27. 04. 2010.

narativni umori

Kažu da je bolje ne kopati, ako se već nalaziš u rupi.
A išlo je ovako: cijeli dan ispred kompjutera, kuca, iskucava, prekucava. Nema novaca.
Onda kupuje pivo i sjedi s njom, a onda odlazi na ples. Tu već počinje glavobolja.

Sreće tog čovjeka koji izgleda jako zdravo. Blijedolik, bijelih zuba, uvježbanih koraka i definiranih mišića. Zvuči dosadno, da skratim. Pleše pored prijateljice. Najgori su na klasi.

Onda oboje odlaze. Bez para. Bez para i bez para. Razumiješ?

25. 04. 2010.

Onakvi i onakve. KAO JA.

A mislio sam da se to više nikada neće moći dogoditi a onda si kažemo da si pripadamo.
Čemu izgovaranje tih istina. Ali neka. Čuvam. Čuvam te.
Ti jesi najbolje što znam. Nekada tek- molitva. Da ne pišem uvijek iz boli. Bol je lijep izvor za izaći i lijepo je konačište. Ali ovo vrijeme ipak nema granice. Ipak ne. Ne.

Ti meni. Ja tebi. Pripadamo. Čak i od tebe imam dozvolu romantiziranja. Igranja riječima. Igranja smislovima dok mi egzistenciju ugrožava struja i plin ti mi obećaješ zrak. A bez zraka se ne može. Znamo to jer pripadamo.


Ponekad gradiš zidove oko sebe(i ne i da zadržiš ljude vani) a i da vidiš kome je dovoljno stalo da ih sruši. I tako ide pjesma. A s tobom je sve uvijek bilo toliko toliko toliko bolje.
Koliko smo ono rekli- imamo par ljudi koji nas vole. Tako nekako. Pročitat ćeš i ovo. Želim to.

A imam i nekoliko usputnih i usporednih snova koji se ostvaruju. Upravo.
Oni su čedrdeset. Oni su trideset. Ali ne kao ti. Nikada. Stara dušo. Starmalo moje tijelo. Dobro je što ne skrivamo pogled.

I opet te neće biti dugo. I opet će mi biti loše. Ali to je prolaz. Reći ću da je dobro. Uvijek to govorim. Jer ovakve kao ja (stvarno i stvarnije) više ne prave.

22. 04. 2010.

KRUPNI razlozi POSTOJE. Nisam to htio reći.

Nekako je uvijek počinjalo. U proljeća. Istina. Ali toliko istih stvari ponoviti (navika nas čini sigurnim). Učim da nije ona jedina koja nas može učiniti sigurnima. Ali eto.

Kaže da je to bilo nakon loših vina i loših ljubavi. Kaže i da su očekivanja super ali moraju biti obostrana. A drugi kaže da je to sada simbolička smrt i da s tim (svjestan je!) ništa nije rekao. Ali eto, govore i prepisuju se. Ovaj kaže da će i simbolički obrisati sve i učini to. Uvijek učini isto. Samo što se statistička šansa ne povećava s tim (ni za što drugo nego li neuspjeh), ali je učinio. Isto kao i uvijek.

Onda je krenulo zajebano i neumjereno i ostalo je.
Psihochecking.Ples.Teretana.Kud ideš?
I pišeš. Svaki dan. Kud ideš?
Ne. Ne. Barem ne s tim pitanjem. (Kako naći mir? Kada je i ovo i ono, i dalje?)

19. 04. 2010.

Wonderful life in a Wonderland.

Umrli pjesnici noći. Jeftina piva i vlaga i željna i žedna srca. Pričalo se o ljubavi, zar ne?
Onda se ostane sam. Sam. Hej, sam. Ništa pored tebe nema smisla, ništa zbog nas nema smisla. To je wonderful life. A s njom pričam o djeci i njihovim imenima. Uvijek smo Drugi i Treći. Jesmo. Ništa s tim ali je puno zbog toga. Puno i previše. Volim te. Nisam mogao drukčije. Bilo bi dobro da sam mogao. Bojim se svih samoća i ti se bojiš svih samoća. Mi, usamljenici. Nemoj odustajati. To je wonderful life. U 4 ujutro je naša zemlja bila svježa i rosna i zelena. Suza u oku, bez suze i bez oka. Vidio sam samo sebe. Tebe nikada više nema. Mene s tobom više nikada nema. Wonderful life, kažem ti. Povjeruj da nisam dželat i da nisam žrtva. Nemoj odustati. Ne. Povijest pišu pobjednici ide kroz noć a ja pomišljam da ti imaš puno toga reći, o tome, tome-nama. Nemoj to zaboraviti. Barem radi neke vjere. Neke. Kažem ti wonderful life je to.

17. 04. 2010.

ljubav za ljubav za ljubav

Nemam za to. Ono preživjeti. Dugo. Nikako.
Cjelodnevni strah i bez razloga za vjerovati u išta. Beznadežnost s umorom i temperaturom.
A ona raste i potencira. Ne diše se baš dobro. Svake te noći sanjam. Mislim kao sudbinu, svojevrsnu. Ti si moja tuga.

Ti: Kako je. Ja: Dobro je.
Onaj koji se zavara. Ostajem u zagradama. I temperaturi i strahu od drugih snova (ako budu kao ovaj). Naivan i blesav i s tobom i kraj tebe i cijene i besparica i bezvlađe i tvoja vlast, i ja nad sobom dok se uvjeravam da sam dobro da je bolje da je najbolje. Pored tebe. Ne zaveden no osvojen. Nemir. (U staklu tvoje ime)I tu ide tako dalje i tako dalje i dalje.


15. 04. 2010.

Pet. Četiri. Tri. Dva. Jedan. Jedan. Jedan. Zagrizlo je.

I slijep. Za bol. I moju i svoju.
Ostavljaju me svi kada me ostavljaš ti. U mojoj glavi.
A sinoć je bilo lijepo. Zamišljam da je sve bilo čisto i nevino. Ali to jednostavno nije istina.
Plač podsjeća. Iz sjećanja.

Kaže, netko: Ime, prezime- dakle znam te. I tu si i tu i tu. Dakle, pratim te i poljubi, jednom dva put tri put pet puta. Pristajem. Pristaje. Kaže: I volim te i kujo i budalo i sexy si. I noć završi.

Prijevod: Neke ljubavi umiru u snovima. Moje.

A druga osoba, u društvu, u svjedočenju:
Jebali smo se pet puta za redom. U utorak s drugim. U srijedu s trećim. U četvrtak s petim, osmim i desetim. Mislim što će mi terapija reći. Mislim i pitam.
Ali Ti, dragi moj S.- to nije za tebe, ništa što ti se nudi. Ne. Znam ja najbolje.

A S. kaže: Odzvonilo mi je jer te kratko nije bilo i jer me je načelo i boli i boli a tek što je počelo. Nemoj se na mene kladiti.

Poljubac je bio čaroban i zavodljiv i usne na vratu i onda ostaneš ništa i možda postaneš bolji i dobiješ herpes zbog ljubavi jer si ništa i ništa. I glavu zbog koje ne zaboravljaš. Nemoj se kladiti i nemoj se zdrav liječiti. STANI!

14. 04. 2010.

uvježbavanje No. X

I sat koji je kucnuo. Je. Stvarno je. Kucnuo.
Često je govorio: Daj mi bar odglumi.
A nitko nije. Onda. Ni sada. Nitko. To je istina.

A ja kažem da ste isti. Upravo.KAO TI.
Vjeruješ? Vjeruj!

13. 04. 2010.

[Do you wanna hear what I feel?]

Voli bolje. Ili lošije. Ili kao nikada.
Ljubav može biti posao. Znam ja najbolje ali i ti to znaš najbolje.
Vodili su ljubav kao da se tuku iz Rose is rose is rose je istina. Potvrđeno.

Dišeš nervozno. Jedan. Jedan. Jedan.
Dišeš nervozno. Dva. Jedan. Jedan.
Dišeš nervozno. Tri. Jedan. Jedan.

To je bio seks. Ljubav je drugdje. Još uvijek.

12. 04. 2010.

I bez sudbine koja je određena.

I duše koje su prognane.
Pjesnik koji stoji na sred trga i pjesnik koji je u kamenu na sredini tog istog trga. Ljubljana.
Ali sanjam isto, kao i prije. Uz sve ove intervencije, a bilo ih je.

U ove puteve je ton tiši a slika maglovitija.
To je put na koji idem, radi sebe. Nije za slomljena srca. Ostala su još samo slova tvog imena koja možeš vidjeti ali ne više čuti, za koja možeš pitati ali koja ćeš i zaboraviti. Brzo.

I onda ideš kako umiješ i kako znaš.
To su tragovi.

06. 04. 2010.

Broken promise is a broken heart

-Nisam Lulamee. Nisam Holly. Ne znam tko sam. (I strah kao trag vremena)
Popiješ jedan helex. Ujutro se teško, ali lijepo budiš. Krevet je sve ljepši- kaže.

-Maleni čunj nasred luke pokisle. Ono, da se u vječnost otisnemo.
Otišao si visoko, niste više rasli. Sada bacaš sjenu pa je toj drugoj krošnji hladno, hoće i ona na Sunce. Što ne bi.

-Kažu: Drhtao je pred zmajem (vidjeli su iz prikrajka)

-Tajna je razotkrivena. Pita: Muška ili ženska ljubav?
M. nemoj se osjećati glupo ili posramljeno. Nisam valjda ja to uzrokovao. Ličim li na njega?

-Pucao je u njega, a poljubili su se. Ovaj je drugom odgrizao usnu. Nikome nije palo na pamet da se radi o nečemu drugom, na primjer. Neću ni izgovoriti.

-Ona misli da je agresivan, težak i žali onog tko će biti s njim. Onu, da budemo precizni.
Ti si sama u svom kavezu. Ljubav ipak nije kavez. Ljubav je religija, svojevrsna. Morate vjerovati u nju.

-Tepanjem je na vino mirisao. A oblaci su bili niski, oni panonski.

02. 04. 2010.

>>>>jer i ti i ti i ti

Siguran. Okrećem glavu (ne radi se o posljednjoj večeri). Znam da nas je nešto načelo, prigrizlo.
Od dvije poruke na jednu je nešto i nadodano. Bio je to odgovor o bitnosti našeg malog svemira. Ali ja nisam umro na to. Nisam i nikada više neću. Za ljubav a niti od ljubavi se ne umire. Ne.


Onda ide ovako: prvoposlana nije stigla na odgovor a izjavio sam da mi je bilo drago da smo se sreli, da sam sretan cijeli dan zbog toga i tako dalje. Rekao sam nešto poput- Uživaj. Laka noć.

Onda ona kaže: znam da nisam bila dobra majka, ni tebi ni njoj.
Onda on: Ja sam samo htio razgovarati.
Ona: Meni je teško, mene nitko.
On: Niti mene.

Zagrlit će nas netko sretniji. Nekada. Možda uskoro.