Ali pazite dobro:
ako u vama postoji
jedno veliko pitanje
koje nestrpljivo zuri,
pitanje vece od brda
i vece od dva brda,
i jedna treperava dusa
sto veruje u cuda,
i ako se u vama
neke lepote talasaju
i neke svetlosti radjaju,
onda je sasvim svejedno
dali zmurite ili ne zmurite,
jer cuda se vec dogadjaju.
~~~M. Antić
Ispričat ću i ja nešto o čudima. Jer nisam vjerovao u njih, a sada ih vidim posvudkako kao najgore smeće isplivavaju iz podsvjiesti.
Čudo može biti smeće, dakle.
You can't buy happiness... But you can bloody well charge it
A priča je: jednom kada i odlučite reći "istinu" (onu bez navodnika) - taj vam put naime, neće ništa garantirati niti osigurati.
Onda: ja svaki božji trenutak slabosti, svaki onaj bijedni malodušni, zloglasni trenutak pomislim na tebe i na svu usranu ljubav koju ti mogu dati, a onda zovem nju, moju, da joj kažem da opet mislim da ne mogu disati i da ju pitam jesam li ok?
Svaki put kaže da jesam i da me voli i ja nju volim i mi se volimo. Puno vas volim. Puno me vole. (Znam i za tebe to)
Nije bilo slučajno. To je jedino što znam.
Koju ono noć ti odlaziš, dolaziš?
>> otvorila mi se prilika da interveniram i prekinem nešto što je vrijedilo i zaustavio sam se, rekao sam da tu nema mjesta za mene i da me ne zanima ( tada sam otišao i obrisao i zaboravio, a sada sam se samo sjetio, vjerujte mi) >>
