09. 03. 2011.

[ SCENA II. koja je mogla biti i SCENA I. ili KRAJ, a i UVOD ]

Možda to tako uvijek bude.
Ili samo neko uvijek. Ali bude.

Dogodi se iznenada. Ne znaš zašto se dogodilo. Ne znaš mu vijek. I prođe, ali misliš da nije prošlo, ali u stvari je. Prošlo je.

Nekada ostane trajati. Buđenje života za koji si pomislio da je mrtav jer dugo ništa nije uzburkavalo. I oživiš. I zamirišeš. I kaže ti da je lijepo i ljepše pa onda i najljepše.
I ne vjeruješ mu jer ne vjeruješ sebi i jer si opet u sklopki svojih samoobmana i projekcija i jer to nemaš nikome reći jer nikome nije stalo ali kažeš. Kažeš i kažu da razumiju.

A ti znaš da ne razumiju.

Ali im želiš vjerovati.

Popiješ svoju dozu vitamina s kavom i s pivom. Pojedeš keks. Zapališ cigaretu.
Sada je sve samo u krvi. Još danas. Do wc-a kada ćeš to pobljuvati, popišati ili posrati.
Onda nova uzbuđenja, novi podražaji i promjena sociopolitičke paradigme je na vidiku.

Vjeruješ da promjena kreće iz vlastitog dvorišta.
Ne sumnjaš jer ako sumnjaš- umireš.

Tako je bilo sa svima koji su sumnjali. Optužili su ih, osudili, zatvorili pa ubili.
Cijeli vijek. Stoljeća. Civilizacije. A ti nemoj vjerovati.

Ne moraš biti sa strane, to ti savjetujem.
Ali ne moraš biti ni u tome.


[ Ja i ti. U samoći. I tuzi. Goropadnoj. Raskrinkanoj. Izgledamo kao i svi drugi koje smo jebali. Lažemo si u oči. Govorimo da smo lijepi, da smo sexy i da je sve prekrasno. Potpisujemo se na kraju i izmjenjujemo vizitke. Značajni smo, jebote. Nikad se više ne javimo. Znamo se. Nećemo se zajebati. Ne ovaj put. Ne s tobom. Znam te !!]


[Ja i ti. Bljutavo jebote. Bljuješ jebote. Kreću floskule.Hoćeš da ih pretpostavim:
"..........."(upiši što god želiš) i dalje je jednako sranje. Pričali mi o životu, umjetnosti ili politici. Čak i ljubavi. Znamo što ćemo reći. Postoje samo dva svijeta u kojima se vrtimo. Pluralnost je za idiote. To ne postoji u svakodnevici. Nosimo uniforme. Nisu maškare, ali kao da jesu. Najgori smo. Izgovaramo si imena.]



[Šutimo. Nikad se više nećemo vidjeti.Nikada si više nećemo ništa reći. Ostat ćemo živi no, to nećemo znati, ni do kada, ni s kim ćeš živjeti. Ni hoćeš li me se sjetiti ikada, pred ikim. Samo će proći. Uvijek prođe. Kao i svaka druga influenca. Dok te jedna ne ubije, a jedna će te ubiti.]

07. 03. 2011.

WHEN YOUR HEART BREAKS, YOU SHOULD DIE / scena I.

U nekom smislu bi bilo dobro da ne stvaramo frku. Na primjer, da ju eliminiramo.
Da si ispričamo svaki dan kako je taj dan prošao. Svaki put da me pitaš gdje sam kad me nema. Da mi ili da si govorimo šećeru. Na primjer: i da me ljubiš, uz spavanje ili samo prije ili samo zbog.

BIRAJ.


U čelo, da.
Pa usne. NOS. Prsti. Za laku i mirnu noć.
I VIŠE.

CIJELI DAN U KREVETU. HILJADU I JEDNA SCENA. DVIJE HILJADE MIZANSCENA.


Prva bi bila: korak do orgazma.
Druga: tvoj poljubac u moj pazuh.
Treća: Ti ispred mene. Ja ispred tebe. Na petnaest centimetara. U dvadeset sekundi.


Četvrta: Usne, jedne. Usne, druge.
Peta: Neka bezvezna rečenica. Moja.
Šesta: Još bezveznija. Moja.
Sedma: Tvoj smijeh.


Osma: Pozicije. Izmjena.
Deveta: Dogovor.

Deseta: Popuštaš.
Jedanaesta: Nagovaram te.
Dvanaesta: PITAŠ ME. (Je li te uopće volim?!?!?)


Trinaesta: pitam te: A TI MENE?
Četrnaesta:
POLJUBAC. TVOJ.
POLJUBAC. MOJ.TVOJ.MOJ. TVOJ. MOJ. TVOJ. MOJ. TVOJ. MOJ.

Petnaesta: SPAVANJE. DUGO SPAVANJE.

Šesnaesta: Još. Spavanja. Još mojih poljubaca. Još, uz tvoje poljupce.

Sedamnaesta: Buđenje. Volim te. Volim te. Volim te.

Osamnaesta: USHIT.


>>>>Sanjao sam da me budiš. Dosadne su te tlapnje. ALI JA SAM SANJAO DA ME BUDIŠ.
I DA SE NE MOGU PROBUDITI.>>>



LJUBAV JE SRČANI RITAM. PULSIRA.
SVE OSTALO JE IPAK TIRANIJA.

Treba znati uploviti ruke.
I RIJEČI I SRCE. SVE JE PUNO DOPUŠTENJA. SVE JE PUNO KAZNI. SVI SU SUPOTPISNICI.

Dječak sa. Dječak bez.
U oblacima je volio gledati avione. One koji lete u daleke zemlje.
Mislio je da on to nikada neće.

ON JOŠ NE ZNA ŠTO MU SE SVE DOGODILO.
Možda nikad neće saznati.

PROZAIČNA NO NE I LUDA LJUBAV.
TO NIKAKO.


Poljubac.
JEDAN, DVA, OSAM, DESET. TU STAJE.
I JOŠ.

U VRAT.
U DLANOVE.


Gledat ćemo zvijezde zajedno. Pit ćemo vodu zajedno.
KAO DA SAM OVO VEĆ REKAO.
One tri koje su, kunem se, na jednakom razmaku jedna od druge.

03. 03. 2011.

--------REČENICE (ne)namjerne---------

-Ako pišeš, pisat ću.
-Ma, ni ja nisam poznavao oca. Što da ti kažem?

-Nekada se porežeš da osjetiš život? Ma, ne seri.
-Poznaješ me.

-Trebali bi biti skupa u tome. Ti i ja i ljubav.
-Ali koji ja?

-Ok, u redu je.
-Nećeš ništa reći?
-Osim: OK?
-Osim: OK.


-Nadam se da te proganja savjest.
-I snovi?
-I snovi.

-Ne sanjam te.
-Jer me imaš?
-Jer te imam.

-Ali gdje?
-Svugdje.

-Krivo?
-Ne, ispravno.