04. 08. 2011.

BEZ PAPIRA I BEZ OLOVKE I BEZ NEBA; NA ZEMLJI

Kao nisi sam ali kao jesi sam.
Svede se na "kao".

Na nužno zlo i na žile i na pisanje.
I dim.

I srce, kao metaforu mjesta iz kojeg pišeš.

Npr. postoji platforma koja sve razjašnjava, koja ti daje smjernice i ti shvaćaš da je ona tu i da vrijedi i za tebe, ali kada joj nešto izmakne onda shvatiš da možda i nije za tebe ali kada se pomakne u svoj centar onda shvatiš da je za tebe.

I onda shvatiš da nema ničega i nikoga i da je tu samo postelja i vikend, koji će trajati duže.
A rame za nevolje je tvoje rame.

I nasmiješ se.


Kažeš: "ti si meni.."
A nitko ne kaže nazad ništa.

U žilama je samo krv.
Samo ona.