07. 12. 2009.

Kada izgorimo

Kako je kada ti ostavljaš?
[ pohađam izvjesna mjesta i izvjesne ljude, autoritete ].
Sebi je bio rat. Bio je svoj brat, svoja majka, svoj otac. Traži tuđu ruku. Nije joj vjerovao kada mu je rekla da ne zna ništa o njemu, nakon 24 zime. Nije htio povjerovati. U puno toga on ne vjeruje.
Sada traži lijek. 


Srce mi je bijelo. Traži rukovanje sa suzama, ne zaborav već nastavak. 
Dajem boje prošlosti. Shvaćam važnost. Objašnjavam si.
Ali kako je bilo kada ti ostavljaš?
Nešto najpermanentnije. Nešto čega sam se najrađe sjećao.

Pogreška. Napravio sam ju hiljadu puta. Opet bih. Radi odlazaka. Svijet nedođije. Ne znam bez toga.
Ovakvi smo od kada znam za nas. Bez adrese. Šaljemo si ljubav. Ja se kajem jer me je umorilo.Da li da krenem s tim? Ili s nekim drugim znakom? Onim modrijim?


Ja i tvoja pepeljara. Dugo je bilo baš- sve što je potrebno.
Dugo se nisam htio oporaviti od tebe. Sada to vidim.