03. 04. 2012.

[ dok se nitko ne javlja ]

gotovo je nemoguće izaći iz kruga krivnje
jer kada si pijan sve zajebeš
počneš govoriti prosto
brisati brojeve
ljut si
mrziš svoje dosadne posesivne kolege
ne podnosiš pandane
gade ti se svi koji ti sliče

nazoveš ga i kažeš mu da je jadan
bijedan
da si to znao već odavno

i ne samo to
znao si od početka od usranog početka da jebiga
a znaš onda one dane
kada si pun kao neke ljubavi i kada to govoriš svima
da kao nećeš srati po nikome
da treba slati pozitivnu energiju
da ovo ono

sve živo počiva

 ponekad pomislim
kako je sve rješeno
otkupili smo vrijeme
i znamo da
će nekako sve biti ok
pogledaš pornić
pomisliš da je bezazleno
dehidriraš od pijanstva
imaš ispucane usne
daš pokoju kunu ratnom vojnom invalidu
super si čovjek
popišaš se prije toaleta
ispričaš vic konobaru kojeg bariš
svi su ti isti
sav si ti isti
dok hodaš pored reklame
pored prostakluka
neukusa koji se zove ukus u današnjem kurčevom vremenu
dok sjediš preko puta njega i zrcališ tu svoju usranu narcisoidnost koja ima jednu jedinu ulogu a to je da te
pojebe u šupak kako bi pomislio da si ok
a nisi
seljačina si
seljačino