-------------------------------------------------------------------------------------------------------

žana me je još jednom jako inspirirala. sva ta tehnologija i sva ta ljepota mogućnosti koje pruža. crvena košulja namjest crvenog ruža. otkopčana je.

miris jeseni. kako sam volio taj miris nekada. uvijek sam mislio da donosi toliko toga lijepoga. onda je on umro. volio sam vjerovati da će se njih dvoje do groba paziti i svađati. to je bio njihov način. to je bila njihova ljubav.

a onda strah. dugo me je strah vodio, i u najhrabrije pothvate. bio je moj diskurs. moja paradigma. strah i hrabrost. opoziti ili sinonimi- nekada pomislim.i dalje en znam.nekada se gledam s krova zgrade. s ormara i vidim se kao dječarca- ostalog u svom carstvu, pomalo ostavljen, pomalo izgubljen, pomalo je sve. s knjigama je i u košuljama. i nekim slikama. uvijek je ista muzika, jednaka svjetlost i srce puno trebanja. jedino je ono još ostalo lijepo. da kažem da je srce kao mali psić.

kako bi bilo pričati o srcu tebi. toliko bih ti toga htio reći i onda bih volio vjerovati da ćeš me moći još više..zavoljeti?
--turboseljačine--a meni je žao što te nisam sreo. tako bih te sreo.
nešto mi govori da ću. kada vrijeme sazrije. kada te prestanem voljeti. ništa ne traje vječno. permanentnost je najbliža s promijenom, kako bi to žana rekla, a i heraklit.

nekada je bila nekakva pjesma: bili smo drugovi, pa ljubav probali, a sada ni jedno ni drugo.srećem prijatelje od tebe. oduševljeno pozdravljaju. nekako im ne vjerujem. valjda ne vjerujem ni sebi kada se prebrzo oduševim.

jednom ćeš mi izaći iz glave, a da to nećeš htjeti.pričaj mi o ljubavi.
vrijeme je da si priznam neke zasluge. uvijek to nekako dođe s kišom. voda oslobađa.
vi steono što pijete. kao i druge raznorazne varijacije na temu svijeta identiteta.

ovaj tjedan bih u kino. na dejt. gledao bih tarantina. možda se dogodi čudo.