14. 05. 2012.

sam (o)

sa zakašnjenjem
sa
i
bez

...tebe

onda opet
sa
i
bez
....tebe

bez kašnjenja
bez misli bez riječi koje ostaju u tišini u rupi još nekoj naših glava naših svemira našeg našeg našeg svega
i onda ti padne judy garland i pjesma i ugasi se svjetlo a bilo ih je puno upaljenih i pomisliš isto ono što si čuo da je ona pomislila
da nema ničega do tog zagrljaja jedne jedine osobe u prostoriji
u toj jednoj jedinoj
da tih hiljadu ljudi tamo sa strane zapravo nije briga