30. 11. 2009.

Dance me to your beauty with a burning violin

Zanimljivo je, koliko je teško naviknuti se na nemir. Onaj zreli nemir, onaj zbog novaca, kuća, struja, plina, zakašnjelih reakcija, nepripremljenosti. Mislio sam da ću uvijek znati mirno reagirati, s odmakom, procijenjeno.Ali ne znam i to je ta cijela priča. Ne znam sam. Sada su tu prijatelji, razgovori, čajevi, stručnjaci, knjige. Sam ni sebi nisi dovoljan jednom je netko rekao. Možda sada znam na što se mislilo.
Južina je donjela svoje društvo sa sobom. Anksioznost. Nesigurnost i Nemir.
Društvo koje se preklapa i u kojemu svako utječe na svakog. Povezanost je njihova snaga.


Sinoć sam presreo još neke adrese svoje emotivne mape, ti ljudi nisu više na toj mapi, nikada i nisu bili. Mislio sam da ih nisam označio. Sada znam da ih jesam. Ali nema pozdrava, ima samo poneki prazan pogled, onaj koji nije ni hladan, ni ljut, ni tužan, onaj bezekspresivan, samo pomalo umoran.
I onda uvijek isto pitanje za kraj: Or, was that just me?


Nisam siguran, jednom ću biti siguran. Sigurnost je moje nesigurno mjesto.
Ništa s tim, ali svašta zbog toga.I dalje te njušim i vidim u drugima. I dalje ništa s tim. Samo je takav dan.




Dance me through the panic 'til I'm gathered safely in. 
That was the "and" and hopfully that will be The End. 

28. 11. 2009.

Stanice; Podlugovi i Ulice i Kuće počinju imati isto značenje. Uvijek te negdje čekam. Ja te uvijek negdje čekam. (repetitivnost je tu radi nemogućnosti vjerovanja, jedini racionalni element ovog ispisivanja)

Ljubav je maslinastozelena. Tek toliko da misliš da dvojnost opisa utvrđuje jačinu.
Ali ne. Mislim da ne. Ne utvrđuje.
(Radi prikladnosti momenata; za svjedočanstvo da jesam; zbog sebe prvenstveno;zbog tebe prvenstveno)
Who do you think about in your secret life? 

27. 11. 2009.

There is nothing you can´t do?

Već odavno smo bez glasa. Srcem se tješimo. Već odavno smo bez duše. Možda ni ona nije nepogrešiva. 






(vječnost kruga i još pokoja bedastoća. živi se. puno se živi. bit će bolje jer je uvijek bolje. vidiš. je li tako. sljepoća je nekada izbor. vrlo opasan, istina )


Empire state of mind- Jay Z feat Alicia Keys




26. 11. 2009.

Empire state of mind or will we ever be there?

Pogreška koja je objavljena. Prvi pravi gaf. Fino se živi, zrelije. Pogreške su nužnost kada dižeš nos k nebu. Volim nos u nebu. Nova frizura i novi dejt. Nova šansa. Noviji poslovi u glavi i nove ideje za radionicu. Smeđi šal i kožna torba i razmišljanje o novom tekstu i šetnja Zrinjevcem. Ustvrđujem: Volim Zagreb i svoj empire state of mind koji nije u okosnicama Zagreba. Onda je lakše voljeti.

Kada se makneš iz granice.
Moja najočekivanija osoba je i dalje najvoljenija, moj pravi izbor, moja pogreška i moj uspjeh. Sve u jednom.(Your eyes inspire me. Thank you for that.) Nekako će se razrješiti i financijska kriza, vidim tragove u tragu i vidim obećanje budućnosti. Sve je u mijenjanju, a moja perpektiva radi akrobacije kao i moje srce. Ja dišem. Ja flertujem. Namigujem i smješkam se i odlično se zabavljam pri tom. Volim ovaj kroj u kojemu sam.
Osoba kojoj sam obećao i ponudio rehabilitaciju odnosa je izgubila svoju ulogu. Moja redateljska palica se opredjelila za sretniji život, za ugodne i čiste ljude, punih srdaca i jasnih potreba. Ili to s nama ništa nikada i nije bilo. Netko možda zna više. Ja nisam taj.

Putem srećem zabranjene gradove i ljude koje sam poništio, ljude koji su me poništili. Namiguje mi. Namigujem im. Ljubav ne smije biti politička strategija. Kod mene stvarno nije. Bila je. Start spreading the news- Im gonna be a part of it. You can do it too.


Što želiš? Želi štogod. Samo nemoj zaboraviti.
Hvala ti što te volim, što sam te mogao voljeti i što te želim voljeti.
Cheers darling!

22. 11. 2009.

don´t explain

Sloboda daje nove šanse, a kada se približiš idealnom stanju izmjene se ponašaš kao da si u braku, kao da se razvodiš, kao da ste na sudu i kao da dijelite sve što ste stekli. Poznato?


Sjedim u jednom od svoji mrakova, sam, za druge izgubljen. Ona mi je rekla da tamo znaš sjediti i ti. Mislim da sam te čekao. Mislim da sam htio da dođeš. Netko drugi, iz 1989. pokuca. Na ona vrata koja sam mislio da su zatvorena ili zaključana, na ona imaginarna za koja nisam bio siguran da postoje.
I priča, poklanja i cvijeta i izmiče svima drugima oko nas i kaže da bi, da može, da hoće. Ja kažem: I ja isto.
Idemo sa svim na sve. Idemo- mi. Kaže da ipak neće večeras, da bi sutra pa sam sutra nazvao i pitao je li to ono sutra od jučer? Kaže da nije, ali da će biti ono sutra, ono neko drugo sutra, ono opće mjesto. Poslije nisam zvao.

S čistom namjerom sam se javio i drugoj najočekivanijoj osobi, pita me hoću li opet biti psycho.
Znam da se nećemo sresti, makar je sljedeći tjedan kao rezerviran. Htio sam reći: Ja mogu i cijeli život rezervirati. Možeš li ti? 

Odgovor znamo.

19. 11. 2009.

you ain´t got to be so blind

Majka priča o svojim snovima. Uvijek su se ticali njega, čak je i u snovima imala iste zahtjeve i isti ton. Sada to vidim. Kaže da ga je samo četiri puta sanjala, od kad ga nema. S nama.
Pita me za moje snove, u vezi njega (došlo mi da joj kažem, da bih volio da je još tu, da je uvijek tu, da su oboje uvijek tu, u tom svom vremenu, kakvi god, s kim god, samo da su tu). Rekao sam da rijetko, da ga rijetko sanjam, da se družim sa svojim starim prijateljima i da sada moram ići. Spominjala je spomenike, nadgrobne i slične stvari. Teže sam zaobišao tu temu. Ipak je stvar morala i ukusa, u njenom svijetu, za nju, spram svega u što je vjerovala. Stabiliziram tekst. Ili samo misao.

Cijeli dan u čišćenju s kamilicom. S knjigama. Želim da sada pozvoni. 
Preporučam: Telemahova odiseja 

16. 11. 2009.

Mogu li postaviti pitanje?

Mislim na tebe. Učestalo, kao i prije. Toliko učestalo da ću početi pisati stabilne, suvisle forme.
Da se svidim i drugima, ne samo tebi ili obrnut je ovaj redoslijed? Naravno, rečenice su proizašle iz frustracije.
Rodili su mi se novi planovi, nove ideje, u kojima po prvi put jasnije vidim samo sebe, samog sebe, na pruzi, u vlaku, s knjigom, u noći, u baru. Moglo bi tu još doći poezije.  Želim od svog života napraviti poeziju. Sasvim pristojna želja, zar ne?

Onda dok hodam mislim da ću pasti u nesvijest. Možda jednom i padnem.
Ali kada sanjam, kada budan sanjam, tada te nema u tim snenim mislima. Je li to znak?
Jedem mandarine, pišem mejlove, pijem čajeve, čitam knjige i slušam TvojuNašu muziku.
Onda ništa od toga ne radim. Onda sam s ljudima, tamo se uvijek smijem i pričam ili tugonjavim, dakle- gnjavim. Onda budem sam, tada bude i tišina sa mnom, dakle ne budem skroz sam, tada nema muzike niti hrane niti vode jer sam tada u kadi i jer i tada mislim na tebe.


Upoznao sam zanimljivu ženu. Ima onu zdravu majčinsku energiju, čistu, toplu i pametnu. Suvisla je i izgleda mi kao moja Lucky Star. Osjetio sam to odmah na početku, čim je ušla kroz vrata i predstavila se.
Ponudila mi je i obećala mi je život koji čekam već dugo, koji ulazi u moje snove, koji je- moj san.
Moj život je dakle, da skratim- postao odnosno daje nagovještaj da postane- moj san.
Da li to znači povezanost sa samim sobom? Po prvi put mislim da mogu reći- Da!
Samo naprijed. Ne muči se. Ne gledaj me. Odavno je sve jasno, zar ne?

14. 11. 2009.

čekajući. sjedeći. stojeći. pišući.
u mislima. u mislima si mi.
a sa svim.
a bez svega. rađe bih vjerovao.

09. 11. 2009.

Komadić koji (je) nedostaje/ao

 Osjećaj da moram još nešto reći o tome svemu.
kao npr. ja se s tobom osjećam najpripadajuće. Najslobodnije. Najzavezanije.
Da se pitam zašto Ti? [ISJEČAK: ti si najbolje što znam]
Jesmo li se dvadeset i pet godina samo uvježbavali za život?

Je li sada kada se ukazuje prilika popravka (vlastitost) sam opet u stanju izjebati i zajebati, ohladiti ili raskuhati druge? Sretan što te volim. Sretan što jesi. Što jesam. 
Jutarnje kave su uvijek iste. Danas bez cigareta i bez odluke o imanju. Mamin telefonski poziv.
Polumrak i Nina Simone. I Wild is the wind.
Poljubac u snu. U glavi. U ideji. Sanjam. Nije dugo trebalo. Trebala je injekcija. 
Divota je. Kako stvari prestanu biti pustopoljine. Kako nekada ne treba vjetar da pročisti stvar. Kako nekada kiša zna biti tako topla. U novembru. S 2c.


Smiraj. Je došao.





~ Povišeni su standardi mom životu, htijenjima ~ Ja. itd.



////do we belong to what we are hanging on to////

07. 11. 2009.

Beauty and the beast syndrom

 više volim besciljnost, tjeskobu, promišljanje, apstinenciju, dosadu, nihilizam, odmak, ne imati što reći, nerad, lijepo ponašanje, odvratnost, jazz, stalno radno vrijeme, oprez, sjetu, obiteljske posjete, sovjetski komunizam, razboritost, suzdržanost, korijene, tradiciju, kantautore...


sa mnom ste deset mlađi, samo ste sa mnom opet- Vi.
Dok te ljubim mislim na tisuće drugih, empatično varanje. Ono: gledaš zvijezde, svoje neostvarene želje, fantazije, kino snova, kada je sve prošlo, ono najgore. Što ću si još prirediti?


Tražim nešto lažno, umirujuće, bijeg od struje, od vode.
Biti princ i biti vila. S nogama punim avanture. Parafraza stihova. U tvom srcu još ima mjesta?


Mogu li računati na sebe?
Uz kremu za bore se osmijeh vraća? Samo sam uz tebe mlađi deset godina. 



06. 11. 2009.

Za sebe. Učiniti. Jer je to o.k.? [ Sklopiš oči, što je bilo- bilo je] Važno je da je - sve kao Prije?

Da ne bi došlo do sna u kojemu vi odlazite od mene, ja ću se pokupiti. Uskoro i to planiram.
Vidim ta dva kufera i oblak iznad glave. Kao i uvijek, do sada. Kada pričaš, a ja šutim (makar je obrnuto).
Nagađanja. 

Kako spavaš? Reci mi da nikada. Reci mi da "zauvijek nikada". Iz onih dječjih inhibicija se teško maknuti. Kada kao dijete pitaš: "Je li ovo za svaki dan?" 
Tražim vezivanje dok se zauvijek odvezujem od Njih. Dok tražim smisao.
Ali ne znati što osjećaš? Kada je sve osuđeno na kraj?


kao bazično: Zašto pada kiša? Zašto kiša ne prestaje padati?
Teško dijete, koje je teško prihvatiti, koje moraš pustiti, da radi, da bježi, dok ona krivo razumije, dok ona misli da žele isto, da on mora željeti isto, a dok on misli da je sunce i da ne želi gubiti dane. 

03. 11. 2009.

Ni malo ni ništa i onda u krug jer je takvo savršenstvo s tobom

-------------------  --------------------------- ----------------------- ----------------------------- ------------------------- ------------------------------

lako je reći da je novi početak stigao ili da je ovo samo nastavak ili da ima poruka.Ja doista nisam mjesto od kojeg ovaj put mogu krenuti ili bolje reći želim. Meni je sve strano. Dok se vozim tramvajem i čitam Bretona, ja najistinskije živim njegovu sobu i njegovu Nadju.
Onda ipak kada sam ja u sobi sa svojom Nadjom, ja ništa ne izgovaram i ništa ne ispisujem, a da već nije bilo prejudicirano..


Ovo je dio gdje se opet ogledam ili gdje se odgledavamo sa smješcima i punih srca i sa sumnjom i to je opet onaj trenutak gdje želim ostati zauvijek, ali je to opet onaj trenutak koji završi već na primisao o vječnosti. Vječnost za nas ne postoji, ljubavi.

Dođe mi da te zamolim da napišeš nešto o meni, da kažeš sve, da te povedem u onih čarobnih osam navečer i kažem da je osam navečer i da je večera na stolu i da nas sve čeka, opet.
Nimalo pravocrtna koherentnost, je li tako?

01. 11. 2009.

~ This has been going on too long ~

send me a postcard from everywhere. Have you ever been suicidal?
Divna prijateljica mi je rekla da neće se sve u životu vraćati. Neće uvijek biti sto prilika.
Da kada se radi o ljudima- ljudi su ti koji daju priliku, to ovisi o njihovom karakteru.
Tvoj karakter je očito ulašten. Ever since I can remember you.

Čitati Bretona, raskidati i pokretati prijateljstva, zbog umjetnosti.
Čini mi se da sam za našeg odnošenja igrao ulogu sablasti. Htio sam da naš odnos bude neizbježan, a sada kada je prošla godina, sada kada su prošle godine, sada kada pričam s više njih, o više vas, a o istoj ulozi koju sam vam dao. Sada kada je svemu došao kraj.

Tvoje oči boje paprati. Boje meda.
Na dan mrtvih početi i umrijeti. Na dan mrtvih obilježavati. Kada ću te maknuti iz opće simbolike?

Per Q

danas je godina dana od nas.
za nas, da kažem.


jedna od naupečatljivijih noći. hvala ti.