02. 05. 2010.

/Spreman: Varati/

Čovjek je napisao ovo (to kao traži): Imati nekoga za sretne i tužne trenutke u životu.
Samo nije napisao dušo. Da bar je. Svi bi se više veselili, ali i ovo je bilo lijepo.
A obećali smo svemire. Jedni drugima. Danima i godinama. Lakih srca, jebote.
To je bilo nepotrebno. Znam.

Gledam iz prikrajka dok se ljubiš. Mislim, i ja se ljubim. Tebe osuđujem. Da kako ti, pored mene. Kako ti pada na pamet uopće i te baljezgarije (radi jednostavnije priče, radi nedostajanja).Onda prestanem i spakiram stvari. Samo ne izlazim iz stana već iz kluba. Modern living. Jebiga.(A nije da ne bih drame. Više. Još. Puno.)

E da. U taj dio upada i suicidalnost. Čisto da dramatičnije zvuči, da zvuči kao da je rečeno po prvi put. Kaže da je tako jer mu se i djeda ubio. Kaže da je tako jer nema smisla. Zapravo.
Do sljedećeg poljupca. Barem. Ako ne i do- prije. Zajebi sa smislom. Stvarno- zajebi.