28. 09. 2012.

S(i)nu bez s(i)nova / POZIV

POZIV NA PROMOCIJU KNJIGE


Nakladnička kuća Sandorf poziva Vas na predstavljanje knjige S(i)nu bez s(i)nova Srđana Sandića, koja će se održati u subotu 6.10., u 12 sati u ZeKaeM-u, Teslina 7.

Knjiga drama i (dramskih) fragmenata sukus je višegodišnjeg spisateljskog i dramatičarskog rada u brojnim formama i medijima jednog od eminentnijih autora mlađe generacije.

Knjigu će uz autora predstaviti nakladnik Ivan Sršen, urednik Igor Marković, te Irena Matijašević, urednica na Trećem programu Hrvatskog radija, na kojemu je emitirano više autorovih tekstova.

Režirano čitanje drama “(t)Umor” i “Zagreb, mon amour” izvest će Leona Paraminski, Urša Raukar, Marko Cindrić, Anja Matković, Adrian Pezdirc i Mateo Videk.



Iz recenzija:

“U ovim dramskim fragmentima, obuhvaćajući vješto niz neimenovanih formi i diskursa, Srđan Sandić govori o samoći, ljubavi i vječitom preispitivanju svijesti i savjesti – hoćemo li biti voljeni, hoćemo li biti sami, zaslužujemo li one koje želimo, zaslužuju li oni nas i što je, u stvari, to što želimo, što stalno mijenja oblik, što se pred očima i pod dodirom raspršuje, a želja ipak nikad ne slabi... Pa i o djetinjstvu i iz djetinjstva, o onome što vučemo sa sobom, o onima koji se nađu na putu i zauvijek ostaje tajna je li to bio slučaj ili izbor. Pitanja su teška, a odgovori iskreni.”
Tena Štivičić

“Vrlo oštećen subjekt pisma, ali žrtve koja je osvijestila svoj status i sad se, pred nama, bori s njim. Cijela knjiga borbe protiv žrtvovanja samog sebe. U ime. Dozivanje sebe, prolaženje kroz diskurse drugih, diskurse psihoanalize, politike, prava. koji kao nemani stalno stoje na pozornici. Riječi koje ne upućujemo ljudima, bićima, nego idejama o ljudima, o bićima, receptima i formulama. Sandić se bori protiv svega, jer je zapravo na strani svih. Biofilan i moćan.”
Irena Matijašević

“Sandićevi dramski polilozi uvijek postavljaju isto pitanje: kako diskurzivno polje ograničava i proizvodi identitet? Njegovo dramsko pismo poznaje samo fragmente: krhotine zbilje nastale na prostorima trenja; na mjestima interakcije identiteta i fizičkog svijeta, tijela i prostora, na čvorištima nasljeđene, ali i društvenim pamćenjem u tijelo ugrađene unutartjelesne, (t)umorne prostornosti koja postaje ishodištem za izvedbeno istraživanje roda i spola.”
Sibila Petlevski (iz pogovora)
 

01. 09. 2012.

kapnuti na dlan i na na na na (srce)

namjerno te ne gledam dok mi tu tako sada stojiš
(hoću ti reći da ja zapravo ne mislim na tebe i da to već dugo nisam ali ću umjesto toga okrenuti leđa i rađe gledati u zid)
kada pišam u tom jednom kafiću onda uvijek kao da je na repeatu krene ta jedna jedina pjesma u glavi svirati i baš mislim kako to nije slučajno
ni ta pjesma
ni taj birc mislim svira mi u glavi i to tek nije slučajno
to se sve dooooooogodilo s razlogom ja sada ne znam kojim ali ne moram ni znati što uopće znači da znamo razloge što s tim daj mi reci ti mi to reci molim te
volim neradne dane zapravo jer ti onda ne mogu ni telefon isključiti niti je velika buka u gradu onda je sve nekako u redu i ako imaš što jesti onda to jedeš i ako imaš koga ljubiti onda tog ljubiš
ostalo je sve čekanje na to
na jedenje
i na ljubljenje
oprosti što ponavljam
a i bit će to sve kao romantična komedija morat će majku mu jebem