05. 08. 2009.

Zato što se početak i kraj književnosti susreću u mitu.

Radi se o meni. Cikličnost narodnih poslovica, afera, osjećaja; sve se na jednak način vraća:
Odlučio sam dovesti stvari do kraja pa je onda nazvala i rekla da misli da bi mogla umrijeti.

Druga odluka: učit ću, ispravak iz biologije se ne riješava učenjem geografije.Ovo je jedeino što imaš, nosi se s tim, dok kreiraš i misliš o prokreaciji drugih ideja. Zato oni dolaze; uvijek isti, uvijek prepoznatljivi, poslovično svoji.

Prijatelji te nagovještavaju; a ja govorim tebi, kao da asmo tebi pišem svo ovo vrijeme, i nisam se pomaknuo, od kad to sad. Želim samo da kažeš da sve razumiješ, da sve potpisuješ, da sve želiš. U međuvremenu: simuliram zabavu. Reci da to ne razumiješ i voljet ću te još više. Toliko o ljubavi.