29. 07. 2012.

Vrijeme: "stvari živaca"

nisam ti znao ni mogao i tvoji susreti oni prvi susreti ni ne znamo da smo se već onda falili a mrak kao i tišina kao da nisu postojali
do Vas se uvijek dolazilo zaokrenutim zakrenutim užim putevima
mi nemamo imperativ postojanja
mogu ti samo
reći da nemam
što
kad
gdje
nemam jer takvo je sjećanje osjetila
takvo je moje estetiziranje života

15. 07. 2012.

da sam ja došla prije a nisam jer nisam mogla

kao prah se stvori
 
ti mene ni ne slušaš i ti se stidiš i gadiš i ti si se zatvorio u ljušturu ti nemaš ni sestru ni majku ni oca ti kao da
 
 nikoga nikada nisi imao i ti kao da ne želiš nikoga i ti znaš nisi dobro vidim ja ti kao da te nitko nikada nije 
 
volio i kao da ti nitko nikada ništa nije dao kao nekakav si vuk i pogledaj si kosu i da reći ću i njemu da si 
 
jako nagao i da me podsjećaš na njega na njega reći ću da si isti i reći ću mu kako da s tobom znaš se 
 
ponaša on to mora znati oni svi moraju znati da si ti isti kao on

a on nije moj
odavno
i gledamo
se
gledamo se
kako klizimo
pored
jedan
pored 
drugog
ne jedno
u drugo
to ipak
ne
 

a u trbuhu je samo nemir i žeđ i onaj božesačuvaj osjećaj i nevjerojatna nelagoda u jebenom trbuhu i nije ni čudo da ne jedeš
baš nije
ni kefir
ni sol
ni
kruh

jer ljubav se neće tek tako doživjeti

tko to može vjerovati ali eto možeš vjerovati jer je ona u stanju ne doći sama od sebe

kao i sreća
kao i ona


14. 07. 2012.

Imamo i razloge

ma pusti
ostajemo na pravde i za pravde Boga ispred hotela ispred restorana ispred meda ispred mlijeka
takve su nam mape sudbine koja je karakter koja je odluka koja je obrazovanje
nemoj samo po ljubavi gaziti
ipak postoji nekakava pravda
negdje
i
nekada
ali dobro

ona danas stiže nakon devet punih godina nemoći
dolazi
ostat će malo
za tren sjećanja u kojem ćemo oboje znati da smo se voljeli ako se ikada vidimo nakon što umremo a umrijet ćemo to kao znamo

05. 07. 2012.

onda krenuli smo dalje da se ne vratimo nikad

te staze jesu
uže

onda kada jesu
kada jesu staze
kada mogu biti
ovakve onakve
ali prvo su staze
shvaćaš
da
shvaćaš

kako nas zovu
van ovog kako ja tebe a ti mene
ispred ventilatora

dok misliš sjedeći da stojiš
stojeći da hodaš

onda kada tridesetsedam izgleda kao tridesetosam
a sedamdeset kao pedeset
kada se ne možeš
baš
nikako
samog sebe
sa sobom