15. 02. 2010.

>>>Ovako: Idemo probati. Dajte bis ili barem još jednom isti cast>>>

Molim, ne zamjerite, ali ja jedino što mogu (sada!) je izgovarati i spominjati najderutnija mjesta osobnog i javnog. Osobno ima prioritet (a tako bi bilo lijepo da sam mogao više!, samo ne znam koje više).

Baudrillard je u Fatalnoj strategiji rekao (otprilike!)da nema ništa tužnije od čovjeka koji jede sam u javnosti.
Dobar dan, taj sam. Nikako iz krvave sudbe no iz odabira. Beskompromisnost ima svog egzekutora (a to ste vi sami sebi, dragi moj- S!). Vjerojatno u isto vrijeme donosimo iste odluke.

Poštovani, jeste li znali da sam sinoć, samo zbog Vas, slušao jedan od najdosadnijih koncerata koji su se dogodili Zagrebu u zadnje vrijeme. Ovako ćemo: Mislio sam cijelo jebeno usrano vrijeme na tebe. Tražio sam te u tijelima 20 000 ljudi. Nisam te našao. Previsoko sam si postavio kriterije (a bar da odem tamo gdje si, kad si, s njih 50- recimo), ali ne- ja pucam na više, a zapravo u sebe.

Ili, da to još ljepše upriličim: Srce mi je bilo minirano. Glava mi je bila rasijana umorno te tražeći. Nekoliko teorema sam postavio, o šansama i obvezama tih šansi (ukoliko te vidim!).

Prijateljica po ljubavi mi kaže da se previše emocionalno i misaono iscrpljujem. Jedino o tome mogu reći da trenutno doista ne znam bolje. Šteta. Toliko je života na holdu.

A kako to vi, molim vas, igrate na Ljubav?