31. 03. 2012.

Može zagrljaj?

jedan veliki bosanac je rekao da se može ostati željan
nekoga
da se može u životu voljeti osobu koja tebe ne voli i da te to može obilježiti zauvijek
a onda mi je netko drugi rekao
da je to istina
da se to ljudima događa
onda sam pročitao knjigu
spavalo mi se pa nisam završio

gledao sam nekog čovjeka koji je o ratovanju učio kroz filmove
kihnuo sam
rekao si Istina
pogledao si značajno i pitao
kako ja mogu govoriti da imaš pozitivnu energiju a tek sam te upoznao
e to je bilo smiješno




.....

neću sad pisati da mi je teško što vidim vas dvoje koji se volite
neću reći da mi je drago što sjedim i lapim s nekim ljudima
s ulice
nije mi ništa od toga
htio bih ja neki drugi đir
neko drugo plavetnilo iz vrha njive
neko plavetnilo kojim će me taj isti fićo voziiti na injekcije a ja i dalje dobijati pez bombone

30. 03. 2012.

___________________________________poželjeti, dozvati

bilo bi jako lijepo da je danas nedjelja
i da si i ti živ da se nađemo na ručku u nedjelju da ona skuha neku masnu pileću juhu s puno mrkve i da ispeče pile
bilo bi super da si živ
pa da ti velim
e sinoć mi je bilo strašno
opet sam se ponio kao idiot
da ti kažem da sam popio previše
i da sam opet bio prost
da sam popio previše
da  sam ga grlio
da sam mislio o nekom drugom i da možda nisam mislio o nikome drugome
da mi se čini da mi se netko svidio
i onda da ona dobaci iz kuhinje da smo isti i da nas jebala naša narav
znaš radi smijeha
da na onom tv kanalu bude neka pjesma iz tvog djetinjstva i da mi ispričaš tamo neku anegdotu s kemalom montenom npr

___jutra, zvona, strahovi

meni je muka
idem kupit jogurt
platiti pokoji dug
meni je zlo
riga mi se
imaš te glupe kao obazrive prijatelje koji ti kurca ne govore i imaš one koji sve za tebe daju
volimo one koji sve za tebe daju
volim kada vidim onda kada pričam o tebi
vidim kako im se cakle oči
tobož vole moj glas
moju štoriju
a zapravo si im ti
super
znam da znaš
a kada mislimo da smo dvadeset
onda ločemo po parkovima i prosipamo pamet o političkoj ekonomiji o kojoj ništa ne znamo neke djevojke nazivamo fašistima a neke ne
onda kada sve izgleda kao da smo dvadeset se ja zaljubim u plavu kosu
koja izgleda kao od Maloga princa i onda ja tako
gledam i trudim se i kažem hajde sjedi do mene
kažem hajde sjedi do mene
super si mi
ti si mi stvarno super

29. 03. 2012.

Nije bilo osobno. Treba prvo biti osobno.

dok je u igri
dok kao fizička činjenica ne kao metafora
ono uz more
 i telefonski pozivi pms razdrkanih žena
sa pre i post stanjima
takvo je moje gledanje ove noći

razmjena s nekim klincem
kao energetska a u stvari nije
i nedostatak tebe kao amorfne doperske činjenice kao nekog dobrog reda kao sigurnosti kao obaveznog telefoniranja u pola šest tebe kao nekog mog kao
ma znaš
sve znaš

jebeš filmove u njih sam slijepo vjerovao kao nekada i u interpunkciju a danas ne vjerujem jebe mi se živo za ograde zagrade točke i zareze jebe mi se za sebe jebe mi se što ne znam ni patiti ni veseliti se kao čovjek što ne kužim kurca ovu ekonomiju ni politiku i što me i ne interesira što je jebeni frižider stalno prazan što ne jedem što ne pijem što ne pušim što se ne šišam
crkavam jebote
i nema te ljubavi
i nema tebe i što sada da radim kome
i kome


27. 03. 2012.

____________________ono nekoliko riječi

u životu treba pametno odvagati što želiš
treba plaćati na vrijeme
ne kasniti
jesti
treba dosta spavati
uzeti sve brojke u obzir i astrologiju i znanost i književnost
treba svega puno uzeti
moraš znati da si uvijek primjer
moraš imati nekoga tko neće odustati

nekoga tko će reći:

oprostite, izgubio sam se
možete li mi pomoći a ti ćeš reći
kao u šali
OH MY GOD

baš lijepo zar ne
moraš znati da ako ti je rak u mjesecu da si najebao i da će ti privatni život patiti
ali kao sve drugo će biti ok
ma

jednom je Ally rekla
good night my Someone
 
I onda sam tako to i ja par puta rekao
onako
tu i tamo
 
 

26. 03. 2012.

za obnovu; bezimenu: svijest

i tko je tada molim vas znao za to da je balav i glup
nitko čovječe
s dvadeset si operiran od svijeta
dobiješ 100 200 para na račun piješ
pušiš
i kao afektirano patiš
pamtimo kada smo kao bili klinci i prisjećamo se smješnih scena s babama i prvih cigareta niz ulicu
prvih blokova
prvih dodira
i prvi put ih se ne stidiš
treba nam vremena
da izgovorimo svoj život
jarčevi to tako rade to je i moja napravila
uzela je čovjeka koji je izgledao kao da obećaje nove planete jupitere venere mjesece
ali nije ništa dobila od toga
a ja tebi želim da dobiješ to sve
žao mi je što nisam tvoj mjesec
a dok ločemo zapravo nas boli slezena a mislimo da su rebra i da smo se u prijašnjim opijanjima udarili o njih
da ti to barem mogu reći
ili te sresti kako je ona jednom rekla za pet godina....
 
a možda i hoću
ma nek se jebem u tri pičke materine

24. 03. 2012.

zagrljaj za sigurnost

znate Detlefa
ja sam ga jako volio
on mi je rekao da smijem i ja tako
to mi je bilo super baš super
i odlično mi je kako je on volio nju
Christianu
htio sam takvu ljubav
odvratno narkomansku pa se onda i desila u nekoliko navrata s puno obećanja s puno fantastičnih rečenica puno molitvi pred spavanje s puno religije okultnog trave alkohola i sjećanja da je pucao pored mene da nas je ganjao pištoljem da me je učio pucati
ma jebem mu mater pa nismo valjda rođeni da budemo sami
mi
ismijavamo ih a isti smo kao oni
ista smo govna bez gabarita s gabaritima bez značenja
jebote

_____isti život

(nije kao ti)
kada kažem nitko mislim da sam previše rekao
i jesam pretjerao sam
i nije važno
ne možeš me ni pogledati
ne možeš to ni reći
volimo osjećati
volim
onaj 
sjaj
ispričavamo se zbog tragedija koje su se dogoodile
predimenzioniramo lične sudbine
prolaze nam mladosti
sevdalinke u nosu i glavi
crnina na dlanovima na  ramenima i vječna glad i obrana nekih moralnih vertikala
nekih 
nekoga

trebalo bi da smo sretni
tko zna što on sve pamti
i kolika je tvoja samoća tek
u sred ljeta se sjetiš zime
klanja
srca
klanja svinja
lijepi ste i mladi
imate dobre boje
izgledate isto
to se još mojoj mami može svidjeti

u pet ujutro se ispričavamo i kažemo da ne možemo spavati da ujutro radimo i čekamo dostavu
poljubac u obraz
do viđenja čujemo se
naravno i hej
jutro je

 

23. 03. 2012.

kao bez daha ali samo kao i s cigaretom u mraku

ti i ja i tvoji prijatelji ponovno na aerodrumu ponovno na cesti vozimo te do aerodruma vodimo te na avion onda se oni i ja vraćamo i ja gledam u tragove aviona na nebu i ti me zoveš i kažeš da ti je super onda kada sletiš a ja prije histerično zovem prijatelje i pitam što će biti ako ostaneš tamo hoćeš li me povesti voljeti zadržati sačuvati i pitam ih hoćemo li biti skupa zauvijek jer ja bih jako htio da to budeš ti i oni kažu da hoćemo da baš tako izgleda da si ti super i da ako će netko nekoga ostaviti u toj priči ću to biti ja da ću kao ja tebe ostaviti i tako je i bilo a nije tako trebalo biti to je bio šah mat a ja ne znam igrati glupi šah i sada je već prošlo pola vremena prošlo je i vrijeme kada se popravljaju odnosi sve je prošlo i to nije fer kako da to kažem nije fer jebote svi se svima vraćaju pa hajde vrati se hajmo opet ha

Nekada dok piješ

na istoj frekvenciji budemo
ponekada popodne
ponekada dok ti spavaš
možda
ja osjetim
onda kada te ugledam to saznam i upišem svu moguću i nemoguću simboliku
valjda jer sam još zateleban u tebe kao budala kao prostak
to je suludo ali neka je
bude mi neugodno proći pored tvog stola onda kada mi se piša
pa trpim do zadnjeg časa
pa sretnem prijateljicu koju izgrlim i izljubim i počnem se dračiti samo da pogledaš u mom smjeru
pa onda još pozdravim drugog druga koji sjedi stol do tebe
još srdačnije
još ljubavnije
da me se sjetiš
kakav  sam bio
znaš...

21. 03. 2012.

esc. to you.

vrijeme nas je
potrošilo
ono jedino to zna
da ne objašnjavam
što nudiš
što mu nudiš
neću staviti upitnik
rugam se samom sebi
i danima kada sam mislio da se spremam za život i trenutcima kada sam shvatio da nema tih dana da postoji svaki dan iznova i kako sam bio blesav
ali nećemo antidepresive
vozit ćemo bicikle
ići ćemo na prakse
na neke nove navike
izmislit ćžemo život samo da preživimo
to je jedini zadatak

prašina na podu stolovima i prljavi prozori kroz koje se ne reflektira gotovo ništa
smog je nakačen kao organ
sve to govori o stanju
ali zajebi

lijepo smo se taj dan ošišali
a oni su se smješkali
htjela ti je uho zaljepiti za glavu jer je bilo klempavo

išli smo u pekaru
poslije

19. 03. 2012.

Konačno; ovo je bio pokušaj da te se ubijedi

rasuta srca
usamljena

nema konsenzusa
nema nikoga pored tebe
kada se okreneš
ne prate 
te

carstvo znakova se utišalo
trudiš se ne vezati tugu
za ono mjesto
gledaš u sunce koje sja
dok hodaš pored Njih
spava ti se dok hodaš
a i bučno je
zamalo te jebote auto zgazio

ti znaš
da im je bolje
a znaju i oni to

nema vraćanja
jer je strah da će ti se svidjeti
tamo
od 
kud si otišao

uvijek je bolje tamo
je je

nemaš vitamina
gasi se i dvadeseta cigareta
zbog toga

sresti ćete se jednom na stanici
i tada ćete možda otići u istom smjeru
kao u nekim pjesmama
moguće je

drvo jabuke će procvasti
brat ćeš kruške
upoznati majku
reći oprosti
i onda će ona umrijeti

kažu da se samo četvrti prsti na rukama kada ih spojiš
ne mogu rastaviti
svi drugi mogu

pročitaj
bilo mi je drago kada sam to shvatio
to su prsti
ljubavi
topline
zajedništva
ali to tako i tako jesu sinonimi

jednom ću ti opet reći da te volim
tek tako
kako se to već i kaže

18. 03. 2012.

"Nama ostaje naš Pariz." (BG,LJ_registrirajmo se)

obilježavam dan
godinu ovog dana
stoljeće ovog dana
BEZ PRETJERIVANJA
promijenu Drine i paradigme
svetost ovoga broja
 jutro u ovom danu
kao Sarah
barem da je papir slikovnica
te Sarah
i da uđemo u priču o drugarstvu a poslijepodne se čuje Branko s tevea
a navečer Barbara
kako smo ju zvali skraćeno
jedino što mogu je
prepričati
nas
 One od prije
(zapravo godine dana?)
ispričati
ne dodati
jedino tako se može
te rehabilitirati
volim se dizati iz kome
i čuti da si samo nakon 10 minuta i ti stigao
kada to tako mora biti
da ljudi kad se prestanu imati počnu kasniti

12. 03. 2012.

lakunoć/lijepoje

dobro!

on nekada hoda sam ulicom i misli da tom ulicom samo on sam hoda
na toj ulici uvijek nikoga nema
al baš uvijek
i to jako čudno izgleda

(valjda ne zbog toga što on je kakav je pa se onda svi pokupe prije reda)
samo da se on ne susretne s njima
ali baš često nikoga nema na ulici
tko bi rekao
ali tako bude
nikoga nema na ulici

ulica više nije zgarište
ni tmina
osvjetljena je
nitko ne govori ni o čemu
govore o videoigricama
o lošim spojevima
o režijama
i zašute
nasmiju se i poljube
prije ulaska u tramvaj

govori mu tiho
potiho
nakon dva piva
da mu je stalo
dira ga po ramenu
smije se i kada mu nije 
sve radi jer ne zna bolje
a nekada 
to nije dovoljno
ali to ne shvaća
to ne shvaća u tom prokletom trenutku
u kojemu se može dogoditi ljubav
kao i svjetski jebeni rat

laku noć
divan si

11. 03. 2012.

kako mrtvom ocu čestitati rođendan?

znam da ti ovo čitaš bi me poslao u pičku materinu i rekao daj se
uvati pametnijeg posla
ali bi ti zasjala tamo neka suza u oku
bili smo baš slični
jel da
da bar možeš sada to priznati
da se nasmijemo tome
da kažemo jedan drugom živjeli
da cugnemo pet šest piva
popušimo cigarete
odvezemo se
poseremo se po susjedima
ti mi kao kada sam bio mali pokloniš nekog tamo lovačkog psa
učiš me ponovo pucati iz pištolja
pokažeš mi jelenje rogove a zafrkavaš me da su kozje
da mi daš neki savjet
da mi kažeš da me treba
više bolit kurac za sve
da je život tak i tak kurac od ovce
da se nasmijemo tome
da mi kažeš da se zabavljam
da volim
da ljubim da se ne ustručavam

....

09. 03. 2012.

dakle, zaista je bilo tako, nije mogao. Nitko još ne zna što upravo treba da se mijenja.

umorio sam se

jer znam da nema 
povratka
vraćanja

a u njima je ostalo obećanje radosti
kao u onome da će se vratiti i laste i rode
kada ste bili mali

mislio sam da se sve vrati
da sve dođe na svoje
da život završava lijepo
kao u bajkama

s onim dobar dan hoćete me uzeti
20 30 40
sve paše

dobar dan
boli me glava
imam osjećaj da se raspada
i da ti kupi bombone
netko tamo tek tako
zagrli
poljubi
i kaže proći će


ne mogu a ne pisati o tebi
nemoj ti to ni čitati
tako je najbolje
nemoj
pusti

samo odustani
a već i jesi
ma s kim se svađam
odustao si
naravno
a kako drugačije
kome drugačije
nisam tvoj
bio
ostao
trebao
tako me nitko nije ne trebao
kao 
ti

nemoj ovo čitati
opet nećeš ništa moći
tvoja nesreća
nije
samo tvoja nesreća
ali ništa zbog toga
samo još jedan pritisak
jedan kafetin
jedna kava
cigareta
sve je ok

hodam i zamišljam da umireš strah me
kad pomislim da te više nemam nigdje
ni u jednoj vremenskoj
ni društvenoj pori
iako te nemam
bojim se da te nikako nikada neću vidjeti
da ću umrijeti a ne vidjeti te
(to znači da ću ti se od sada radovati)



znam 
da ne čitaš

lakše
ispada iz mene ako to znam
umjesto
znaš
(mogao bih ovdje reći što sve nedostaje)

možda
opisati tu ljepotu
u tom vremenu
s nama
u tom stanu
umjesto ičega
neću jer znam da ne čitaš
da sam ti nigdje
negdje nigdje
uzmi telefon
odmah
iz ovih stopa
nazovi me
i kaži
volim te i
kaži
nije bitno
kaži da nije bitno
ali nakon što kažeš volim te


(nažuljao sam noge, loša mi je kosa, boli me glava)
(volio bih da ima više radosti i hrabrosti, bože, kako te dvije riječi zvuče odvratno jedna uz drugu)

kako smiriti misao?
ti ovo sigurno ne čuješ
ali ponovit ću

kako smiriti misao?

kako pomiriti smislove
ali to je već igra
uspomena je vrlo jasna:

što ćeš jesti, da naručim?
ništa, nisam gladan
(sretan sam)
al hvala
zaboravi
volim te
nije bitno

08. 03. 2012.

Katkad je bez sumnje riječ o sreći

bolesna je

nervozna
puši
glas
puca

jede
nije gladna
jede
dira kosu
zamašćuje ju

govori namjerno da ju ne razumiju
piše pisma

jedan ti
jedan ja

kao
i to jedno proljeće

ne mogu te ne misliti
ne mogu se izrezati

kaže ona u pjesmi
da li se možemo zaboraviti
kaže
da ne može
da se ne može zaboraviti

loša pjesma za dobre ljude

važno je
htio sam da imamo park
radost
(da monumentaliziramo)
ti si moj
kaže mu
ti si moj
kaže ponovo

nekada pišeš nekome koga nisi sreo
nemoguće je ostati bez ljubavi
čak kada postoje samo riječi
to se uvijek vidi to se uvijek zna

najgora stvar je ne voljeti
mislim da to ne postoji

sjećam se pirea
i želje da me zagrliš

i gnjevnog gutanja vode
nemira

na neki način
se nisam budio niti iz jednog sna u tom vremenu

tiho i neprimetno postojanje
tebe
njega
sada

mene tu nema
ja sam uništen na balu tvoje konvencije

ja sam uništen jer ništa nikada nisi rekao

jebi se

za buđenja u osam ujutro i ozbiljan život

dođu i bolji dani
voda tutnji u radijatorima
sredina je trećeg
 
prestaneš plakati nad plakatima i pozivima poput onog "ne volim januar"

krevet ostane jednako širok i jednako dug
plahta je plava
nekada roza
za dečke
samo za dečke
molim lijepo
 
crni ormar ispred
duga i jako žuta lampa pored
pa ništa
ništa

ti ćeš spavati još sat i pol
onda alarm
onda muzika
nova
svakako nova 
nikako drugačije
brate
hladan hodnik
vruća kava
pranje kose
neki novi gel
dva put ćeš stisnuti miris
bijela košulja
telefonski poziv dosadne drugarice
nazovimo ju kravom
kravom koju volimo
 
neki nov pulover

kava je gotova
pališ cigaretu
ne primaš sms poruke
ne odgovaraš na njih
i drugu pališ
i treću
ma dobro je
 
zadnja depresija te nije ubila i sretan si zbog toga
nazvao si ju onim danima
"kada si sam pivo pio"

zadnja sreća te također nije dokrajčila
tebe ništa neće ubiti
živjet ćeš zauvijek idiote
ako tako nastaviš
 
nikada
nećeš
bez brige
odlaziš

lupaš vratima
prije, ako ga imaš u krevetu
poljubiš ga
kažeš "ti spavaj"

čujemo se popodne

on spava
sanja
sretan je

ma pusti njega
jebeš njega
 jebeš njih
jebeš spodobe oko sebe
jebeš ih u sebi
reci im da su glupi
spori dosadni
tihi
ružni pomodni

da im život izgleda kao priprema na samoubojstvo
ponudim im onaj svoj nož
pištolj
tablete
mora da sve to imaš
ti
ti stari moj
prijatelju
ljubavniče
kume
ti

ti sudiš
braniš
lažeš
tvrdiš

druže

ti
otključavaš oko pola šest
uvijek isti sir kupiš
isto varivo radiš
istu količinu piva piješ

ti
bez  ikoga

ja bez ikoga

ma

ali

(ne može se napisati onaj prijedlog ponuda neki ću drugi put)
hoću

hoću

stvarno



07. 03. 2012.

kao grozd za neke koji grozdove nisu...a vidjeli valjda

a ništa
hodaš tom dugom ulicom
trudiš se ne psovati
s pjesmama u glavi koje su te obilježile a koje ne želiš sada izreći

hodaju i oni s tobom
ti dani
ti sati
te želje
sve je uvijek tu
na dohvat
takni se po glavi
po ruci
po žilama
kao osjetiš
ma osjetiš kurac
al ajd
u tebi je

znaš da je
kao da je
je je
loše je govoriti o tome
neizgovorljivo je kažeš
složim se

nekim budalama pišem da je pivo kao pivo
i da nije važno
da je ok
što me neće
što to ni ne znaju reći

plivamo u tim sudbinama konstrukcija
upliću te u njihove živote a ti ne bi
ti bi samo
nekom Doma
nekom tamo
(onda vidim tu neku tvoju idiotsku prijateljicu koja vozi idiotski bicikl i sluša idiotsku muziku i mislim si koji si Ti idiot- kako krivo !!!)
i ne bi se budio
i samo bi jeo
kupao se
spavao
ljubio
jeo
i tak.




Moja mala velika ljubav se najbolje prodaje

proljeće sa smithsima
proljeće s tobom
sada 
iza godine dana
imamo još deset dana
onda ću slaviti

stalne frke u želudcu
stalna kopkanja
češkanja
spavanja pod vrelim dekama
jer ti je bilo hladno

volim to vraćanje
volim to sjećanje

soba s pogledom na ples
za spavanje
ples zagrebački

pitaj
pitaj
pitaj

ne
nećeš

stalno se derem na nju
spuštam slušalice
ona je kao svi vi
samo njoj smijem sve
vama ne smijem sve
a pitam se kako vi smijete sve meni
razumijete me
ne 

ok

napit ću se kao svinja
sedamnaesti je subota
ponovit ću sve
istu scenu

otići na piće
razočarati se
otići dalje
razveseliti se

naći nekoga poput tebe
tražit ću da puste onaj hit
prići ću nepoznatoj budali
i reći joj priču
povjerovat će mi
svidjet ću joj se

i tako

__________________ . ______________________________________

Idem učiti govoriti
u taj grad
u tom danu

I bit će

Nikada se neću vratiti
nikada Vama išta reći

Kao Simone onom filozofu
Kao
Ti Meni Onda

Proći će

pssst ttt t   ttttt
(neće znamo i nema veze; neće znamo i nema veze;)

Neke noći optužujemo Mjesec neke piva neke Majke
sjetimo se tata
blata
bara
žaba
komaraca
sparina
progutamo to u dva trzaja

ko jebe takva sjećanja
zadahe i švercane cigarete

ko jebe ta vremena
ko jebe te ljude

neke tamo pozicionirane pozere
neke tamo loše grimase
usrane mime
usrane kite

pričaju i činjenicom što pričaju misle da su vrijedni i još (što je najgore) misle da govore pameti
smiju se kao za satnicu kao na zeleno

imaju istu istu istu jebenu odjeću istu

 




04. 03. 2012.

da, ono da, da

kada oko ponoći poželiš
da si doma cijeli dan
sutra
jučer
s jutra

buljeći

kroz prozore

kroz ekrane

kroz zvučnike

kroz papire

buljeći zbog višeg boljeg i većeg (života)

kada poželiš
da je taj tuš oko ili prije dnevnika
pa večera šunke
sira jaja paprika
i kolača

kada poželiš da su podovi čisti pun frižider mirišljave spavaćice
puno srce

(to se moralo istaknuti)

srce,da

03. 03. 2012.

bolesni smo i gorki smo

polumrak
ili ako želiš ono suprotno
mislim da ni ne možeš to poželjeti

(vas dva ste sada u tvojoj kuhinji i pijete kavu
ti s dva šećera ako
a i on isto
pušite
lijepo vam je
proljeće je čovječe
strahovi su u peti
ali nije važno
je li tako
tako je
da)

vas dva ste
vi baš onako lijepo to jeste

/kao nikada ili možda ipak nekada ti ja/
kažem možda
da ne pogriješim

greške je glupo raditi
greške je glupo raditi

(jeste li se vi sanjali čekali mislili?)

da povjerujem

ja ipak očekujem
da se vi volite
shvaćaš me?

(dok smo kao hologrami
dok sam to samo ja
dok to postajem
dok
dok)

povraća mi se pa šta
okus je izmješan s čokoladom sirom vinom ribom kurčevim pičkama materinama
ti me nikada i nisi, volio, jel da?

sad je već buka

izvuci me
zamisli
obrani

i tako

baš tako

godina je za dva tjedna
i mislim da to samo ja znam