29. 10. 2010.

[ bajke o bajkama i bajkinim majkama ]

Zazvuči kao obećanje a onda kao jauk. Kao neka ptica kojoj je nešto zapelo u kljunu dok je htjela jesti. Tako nekako. Onda to nazovem iluzijom. Ali, nemaš pojma koliko je stvarna.

Onda čiste smeće, ono veliko, ogromno, pokidano. I onda ga nema. Tako završi život tih objekata. Samo ih pokupe i prevezu. Tako završi i čovjekov život.

Odgovori su tu. Nauči ih. Priznaj ih. I onda je sve u redu. Ali baš sve. Sve što možeš strpati u Sve.
Samo se nemoj bojati. Nema razloga za strah.

Pitaš se: Koliko vas je, a koliko je mene?
I ja isto.