05. 08. 2009.

sve što se izgubilo // reciklaža //proba; samo proba

Dobro jutro,

Bilo bi jako lijepo kada bi se moglo stati u pravom trenutku i udahnuti. Ja to sinoć nisam mogao, popio pivo, pa malu votkicu, pa pivu, pa sam htio nešto reći, pa sam rekao, pa nije zvučalo najbolje, pa sam se htio ispraviti, ali sam tada rekao jos gluplju stvar. Ono, bez posebnih objašnjenja, bila je tuga koja je morala isplivati, koja je donjela bujicu mulja i mrtvih riba.I onda tišina i zid, i hladno. Kada si mi rekao sinoć neke stvari, majke mi, imao sam osjecaj kao da mi oštrim papirom režeš kožu, polagano..

Jutros sam se probudio bez svega toga, bez ljutnje i gorčine, s malim strahom i nevjericom da je sada ovo kraj našeg ...prijateljstva?
Znam da, sada kada sam uzeo onaj dah s početka ovog pisma, ovo nije i ne može biti kraj, već jedna nesretna komunikacija koja može i ne mora određivati smjer našeg ....našeg..

Ja želim i znam da u meni ne mijenja ništa. Ostalo ipak moram ostaviti na tebi. Dostojanstvo...?

Probaj i ti udahnuuti.

I javi mi se.

1.12.2007