bolesna je
nervozna
puši
glas
puca
jede
nije gladna
jede
dira kosu
zamašćuje ju
govori namjerno da ju ne razumiju
piše pisma
jedan ti
jedan ja
kao
i to jedno proljeće
ne mogu te ne misliti
ne mogu se izrezati
kaže ona u pjesmi
da li se možemo zaboraviti
kaže
da ne može
da se ne može zaboraviti
loša pjesma za dobre ljude
važno je
htio sam da imamo park
radost
(da monumentaliziramo)
ti si moj
kaže mu
ti si moj
kaže ponovo
nekada pišeš nekome koga nisi sreo
nemoguće je ostati bez ljubavi
čak kada postoje samo riječi
to se uvijek vidi to se uvijek zna
najgora stvar je ne voljeti
mislim da to ne postoji
sjećam se pirea
i želje da me zagrliš
i gnjevnog gutanja vode
nemira
na neki način
se nisam budio niti iz jednog sna u tom vremenu
tiho i neprimetno postojanje
tebe
njega
sada
mene tu nema
ja sam uništen na balu tvoje konvencije
ja sam uništen jer ništa nikada nisi rekao
jebi se
