31. 07. 2010.

[ Od srca mora da se i plače ]

Ja ću tebi biti. Dušo moja.

Ali ništa nije zauvijek.

Ne da mi se. Ali tebe ništa ne može.I prazne prazne prazne riječi.
POČNEŠ POČNEŠ VJEROVATI U ONO ŠTO GOVORIŠ (jer si slabe volje i jer tebe ništa ne može zamjeniti)
STRES TI STANE. PRED TEBE.

NO, TO SAMO MISLIŠ. (što ću ja u svemu tome?)

SJENE NITI IDU SAME NITI DIŽU DANE. -želiš opisati pravo stanje-


ON VARA ŽENU A ŽENA GA VARA TVRDEĆI DA GA VOLI I DA OSTAJE RADI MALOG ČOVJEKA. MA NIJE. ASTROLOZI KAŽU NEKE DRUGE STVARI. KAŽU DA SU SE TREBALI RASTATI KADA JE BIO PET GODINA. NE SLUŠAJ NIKOGA.


PITA SE:


- JE LI SE ZNAMO?
- JE LI BLIZU?


- HOĆE LI USKORO?


Znam da bi mi dobro došlo. I toj. Izvjesnoj i izvjesnijoj.


-Nije opsovao Boga?
-Čudno.


-Osjećam se kao da prisustvujem.
-Velikoj stvari?