16. 09. 2009.

konstrukcija čvrstoće:i odgovaranje na znakove, na poruke. čuo sam više svojih priča. od više ljudi. nema autentične reakcije. sve je naučeno.

novi date. u 21h.
uvijek ista nelagoda, s uvijek istim pitanjima. i uvijek dva slična kraja večeri.
razumijevanje je stavilo prvu zastavicu pobjede; slične okolnosti, isti grad rođenja, usklađeni horoskopi, male neprimjetne laži, malo performansa i moje spominjanje razrješavanja od prije dva sata.
htio sam da me pohvali, ali sam se pogubio u izlaganju, htio sam reći da je ok sve ovo što se dogodilo, da sam puno naučio i da ni za čim ne žalim, ali nisam.
nisam spomenuo da sam se opet osjećao isto, istina na taj trenutak, i da bih možda htio čuti- ipak- puno više od onoga što sam čuo.
Htio sam čuti da je taj odnos bio prekretnica u životu, od goreg ka dobrom, od dobrog ka gorem. Htio sam tu zaslugu, jer sam mislio da sam zvijezda te priče. Očito sam bio sporedna uloga.

ima istu točku na bjeločnici kao i ja. znam da to nije jedina točka koja nas spaja.
uhvatio sam se da kalkuliram i da izglumljujem jer me je strah autentičnog, jer bi moje autentično bilo: Zašto? Uz dreku, uz viku, uz svu onu publiku s prozora i u prolazu. Svi su nas vidjeli i svi su saznali.

Ostvarene želje? Tuga se transformirala u pozitivno. Racionalno to mogu reći, ne srcem. I dalje ne bježim od vode i struje, da sam barem deset stariji. I da se nismo ostavili.