04. 03. 2010.

[[ OFF & ON ]]

Kao pravi muškarac, ali je tu točka. Zamišljam i izmišljam. Bez teme sam.
Ovo je za moje dobro? Je li ovo ono "kad sam sretniji".Imam višu ideju.
Viša je ideja da si pružim mirisan krevet i svečani ručak. Da ne tražim utjehe.
Nekada mogu biti fin.

Nisam otišao na susret sa ženom koja više zna. Nisam znao kud bih sa sobom. [Htio bih nekoga da mi da svega]. Ali, nije mi žao. Ja i moji lilići se gledamo. Oni me slikaju, a ja ih gledam i podučavam. Moja M. kaže da je to plemenito. Uz to plešem i pušim. Znam da si i ti tu, prije par godina (postojao?). Onda je krenulo sa you keep switching me off and on.


Sanjam te svaki dan i tako to bude. Probudim se i sve gledam kroz tvoju sliku. Prvo svoje tijelo onda mirise onda jutra onda se počnem slušati pa se gledam. Gledam svoje grimase koje sliče tebi i mislim kako bih htio sve ponoviti (ono najbolje, ono najkraće). I glas mi zvuči kao tvoj i sve bude kao ti, a ja se pitam da li je to moguće. Koliko se daje toliko se valjda i uzima?


Danas ne čuvam muzej. Danas čuvam sebe.