07. 09. 2010.

Uvijek budi nezadovoljan onim što jesi, želiš li biti nešto drugo od onoga što jesi, jer na onome na čemu se zaustaviš i ostat ćeš.

So gladly.

Uz osjećaj da pripadam. Na ručku. Dijete je vrtilo kamiončić, on je bio nervozan jer ona želi sjediti u finim stolicama, ona, mlađa je pričala kako nema dečka, a Ona je smirivala i davala ljubav. Našli su dom, njih četvero.
Inkarnacija, svakom svoja. Bit će još života.

I on, promatrač, koji odlazi s odjednom upaljenim grlom i očima i suzama. Looking for a home? Spustio je glavu jer je znao da se izoperirao i da nema povratka jer tamo nikoga više nema, osim nje, kao i uvijek. I onda spavanje i jesen i ugrijane noge i Drowned world. The face of me. Me.

I novi početak i upoznavanje i oporiji miris. Jesen je, ipak. Sazreli smo. I umiremo. Tekst o Single man-u i Projektu sreća.

Život ide dalje. Uvijek. Još uvijek.