23. 02. 2013.

ciklus_ONA JE TEŠKA KAO BOLEST / 0.-1. dio/



*[ psihološke igre ]: ako ne odgovori do 08 onda ništa, onda ga nema, onda nikada, a onda odgovori u 08:01 pa onda opet sve i cvijeće i kolači i smijeh i ukradena kapa i još ponešta. Je li ovo sve ima smisla "moći"?

*Danas je prošao deadline. Od danas ne moraš pokazivati više nikakvu inicijativu. Stvarno me zabole. I onako na ružan način, i onako na lijep, patetičan, melankoličan. Ma, dobro, eto, tako. Ajde zdravo.
*Koža na dlanovima nije ispucala, ako mene pitaš. Sve je podmazano i rehabilitirano i spremna sam. Jesam. Spremna sam na čekanje.
*U plavom puloveru i sivim čarapama pije čaj pored mene i pita me ima li još tople vode, oči su mu umorne od buljenja u tu dosadnu literaturu, nokti su uredno podrezani i ima novi madež na desnom obrazu. Bože, ovo je kraj svijeta. Mi prekidamo. Fuck off.
*Nisam se mogla maknuti iz tog grada, sada ne znam ni zašto. Nije ni bitno i da, jako volim piti bijelo vino i gledati intervjue s poznatima jer su oni nekako sretniji. Bar tako izgledaju, a to je već puno. Prestala sam pušiti, gotovo sve, osim priča.
***da, tri zvjezdice, troje nas, možda i više, odgovorit ću ti i tebi i da, opet tebi, mhm. Bez brige. Napumpala sam sada krevet, još jednom, za centimentar više i vino je veće za čašu i mrzim /o biti sami. Ali jesmo. Sutra će doći Sunce kao jeftina metafora. Laku noć, mjeseče (prevodim).

*Htjela sam se rasplakati- piše mu. I piše mu da joj je žao što nije i da ne zna gdje su joj zastale, kud su otišle, kad prije, kome, s kime. Te suze,tesuze,suzete. Piše mu da joj se nešto primilo za dušu i onda to briše. Kog briga. Sve su već rekli, svi drugi. Bla.Bla.

*Iako znamo da je otišao (autobus), mi ostajemo i čekamo ga (tramvaj), a tramvaj je zamijenjen autobusom. To smo izignorirali. Četiri je ujutro, hladno je za poluditi. Trebaš samo reći (nešto, bilošta,bilokako). Kažeš: Imaš upaljač? (Ma daj ne seri).

*Super mi je kada je mobitel utišan i leži pored mene a između kreveta i zida nema mjesta pa ne može pasti na pod. To mi je tek tak super, glupo je ali eto. I ti, da...to ću ti već reći, na tom aerodrumu, tom simbolu našeg susreta, ali sutra. Sada samo lijepo spavaj. Tvoja L.

*Da li spavaš? Sve ovo poslije tebe je preobično. Neću tako. Tvoj/a N. (nemoj se izrigat od patetike).

*Namignula mi je, dok sjedimo na ručku s njezinom sestrom. Pitala naglas da kako sam pa onda me pozvala prezimenom. Ti si poslao poruku i rekao da ne stigneš, da se čujemo sutra i da oprostim. Odgovor njoj je da sam loše ali joj neću reći. Koga briga?!

*Dva. Dvojica. Isto vrijeme. Prosljeđeni odgovor. Isti, naravno, odgovori. Jutro je slobodno, je li me čuješ? -Mhm- Hajde, pojačaj radio i zaboravi što sam ti rekla. Rano je, pričam gluposti. Imam te potrebu povrijediti.

*Danas je naš dan. Čekam te u osam na Trgu. Pojavi se. Trebam li se posebno obući? Kako da se otkupim, kako da se predložim tebi? Zaboravi da sam te ovo pitao. Idemo u provod, gledat žene? Idemo biti stari, pa ponovo. Ujutro ćemo biti mrtvi, ono kao -metaforički. Ne budi naivan. Ma...

*Govoriš kako te ni mama ni tata ne vole i kako je 2009. bilo bolje, dok nisu znali ono što su saznali, da se jebeš s nekim koga oni ne odobravaju. Ah, jadan ti. Hoćeš da te voli, ona ? ! ? !

*A kako znaš da će ispasti neadekvatan za tebe? Zašto si ga već osudila? Ne uklapa ti se u projekcije tebe, male princeze, malo uspavane pa još na zrnu graška? Ne želi ti biti tata? !? Stvarno je jadan. Odjebi ga. Seljačina!

*On je personal trainer. Malo je priglup. Ali beskrajno zgodan. Samo jede meso i voće i trči ko bijesan pas od ranog jutra. Taman za pokazivanje i voljet će tebe više od ijednog intelektualca kojeg si jebala. Neće znati baš od prve izgovoriti postdramsko, al kog boli kurac za taj termin- tak i tak. Uživaj. Nek ti on bude MEDITACIJA.

*Uzmi ga. Neće ti biti žao. Je, je-on je doista sjajan. Da, predan je. I jako je drag. Baš jako. Jednom ću mu ja reći da sam ga upravo ja preporučila. Čisto da vidi kontinuitet mog obožavanja (koje je tek tako, bez veze- bilo prekinuto), ali o tome ne moramo razgovarati. Pusti !

*Stvarnosno je moralo biti nešto vezano za "sada". Pojeli smo ubijenu svinju, popili smo pivo, imamo teorijske knjige na stolu, kremu za blistav ten. Imamo pet prijatelja s kojima mutimo i imamo uvijek tog jednog koji nam govori sve ono što ne želimo znati. Njega ne volimo zvati prijateljem, ali ga se bojimo pustiti. Još nešto treba reći o namjeri ovog govorenja: i dalje te želim spasiti, tebe u sebi, sebe u tebi. I ništa ne radim po pitanju toga. (š š š š)

*Čini mi se da si jučer bio uz mene, odano. Nisam te spominjala iako sam zbrajala suglasnike i samoglasnike u svakoj riječi, sklapala sam tvoje ime pa što se tvoje ime brže složilo sam bila sretnija i pijanija. Bila sam pijana kao majka. Hvala Bogu da sam te blokirala na svim socijalnim mrežama jer su mi one bile emocionalne mreže. Malo sam glupa. Sorry.

*jučer: tvoj slonić u torbi, ti u meni i ja kao oklop šetamo gradom i molimo boga da te ne vidimo jer ako te vidimo, onda će to zapravo značiti da nisi u meni nego negdje tamo u svijetu a to mi ne bi bilo baš super tako da te nismo vidjeli i sada smo jako sretni, tvoj slonić, ti u meni i ja, kao oklop

*Likujemo. Nemamo se (najbolje znamo kako se dobro nemamo, kako je dobro -nemati se). Kucamo čašama, imamo kod sudbine. Imamo brojeve za koje znamo što znače. Ne rukujemo se. Danas to više nije IN. Kome ide sve ovo? (š š š)

*Buše nešto gore. I kucaju. Učvršćuju. Betoniraju. Na metar i pol iznad naših glava. Kažeš joj: da smo mi barem imali takve namjere.Razumiješ? Kaže ti: prestani srat.

*Tebi se odnosim iz navike. Iz navike da se ima, pa bilo koga, pa bilo gdje, pa tako dalje. Ti zapravo nemaš pojma što se događa. Prošlošću te častim, ali ovo SADA i ovo SUTRA. Stvarno?!?

*Pusti što je bilo. Tvoj svijet je počeo sa svješću postojanja jaffa keksa i radosti zbog istog. Vodi ga sutra na kavu, poslije ga odvedi u stan. Boli te kurac.

*Uvijek taj sat kuca, ta voda ima kamenac, ta zima, ta pekara pa veselje zbog proljeća koje dolazi za mjesec i pol dana. Dok je toplo je dobro, to svi znaju osim tebe, majmune.

*Pričekaj me. Na stolu sam ti sve napisala, sigurna sam da će te nasmijati. Brzo ću nazad. bez brige. Javi se na telefon kada te zovem. Kada se probudiš, sve će biti puno bolje. Volim te. Tvoja F.

*Tebi ostavljam tebe. Tek prijedlog NAŠEG ostavljam jednoj toploj jeseni, očajno ružnom evropskom trgu, punoj vreći grožđa. Ostavljam NAS u vrećici koju sada ona stavlja u kontejner. Danas je ta jesen, danas je taj evropski trg, danas je to grožđe. Sad stani.

*Ti si mi super. Volim biti s tobom. Tebi govorim sve ono što ne govorim drugima. Nemoj se sada ići mazati kamilicom ili melemom. Moje NE će te zaustaviti. Ja tebi upravo govorim NE. Ja znam što mi treba. Samo se ti smješkaj. To nije koketiranje, btw.

*Koža na stopalu je suha, samo jedan mali dio. Saznajem da imaš sve. Ne potpisujem to što čujem. Neću nikada. Imam rozi flomaster pored.  Javljam se na telefon. Opet zvoni kućni telefon, prijete isključenjem. Kažem da to i nije neka prijetnja. Odavno smo davni. Neću ti objasniti što to znači. Zaboravi.

*Arhitektura tijela, scenografija susreta, skuhan karfiol i bijela kuhinja.Tako je. I ne mislim na tebe. Idem oprati suđe pa ću lavabo pa sebe. Ne mislim na tebe. Tako je. No doubt.

*Možda si nećemo pasati. Pasati kao prolaziti. Pasati kao odgovarati. Reći ćeš da je ovaj put naš. Da je ovaj put do nas. Put. Do nas. Naš. [KURZIV.PODEBLJANO.ZAREZ.UPITNIK.NE PAŠE.]

*___Samo govori, nemoj više ništa gutati. To stvara rak, to je to što stvara rak: lažna skromnost, lažno pokorenje, lažno poštenje, sve te majmunarije. STAVLJANJE U ZAGRADU. Lažne hrabrosti. LAŽNE LEGITIMACIJE. Ja znam da je tako bilo, ali da ja nisam. Znaš, ja stvarno nisam. Ja nemam snage. Vi mene ne razumijete, djeco. Vi ni ne znate kako je meni bilo. Vi..ste uvijek...