~ This has been going on too long ~

send me a postcard from everywhere. Have you ever been suicidal?

Divna prijateljica mi je rekla da neće se sve u životu vraćati. Neće uvijek biti sto prilika.

Da kada se radi o ljudima- ljudi su ti koji daju priliku, to ovisi o njihovom karakteru.

Tvoj karakter je očito ulašten. Ever since I can remember you.

Čitati Bretona, raskidati i pokretati prijateljstva, zbog umjetnosti.

Čini mi se da sam za našeg odnošenja igrao ulogu sablasti. Htio sam da naš odnos bude neizbježan, a sada kada je prošla godina, sada kada su prošle godine, sada kada pričam s više njih, o više vas, a o istoj ulozi koju sam vam dao. Sada kada je svemu došao kraj.

Tvoje oči boje paprati. Boje meda.

Na dan mrtvih početi i umrijeti. Na dan mrtvih obilježavati. Kada ću te maknuti iz opće simbolike?

Per Q

danas je godina dana od nas.
za nas, da kažem.


jedna od naupečatljivijih noći. hvala ti.

naša noć za tuđi dan.

uz tebe sam svašta vidio. onda više nisam ništa. onda je stalo. onda sam želio da se nastavi, nekada, nekako, bilo kada, bilo kako, ali da je već sve od početka osuđeno na kraj?

htio sam sve sačuvati, u vezi nas. možda danas (povodom petačke simbolike) želim neke druge stvari, ali nekako nisam siguran da išta želim. kao fino mi je ovako kako je. skoro pa ne mogu vjerovati da i to ispisujem. sutra su ručkovi. s m.a.m.a timom, pa s mamom prijateljice, pa eto- skroz drugačiji dan..

ne čujem da išta govoriš o meni, niti da išta primišljaš. više te ne osjećam. samo slušam muziku, kupam se i nešto koketiram sa metadogovorima. naša priča je bila moj trag do mene. da opet ne kažem- dok traje dobro je, bez obzira na tuge koje osjetiš, svako malo.

Sve to dođe- kao dobar dan- kao da si nečim začaran- što je bilo, bilo je- važno je da sam kao prije- itd.
Ne podnosim ozbiljnost neradnika. Istinski ih ne podnosim. Dapače, gade mi se. Dobro znaš što je stvarnost?

Mijenjao sam te noći. Sada nekako to ne radim. Vidim relaciju svog kreveta i radnog stola, vidim knjige u pozadini. I čujem muziku. Koju biram. Vidim tu ravan o kojoj zadnje vrijeme pričam. Jasnije je, da kada ne želiš se sve počne događati, da kada pustiš se vrati. Čudan zakon prirode. Ne razumijem ga u potpunosti. Ne sumnjam u intenzitet koji me je prije vodio. Samo primjećujem da nije potreban.

~ netrebanje ~

Pisati i kada nemaš što za reći. U interpretativnom nagonu- objašnjavam baš sve, samo što se baš sve ne može objasniti- niti kolokvijalno, niti znanstveno. Nekada se nema što za reći. Nekada je samo praznina i unthrilled pozicija jedino što imamo. Da ne ogulim- to je u redu!

Razmišljao sam o pitanjima koja bih postavio, sada kada bih ponovo, te sreo, bio u situaciji, sve te reperkusije zadovoljene- kada bi bile. Pitao bih te da, ako ti se da naravno- mi pričaš o meni. Ne zbog ega, već zbog mirroringa. Zbog ogledanja. Zbog objektivnosti. Onda i zbog ljubavi.

Hoćeš li ikada to moći? Dati mi vremena za mene?

Pritom sam svjestan da nikada više neću ni tebi, niti drugima dopustiti omalovažavanje moje odluke o izmicanju u razgovoru. Neću dopustiti da "pojednostavljuješ" moje osjećaje, moje misli, moje uvide. A jesam, radio sam to, iz pristojnosti, iz vjere u jednakost, iz ovog ili onog. Sada je tome rečeno Ne.

Ništa s tim. Obraćam se sebi. Na playlisti su Fugees. Slušao sam ih davno davno. S ljudima koje sam tada obožavao, koji su bili moje ikone, moji superheroji, moja srca. Koji su sada daleko. Nemoj misliti da je ovo tragično. Veselo je, dapače. Čisto je, istinito.

Kasnije sam upoznavao slične. Uvijek biramo slično onome što smo odavna birali.
Kada jednom sve ovo bude. Kako je ono išlo?http://www.youtube.com/watch?v=ighu4gGlaUE&feature=fvw

Moja ljubljena kaže: Treba poduzimati. Treba odlaziti. Treba se vraćati, nadodajem.
Kažem joj da ju volim, mislieći pritom i da ću možda ipak nešto napraviti u vezi "toga svega".


I felt all flush with fever.

I felt that you were reading my letters.

~ ti si sve ono o čemu nikada nisam sanjao, jer nisam znao da mogu. da postoji ~

Odlično jutro. Kava, doručak, bez pritisaka, s čekanjem na posao, koji će krenuti.
Sinoć sam, prije spavanja, pisao planove za danas. Sada ću ih pokušati realizirati. Napisati još dvije kartice teksta o Telemahu, dati ga na lekturu, i vidjeti što će mu se dogoditi.

~ Nisam više onaj od prije ~

Druženje od sinoće me ispunilo "pozitivnom" energijom, prvo s Amirom, onda s Igorom i Kazuko i Vinkom i preslatkom Ivicom. Sve je nekako bilo nesputano, čisto i mirno. Razgovori o svemu.
Uvijek moraju biti o svemu, da bi mogli biti jedinstveni.

~ činilo se kao da će ga stid nadživjeti / pije tablete za spavanje /ne radi ništa novo / razmišlja o tebi / kako bi volio da mu opravdano nedostaješ / kako ga to stavlja u poziciju gdje vidi da mu nitko nije trebao / svo ovo vrijeme / opet se želi maknuti od patetike /od svoje nutrine / za sat vremena je tada, trebala biti emisija o njegovoj predstavi ~

sve dok traje, dobro je, i ima smisla. sve dok traje. sve dok traje. sve što može trajati. ne gasi me.

kada sanjaš nadam se da tiho dišeš. nadam se da sam tvoje sunce i nadam se da me nećeš ugasiti.
nikada se nisi normalan javio, srđane.

mislim na tebe svaki dan. što god ono drugo ja- mislilo o tome.
želim da se smiješ kada me sanjaš. sanjaš me?
još sam tu.

I neću gubiti. Ne više. Ne kao tebe. Nikoga više. Trudit ću se. Naučio sam.
Od nas sam napravio urbanu bajku, za papir, za film, za teatar, za muziku. Ne za život.
Još sam tu, ne gasi me. Molim te.

Zašto se ne usudim reći ništa. Preko dana?
zbog manje ljubavi prema suncu. zbog nepromišljenosti. neću više gubiti dane. čekajući.
neću.

Beskrajno mnogo nade samo ne za nas. M. B. kao

kada. kada.kada. kada
kada me voliš.
kada me kada me.


Divan prijatelj i uzor je ovo priložio. Za mene. Volim istine. Kao sada ovu:

"Naravno, razumijem. Beznadni san bivanja – ne nalik na, vec bivanje. Svakog budnog trenutka, paznja. Ponor izme?u onoga sto smo s drugima i onoga sto smo kada smo sami. vrtoglavica i stalna glad za eksponiranjem, biti vidjen kroz, mozda cak i odbacen. Svaka modulacija, svaka gesta laz, svaki osmjeh grimasa. Samoubojstvo? Ne, prevulgarno. Ali, mozes izabrati da se ne kreces, da ne govoris, da ne bi lagala. Mozes se usutkati iznutra. Tada ne moras igrati nikakave uloge ili ciniti pogresne geste. Ili tako mislis. Ali stvarnost je dijabolicna. Tvoje skrivaliste nije nepropusno. Zivot se probija u njega izvana i prisiljena si reagirati. Nitko ne pita da li je istina ili laz, da li si orignalna ili samo fasada. Takve stvari su bitne samo u kazalistu, a i tamo rijetko. Razumijem zasto ne govoris, zasto se ne kreces. Razumijem. Postujem. Trebas nastaviti s tom ulogom dok je ne odigras do kraja, dok ne izgubis interes za nju. Tada je mozes ostaviti, kao sto si ostavila i druge uloge jednu po jednu. (doktor)"

sexy chats / no real life / no nothing, Yet

promišljenost podrazumijeva prilagođavanje.
nužno je za opstanak.
posao koji manje želim, manje ali stalnije ponude, manji ali stabilniji karakteri.
[iz : naznake budućnosti?!]
I gluma. I rad na sebi. I režije. I druženja. I svjetla. I objavljivanja. I planovi. I rokovnici.
I bez tebe. Bez značajnog. S pomacima.

Došao sam zbog Vas.
Po djetinjstvu se čovjek poznaje, kao po jutru dan.

nostalgia is not what it used to be

uz lily allen. radim svoj posljednji dan u multimedijalnom institutu, ali nadam se ne i s njima. 3 pune godine su donjele svoje. Navike i ljubav. I iskustvo.
Novi kriteriji i novi kriteriji.

Teško će sada biti odstupiti. Pokušat ću se što duže zadržati.
Strahujem od komercijalnog. Strahujem od intelektualne prostitucije. Od te energije.

no love. no inspiration. razmišljam o radu za 30s.
kao: SRPSKO HRVATSKI GOVOR. za ex yu zemlje. Naravno,queer priča.
------------------------------------------------------------------------------------

you are supposed to care.

We were!!! Never more than a dream! Brief as Summer or spring!!!!! Sweeter than anything!!!!

sa srcem bez boje. njušim krv.

uvjeravam da mi je super, kaže, ali ti, ali ja nikada neću moći biti kao oni, o kojima pišeš. mislim da je vrijeme da konačno i ovo kažem: Oni su bili samo maskota, domet mojih fizičkih potreba, najviše su se uklopili u settings ideje. Nisu bili autonomne zone i nikada nisu govorili prave stvari. Smrt čovjeka. U inkarnaciji ta dva tijela. Govorim o samo dva tijela.

_____________________________________________________________________________________

[iz interviewa s Derridom ]:

Hoćete reći da ne želite imati identitet?

Želim, kao cijeli svijet. No dok se okrećem oko jedne nemoguće stvari, kojoj se nedvojbeno i sam opirem, ono ''ja'' sačinjava samu formu otpora. Svaki put kada se taj identitet navijesti, svaki put kada me neko pripadanje okruži, ako tako mogu reći, netko ili nešto mi uzvikne: pazi, zamke, uhvaćen si. Bježi, spašavaj se. Tvoja obveza (engagement) je drugdje. Nije mnogo originalno, zar ne?


__________________________________________________________________________________


samo ono. što je iza nas ostalo.

s tobom smo svi mi oduševljeni. brzo. dođi brzo.

par emotivnih invazija. par sličica nas. tebe.
onda odustanem. zvoni mi telefon. računi. struja. pričuva. srce mi zastaje. ostajem pogubljen u prostorima tame. rolete su spuštene. pomislim kako bi bilo sjajno da si slika. da te imam i gledam i pozovem, nakon ponoći. nikada nisam, osim onda. onda opet odustajem. strahujem tvom Ne. ostajem sa svojim željenim Da, u snovima.
kao volim te, kao trebam te.

DUGI PLAVI BROD SJENA...PLOVI [emotivni presscliping]

zaboravi, pusti. oni nisu u publici. oni neće biti u publici.

glas. radit ću na glasu. radit ću na izgovaranju.
primjedba za uvažiti: Danas nisi bio tu. Nisi prisutan.
Okosnica je svih mojih osvrta. Tuđih o meni.


cvijet od najmanje očekivane. komentari od toga da je sladunjavo do tog da je slatko, dosadno, bezveze, super, da je genijalno, da je fino, da je mirno. da mi je glas radijski, voditeljski, šerbedžijanski, isforsiran, napukao, bez da znam reći S.

Intelektualno sam obogaćeniji. Rečenice poput:
Čovjek nikada nije potpuno slobodan.
Smrt nas prati u stopu. Sjedi sa nama za istim stolom. Nema povratka u životu.

Suradnik kaže- Zaboravite Brooka, došao je S.!
UN akademija je krenula. Simpatični i dragi ljudi, svi sa statusima, priznanjima, odlikama, ozbiljni, potšišani, okupani. Odlična promjena. Pričamo o pravu, o obavezama i odgovornostima. Tu sam gdje sam htio biti. Oni nisu u publici.Opet.

glumiti znači i spavati.
pop situacionizam me drži. stvar se događa samo jednom i nikada više.
rijeka se ne može vratiti na svoj izvor.

ljubavi ima.

[ samo ]ODGOVORNOST [samo]

Ovo što radim je jedino što mogu sada raditi. Događa se samo sada.
Sveti dijalozi koji rade, kako bi to jedan prijatelj rekao: Improsvjetljenje.

Prestani biti zaljubljen u sebe. Počni se voljeti.

Poezija kao golo tijelo. Golo tijelo- dugo ne prihvaćaš, pa onda počneš, za javnost, za pare, za umjetnost, za ljubav. Za poeziju.-

Uz pomoć mojih super herojaja sada mogu reći, i zahvaliti se na podsjećanju: Da ovdje ima nekoga tko se brine. Da sam to ja. Da sam odgovoran.
Da ne prozivam, uređujem, zahtjevam, očekujem, prijetim.

A odluka je u ovoj strofi:

no handsome stranger,heady danger drug that I can try, no ferris wheel,no heart to steal no laughter in the dark no onenight stand,no faroff land no fire that I can spark mmmmm,mmmmm now I find I´ve changed my mind. This is my religion.

*pobjeda autentičnog*

Godine lavova, vina i makova.
Rođendan je prošao. Uz razne presumpcije. Uvijek na svoju novu godinuvolim povući crtu i reći što sam napravio, što želim, koje su cijene, koja je žrtva.
Odavno smo bez glave pa se srcem tješimo.

-----------------------------------------------------------------------------------
Iz važnog razgovora sa svojom lifecoachericomprimjećujem da sam i ja, kao i drugi, odavno u ulozi žrtve i krvnika, da biram one s kojima nemam ništa zajedničkog, da tražim nemoguće, da tražim ono što ne nude, da ih optužujem za nešto što nisu, da se ljutim, srdim, odlazim i ucjenjujem. Prebacujem odgovornost.
[O amnestiranju ovdje nema riječi. Njihove priče su njihove priče. Neka ih oni pričaju.]

------------------------------------------------------------------------------------

Uviđam da sam napravio ogromne pomake u radu na sebi, sa sobom, o sebi.
Promijenio sam kut gledanja pa su neke stvari pale s poda na plafona, s plafona na pod. Nije bilo lako. Neće biti lako.
Odgovornost je i na onome tko se usudi pitati. Treba paziti da ne budeš lakomislen, ili što je još gore- samorazumljiv. Ali, jednako treba se čuvati jeftinog.

----------------------------------------------------------------------------------

Budi moj gatekeeper.Dok preuzimam ulogu. Novu, svježu, ozbiljniju.
Sada sam ipak 24g.

-----------------------------------------------------------------------------------

Voda se nikada ne vraća na svoj izvor.
Močvara@13. i 14.10@ Velika dvorana Jedinstvo

[ this must be IT ]

10. mjesec kao moj mjesec. Istina je, nekako mi je uvijek bio posebno drag, još od škole. Bio je period kada te nitko ništa nije pitao, u zrelijoj dobi je kretao faks, a danas evo- radim na predstavi, primljen na akademiju, završio dva odnosa, dobio plaću. Moja baba bi rekla: Još samo da se oženiš i bit ćeš najbolji.

Iz uranjenog poklona sam dobio ponajbolji citat iz Nasljeđa gubitka:

"Željeli su svako proturječje koje su im pružali povijest i slučajnost, svako koje su naslijedili. Ali, daleko, samo onoliko koliko su željeli jasnoću i nedostatak proturječja". [iz poklona prekrasne Anete povodom mog rođendana]

Predivno.

Potom sam odlučio se pozabaviti popularnom psihologijom, odnosno presjekom te "misli"kod Malcoma Gladwella u odnosu na sve druge, sa sličnom tematikom.

Za rođendan mi kreće proba za predstavu koja će svoju premijeru doživjeti idući tjedan. Lijep poklon. Mene meni. Jedini pravi.

hipi-shizik-metafizik

velika spoznaja: shvaćam da su sve moje priče, oko kojih sam se uzbuktavao, gorio, bolio i umirao- završile.
sud je donesen, a ostao sam sa hrvatskim sudovima. pravim, i sa imenima i računima.
ostalo je sve doneseno van moje obrane. ja sam šutio.

čekajući na nove iskre. čekajući na nemoguće.

koncert ramba amadeusa me vratio u izvjesnu vrstu harmonije. one o kojoj je teško govoriti, one kojoj je bezuvjetno razumjevanje glavni trigger i link-.

tu sam gdje jesam sa ovim svim što me želi.
nazvat će se već nekako.

Ne Znam Što Da Ti Kažem [nisam te mogao ni voljeti više]

nekako je završilo. nekako su čistija buđenja.
ja nikada ne bih stao da me se nije zaustavljalo. kočilo i branilo.
samo sam htio ostati, a sve mi je govorilo da odem.

----------------------------------------------------------------------------------------
zaljubljujem se u pretjerivanja. vlastita. sopstvena. zauvijek.

Jedan od statusa kaže: I really want you .. (to) make me forget .. I’m just like everybody else.. When a cartoonist finds himself in a wild alternate world, he has only his own creations to help him, or hurt him in his fight to get back to reality.

Hipotetsko pitanje: Da imate pravo na posljednju želju...

Sv. Ljubav

"Sve što radim posvećeno je Karlu, ali se to najviše odnosi na promocije novog albuma. Vrijeme ne može utjecati na moju ljubav prema njemu i nema lijeka za neke stvari u životu. Ranjena sam i ostajem ranjena zbog njegove smrti, ali ga još uvijek volim i zaljubljena sam u njega. Divno je što vrijeme neke rane ne može zaliječiti"- rekla je Josipa Lisac povodom svog novog koncerta. Ono što je divno je vjerovati u istinitost te izjave, unatoč i zbog.

U druženju sa divnom prijateljicom, sada majkom, shvatio sam da je predivno svoje snove, svoju ljubav, energiju i srce davati jednom mladom savršenom životu. Jednoj čistoj energiji, toploj, naivnoj, nasmješenoj. Poželio sam biti otac. Uz svo divljanje koje je mala priuštila, uz svu potrebu za pažnjom- shvaćam da je to ono što je vrijedilo čekati, da je njene, život moje prijateljice, ipak- sada ispunjen. Uz turbulenije, vatru i led. Smisao je ušao u život. Nikada ovo prije ne bih pomislio, do evo jučer.

Onda sam ih otpratio. Bio sam nekako prazan. Vidio sam da moji problemi, bez vrednovanja, su ipak bezvezni. Život je napravio plan za nju. Sada čeka na mene.
jutros sam se probudio sretan. Ima smisla.

To je ta tiha snaga, sveta ljubav. Predivno na koji je način inspirativna.

Ključni dijalektički trenutak večeri: Ja ne želim ništa čuti. Ja želim reći.

Možda se netko uz nas osjeća nedoraslo?
What you waiting for?- kao paradigma pop kulture.
I say: One day in time.

http://www.youtube.com/watch?v=QpVAVYlF7so&feature=related

Novi tekst u Zarezu. Novi četvrtak.

ps: To my dear: kompromisno stanje je dok ti ne želiš vezu, a ja prijateljstvo- sex. jednom tjedno u isto vrijeme, na istom mjestu, bez riječi.

*ne znam što bih ti rekao*

Iz: nekada davno napisano na papir. zaljepilo mi se za prste.

mislim da je danas glupo pričati i iznova stvarati svijet koji već postoji i s kojim, uzgred rečeno, je malo ljudi zadovoljno.

No, uvijek pričamo. O onome što volimo, poznajemo, mrzimo ili moramo.
I ja krećem tim stopama. Volio bih govoriti o strašnim slučajnostima kojih je, ovaj život koji poznajemo, pun.
Kao na primjer, onaj dan. Sjećam se, probudio sam se u onoj svetoj nedjeljnoj tišini, iako je bila srijeda. I iako se taj dan od mene opet očekivalo- sve. Ili sam to samo ja očekivao. Nevažno.

Ustao sam se kao kada se kompjuter "diže" kada ga upalite. Prvo mora prepoznati sve što ima u sebi da bi krenuo u pogon. Takav sam i ja bio, svaki sam dan iznova, sa ciljem "prihvaćanja" života, vlastitog i jedinog, razmišljao o svojoj nadrealnoj prošlosti, njemu, njoj i velikim rozim oblacima snova koji su čekali na svoje rođenje u Stvarnom životu.

Tada bi me uhvatila panika. Strah. Glad. Znoj. Žeđ. Najgora tj. najbolja je bila svijest da sam sada- ipak sam, "da sve što mi se događa je stvar mog odabira"..itd.

I od toga me često, stručno psihosomatski, me boli rame ili se koči vrat. U izlistavanju stvari koje su morale biti izlistane bile su redom: tatina smrtna bolest, mamina neuroza, besparica, sp, fakultet koji mi je dosadan, potplaćeni posao, dosadni ljudi, gluma..Sve sa svojim potrebama, željama i pozdravima.

Katkad histerično smiješno, još češće tragično i dementno.

Biti pribran i pristojan. Biti učtljiv, razgovorljiv, susretljiv. Biti svoj. Tih. Po potrebi grub. Nisam. Jednostavno nisam.

I dalje plačem kada prepoznam sebi sličnog, u filmu, u knjizi, na ulici. Čemu to samosažaljevanje?

Imam li, realno, uopće toliko materijala? Ili je to samo jedna od onih društveno nepoželjnih, a zapravo u umjetničkom svijetu vrlina...ili slična, medicinska dijagnoza?

Mazohist? Mrzim ta privatna pitanja, postavljena kao dogma Jesi ili Nisi? Sve u što ne želiš vjerovati, ali i sve od čega se želiš maknuti.


Više mi je puta, više njih, nasamo reklo: Ne znam što da ti kažem. Vrlo često je to u mom poimanju bio kompliment mojoj veličanstvenoj i neprikosnovenoj osobnosti. Mojoj unikatnosti. Mojoj pojavi. Sve naravno, do trenutka, dok to nije isplivalo kao mana. Baš kao velike junakinje crnobijelih filmova sam pukao, klečao, pijo.
Stranci i tužna muzika nisu najsretniji lijek. Potom koferi i odlazak. Kupio kartu i vratio se tamo od kud sam jednom došao. I tamo je postalo lošije, gore, tužnije.

Sada se vraćam: u tišinu i hladnoću. Da, tamo od kud sam jednom otišao, u kratkim intervalima.

Od ovoga jedino možeš poželjeti napraviti djelo. Nešto poput klasika. Ne znam gdje leži snaga za to. Čini mi se da sva velika djela, da svim velikim glumcima, filmovima, slikama fali baš to. Preslik života. Čini mi se katkad, da baš kao što je i Oscar Wilde rekao- je sva umjetnost nevažna.

Da sve ono što se događa u životima, ono najvažnije, najsmiješnije, najbolnije se nikada ne može prenjeti. To uvijek ostaje u tom međuprostoru, u tišini, opet ju moram navesti. U onom bespuću unutarnjeg. Kao još jedna točka. Kao još jedan početak.

Biti nadmoćniji od svog favorita. Ponovo se rađam. Od sreće se isto plače.
Duše se diraju, dok tijela umiru. Tiha snaga koja sna uđi ispod kože.

još jedna negativna recenzija mojih postupaka u zadnjih nekoliko mjeseci.
kaže/ kažu da sam "odjebavao". ja pak, ostajembez riječi.
od nekada uvijek izgovorenog do nemogućnosti izgovora.
kao da nemam misli i kao da me nema tu. samo praznina i izoliranost. samo jedno veliko bezperspektivno. skoro pa glad, žeđ. I osuda. Prisutna i sprovedena.

nova kolumna. svaki tjedan novi tekst

http://e-muskarac.com/prirodna_povijest_homoseksualnosti

*više te nikada nisam vidio, a kamoli često
*nikoga više ne vidim, ponajmanje sebe, i svo to lažno nadanje. onda kada nema vraćanja. a zapravo želiš reći: čekao sam te, a ti...
koja praznina.

nosiš srce na dlanu. uz duga maštanja.

And I crashed down, and I tumbled but I did not crumble

polako shvaćam da je bilo ičega, to bi bilo rečeno, a ne nešto poput onoga da ispada nekako nevino i sveto: kao, čuvam sve tvoje poruke, kao neću da se ponavlja isti obrazac,kao rekao sam hiljadu puta ne na dvijehiljade načina.

teško mi je priznati da sam pogriješio, previdio, ustrajao na nečemu što me nije htjelo. što sada moram reći da sam odlučio stati s tim, čemu više ne znam ni ime, osim opisnog pokušaja: htio sam pokazati da mi je stalo, pokazati potrebu za povezivanjem unatoč i zbog stvari koje su nam slične, zbog pretpostavki- nisam dobro, navodno- čuo što mi se govori. I sada eto- rečeno mi je još jednom ne. I sada, eto- sanjam, zamišljam, pa si govorim proći će, nestat će, bježi od mene.

Odavno znam da sve što vrijedi tu i ostaje. Ovo je očito vrijedilo, pa prestalo vrijediti. Ostajem pri svom.

a nepoznati pitaju da sjednu.

Nedostaješ.
Upućeno bezbroju njih apsolutno anonimnih i / ili nepostojećih.
Uz apaurin. Pola.

Teret ostaje na jednoj jedinici snage. Meni.
Hladan osmijeh. Ti si.

Oblačim košulju sa smeđim šalom. Pomišljam ne tebe uz uzdahe, po vjetru, prisjećajući se svoje prve jeseni u ovom gradu, bila je apsolutna puštenost, paranoja, ludilo, pića, igor, knjige, svjetla, pisanja. Tako bih opisao. Ništa te nije najavljivalo, ali mi se sada čini da me sve vodilo ka tebi. I sav ja, sam se, odveo od tebe.

Niti s tobom, niti bez tebe.

dok razgovaramo je pathos; onda smijeh na prolaznike. ja ništa ne razumijem.

If you haven't cried, your eyes can't be beautiful.

blista neuništiva želja za ispunjenjem.re.
zašto ništa nisam razumio?

temeljni modus ljubavne subjektivnosti: neka riječ, neka slika bolno odjekuje u afektivnoj svijesti subjekta.

ja sam taj koji guši. ponuđena još jedna kolumna. ponuđen još jedan život pisanih riječi. probudio sam se sa još jednim bolnim osjećajem. malo njih razumije što znači mentalna slika. što znači krivo poimati ljubav. čekam susret s annom. uvijek me restarta, uvijek me podsjeti na bigger thought. na povezanosti. na mene.

grozno mi je bilo vidjeti način na koji me sažaljeva, i omalovažava. način na koji uopće ne vidi ljepotu koju dajem za dodir. način na koji mi ne vjeruje.

probuđenog uvijek obuzima briga o strasti, onog koji ju osjeća.ostavljene boli kraj.
uvijek je lakše onom koji ostavlja.

kolumna će ići na ovoj stranici:

http://www.e-muskarac.com/moda_lifestyle/vazno_je_biti_muskarac

http://www.e-muskarac.com/moda_lifestyle/yves_saint_laurent

http://www.e-muskarac.com/moda_lifestyle/kemp

http://www.e-muskarac.com/razonoda/paul_newman

I want you to love me like I never left.

Parafraza:Tuga me noćas dotakla Rukom, što osmijeh ubija negdje dalje me odvela. Tebi je mahnula!

Priznaj da šutiš kao i ja
Hodaš bez jednog koraka

"Oda izuzetnoj dami" (1984); poklonjena ili posuđena pjesma

neki od kerova što spavaju noćas mora da sanjaju o kostima i ja pamtim tvoje kosti u mesu a najbolje u onoj tamnozelenoj haljini i blistavim crnim cipelama s visokom štiklom, večito si psovala kad popiješ, kosa ti je otpadala, a ti htela da eksplodiraš od onog što te mučilo: od trulih sećanja na trulu prošlost i na kraju si pobegla od njih u smrt i ostavila me sa trulom sadašnjicom; mrtva si već 28 godina a ipak tebe bolje pamtim nego ma koju drugu; bila si jedina koja je shvatala uzaludnost našeg života; sve druge bile su samo nezadovoljne trivijalnim glupostima besmisleno se ždrale zbog besmislica.
Džejn, tebe je ubilo to što si previše znala. dižem piće za tvoje kosti o kojima ovaj ker još uvek sanja.

zbog pisanja?

niti najmanje nije jednostavno i nije ugodno. čuti sve to o sebi.
očito ne znam što želim, od koga to želim, zašto to želim.
jedini mi je argument da sam se zaljubio. i da eto, shodno tome, se ponašam ovako ili onako. rečeno mi je da ne vidim i ne čujem i da me ne želi više povrijeđivati.

pozitivno je što sada znam da se mislilo o meni, a bio sam siguran da nije, nikada.
ovo je već tko zna koja potvrda. možda još par godina takvih potvrda i mogu diplomirati. tužan sam. stvarno sam tužan.

poslao sam pismo. moj jezik je očito pisani ili dramaturški bolje dorađen. ovo je moj svijet. očito uživo padam ispite, očito moram još puno puno disati i izgovarati- da bi postalo istinito.

ispod vlaka, neki dan: pomislio sam da budemo skupa. I jesmo i Ne je odgovor. Kažu da sam si samo ja tako posložio, jer se nisam spreman mijenjati i istina je. Istina je da ne mogu više, da mi se ne da čeprkati, rezati i režirati. Ne, ne. Ne više. Rađe ću se povući i sa sjetom reći da je moglo biti predivno ali da je postalo samo loše.

Ništa ja nisam shvatio. Od zagrljaja do poljupca do ničega, do rukovanja, do jebenog rukovanja. Mogu s ponosom reći da sam sjebao još jedan odnos, da me svi proglašavaju krivim i za onaj i za ovaj, da svi kuže da sam ja luđahnijih. I tako.

Još uvijek ne znam bolje.

svi krugovi se zatvaraju.

ostavljen u samoći. rečeno: s tobom osjećam sticky fingers, makar to nisi rekao, ti želiš jedno ja drugo, ti trajno, ja povremeno, ti da, ja možda. Ali, Srđane, ti si u kurcu, uglavnom, a ja se ne znam baš izražavati: mislim sva ta interpersonalna komunikacija, svi ti subjekti.

onda zove I i kaže da to ništa ne znači. Ja sam rekao da fino miriše: kaže JPG.
I ništa drugo mi nije rečeno. Osim da ne trebam, da me se ne želi i da je eto- možda moglo biti drugačije. I da nitko ne bi trebao biti povređen i da ništa znači ništa. ITD.

Išao sam ulicom. Plakao sam. Sada sam doma i idem spavati. Sutra će biti bolje?