27. 03. 2010.

In my deepest despaire. In my violence.

Osoba trenutno nije dostupna.
A telefonska ljubav mi poručuje da ćemo imati novaca. Moja beskrajno nevažna telefonska ljubav. Kaži da ti je stalo. Kaži da ti je loše bez mene. (Ne možeš.Ne možeš).

Onda. Uspijanje. Opijanje. Ne znam više koja je riječ. Ali, igramo se.
Ti mi govoriš da si sve već čula. Sve ono kada ti komplimentiram. Sve tada, ti znaš.

Večeras je večera. Jedna od onih večera na kojima ćemo pričati o dnevnoj politici, o modernim odnosima, o dobrom vinu. Ja bih da pričamo o pjesmama, ali znam da nitko neće htjeti sa mnom o tome. Tako to ide. Pjesništvo je za pjesnike i vrlo je jednostavno.


Samo nemoj umrijeti. Toliko te molim. I d never let you a part. For you are always in my heart.

Priča I.:

Ovako, svira Sweet dreams. Mrzim tu pjesmu.
Ti bljedunjavo razgovaraš sa prijateljicom. Sređeni ste. Oprani i potšišani.
I to mi je nekako- bezveze. You can t lift me. Ti (treći) pak u sobi sa ljubavnikom izmjenjuješ (nešto, nevažno, a zovete to ljubavlju). Ti (četvrti) piješ sa nekim usput, kojeg ćeš tek prozvati.

Ja jedem kolače koje je napravila mamina prijateljica. Jučer me je druga mama nahranila.
I tako to ide.