29. 08. 2009.

proces: "Nebitne životne priče"

people hate you when you are changing. everyday I love you. You are the only one living in your life. You are not alone.

PROCES:

Ispisivanje emotivne mape. Vlastitosti. Ispisivanje opisa slika po kojima želimo da nas značajni Drugi vide. Definiranje i usklađivanje s ljepotom nebitnosti, bez anonimnosti, bez ikakvog okidača, bez ikakve brane, zida, ograde. Pisanje o sebi, davanje vremena sebi. Možda jednom postane i psihoterapijski modus, vjerojatno neće.
Radionica bez voditelja, ali sa suradnicima. Bez srama, ali uz odluku- o hrabrosti, za hrabrost, u njeno ime. Progovaranje o svim onim trenutcima. Vašim trenutcima.
Živimo u vremenu u kojemu slava i vidljivost su jednako anonimne kao i kontrasti im.
Privatnost je teško uhvatljiva i razumljiva: probajmo razmiliti što želimo reći, što pojesti, što kupiti, koga poljubiti. Probe radi.
Pretpostavka: svi žele biti odabrani, pronađeni, žele da ih se čuje i vidi. Sami biramo način i sliku. Ova radionica možda će to imati za svrhu razjasniti ili samo ukazati. Sve je u I. Sve je u ILI. Jezik i razumijevanje nas to traži, kako bismo izbjegli hiperinflaciju emocija, kako bismo izbjegli najružnije posljedice ega.