

But I always wake up
and I always wish I'd be dead to have my lips
entangled in your hair




Helping your body to relax...feel at peace



You don't have to change it. Just let it come and go

with a dream and a gun. with a dream and a gun. with a dream and a gun. gimmie more.

alkohol čini čovjeka depresivnim,i ok.
što sam napravio? rekao sam nešto što nisam mislio da ću ikada više reći.
Lost sight of my dream.

I didnt´t crumble. Odgovor je bio u postavljenom pitanju. jednom mi je jedna divna žena rekla, koja mi je usput bila i učiteljica: pola odgovora je u pitanju- nemoj to zaboraviti.

Nisam zaboravio. Rekao sam što sam volio.
Onda sam poljubio druge usne Druge usne koje me zadnjih 9 mjeseci povremeno čine savršeno poželjnim, uvaženim i lijepim. Pripadamo si kada se dogovorimo.
Kako ona pjesma i kaže: Divno je biti nekome nešto. Divno je biti - tebi sve.

I believe we can change. I'm a great believer in luck, and I find the harder I work the more I have of it.




------------------------------------------------------------------------------------

Im feeling kind a taller then you.

celebration. party. love forever. forever hours

mislim da je ovaj ciklus završio. mislim da radna terapija "prodaja ega - hiperinflacija emocija" je iza mene. postavio sam pitanje. odgovor dolazi. prva je naznaka tu. čim odgovor stigne- završavamo i idemo u bolja vremena. nakon godinu dana i 7 mjeseci. vrijedilo je čekati.

party. celebration. love. love as if it was supstitute.