06. 08. 2009.

iz mojih pisama pismima

Dostojevski je rekao: "Čovjekovo jedino pravo dostojanstvo jest njegova sposobnost da se prezire", a Francois Bott da se ne zavaramo s ljudima koji se doimaju kao da su se pomirili sa svojim životom: Oni kamufliraju svoj brodolom.


To su moja čitanja, to su moje poruke iz knjiga o kojima pišem, iz knjiga na koje se pozivam- kao na nekakav meritum. Težak dan je iza mene, a bit će ih još, lovljenje institucija i onih koji se takvima smatraju za rukav, slanje zamolbi, upisivanje ocjena, razgovori i ugovaranje poslova i ništa.

Sjećanja koja nosim više nisu grobovi ili samo jesu grobovi, ne mogu se odlučiti.
Prošarana energija i jedino lijepo na meni su naočale. Pomalo uplašen, zastrašen i gladan. Došao sam doma i jeo. Sada sam pričao s mamom, ponekad se divim njenom jednostavnom umu, njenom toplom i iskrenom srcu, svo drugo vrijeme- me nervira- jer vidim naivnost, plošnost i usranost.

Danas sam ju volio i dopustio joj da mi ispriča sve što mi je već toliko puta ispričala.
Čekaju me učenja !

Ljubav je na čekanju.