HURT THAT´S NOT SUPPOSED TO SHOW

Kao da su jedno za drugo rasli.


Jedna od onih rečenica iz onih krajeva. Za neka vremena.
Ima petanest više. Ona ga opisuje kao dobrog čovjeka, mirnog i radnog. Pristojnog.

Ona druga kaže da par puta na dan pomisli na samoubojstvo pa se smiruje a kada to priča- zvuči humoristično.
Ona treća kaže da je jako uplašena života. Očekuje pomoć. Samo nema nikoga za pomoć.

Could you be a little weak?

Uliks bez Itake osim Itake u sebi

 tako i žudnja ulazi u nepromišljeni razum

Ne lažem te. Ja izmišljam ono što mora postojati, samo ga nisi jos otkrio, jer ga nisi ni tražio.

Kaže ona: Vjenčati se treba kada se volite a ne kada se mora. Dakle, kada se volite morate se vjenčati. Sinoć sam ju zaprosio. Nije shvatila ozbiljno. Zbog puno previše razloga. On pak kaže da ismijavamo tu instituciju koja je glupa ali ipak.


You could rock my world.

[ Od srca mora da se i plače ]

Ja ću tebi biti. Dušo moja.

Ali ništa nije zauvijek.

Ne da mi se. Ali tebe ništa ne može.I prazne prazne prazne riječi.
POČNEŠ POČNEŠ VJEROVATI U ONO ŠTO GOVORIŠ (jer si slabe volje i jer tebe ništa ne može zamjeniti)
STRES TI STANE. PRED TEBE.

NO, TO SAMO MISLIŠ. (što ću ja u svemu tome?)

SJENE NITI IDU SAME NITI DIŽU DANE. -želiš opisati pravo stanje-

ON VARA ŽENU A ŽENA GA VARA TVRDEĆI DA GA VOLI I DA OSTAJE RADI MALOG ČOVJEKA. MA NIJE. ASTROLOZI KAŽU NEKE DRUGE STVARI. KAŽU DA SU SE TREBALI RASTATI KADA JE BIO PET GODINA. NE SLUŠAJ NIKOGA.


PITA SE:


- JE LI SE ZNAMO?
- JE LI BLIZU?


- HOĆE LI USKORO?


Znam da bi mi dobro došlo. I toj. Izvjesnoj i izvjesnijoj.


-Nije opsovao Boga?
-Čudno.


-Osjećam se kao da prisustvujem.
-Velikoj stvari?

Prošlost bi trebala biti odskočna daska, a ne ležaljka. I onda jebene i nezgodne vrline.

Hvala Vam za sve što radite za mene. Hvala. Glas ti je glavni instrument za SVE.
Morao je slati tonu mailova. Koza od doktorice je rekla da ću tri tjedna pričati kroz zube.

Bili su to isječci, a od toga je već prošlo. Puno. A nisam se ni osvrnuo.
Bilo je i toga da mi se malo vrtilo, tada dok nisam jeo i toga da sam morao piti vitamine i željezo. I toga da sam pitao: HOĆE LI NETKO NEŠTO KUHATI?

I onda je došao kuhar.
Bio sam skuhan ja, a nisam htio, a nisam znao, a nisam.
Rečeno je: ZA TEBE SAM SPREMAN SVE I U OVOM A TEK U ONOM ŽIVOTU.

Krivo sam čuo. My bad.
Navodno je naglasak bio na ONOM.

NITKO NIŠTA NIKADA NIJE REKAO.

Nisu mi dali jesti to veče ni jutro.
Niti pidžamu. Nadao sam se da me neće zadržati.


U čišćenjima se ruke osuše. U životu sam selio tek par puta. Svaki put mi je bio značajan.
To su novi životi. Zaboravljate.

RADIŠ LI BEZ MENE BAŠ SVE? SVE? SVE?

TAMO TAMO TAMO TAMO TAMO TAMO TAMO

Potrošeno jer sam se potrošila.

Očekujem ozdravljenje od patologije.

Kad se vratim: Bit će isto.

Za deset godina će biti : Isto.

Tko će ti faliti: Prijatelji?

NE MOGU DANAS JER sam krvarila. Ja mislim da sam učinila sve. Jesi dobro? Ne?
Koja su fundamentlna pitanja: Gdje je nestao smijeh?- Kaže. Kaže.

B. kaže: Zamisli da se selim zauvijek.

Ja ne mislim da ju neće uvažavati. Naići će. Ili ćeš ti, ti, ti, ti. Kako se zaboraviti, kako se preboljeti, kako si oprostiti. Obećaš ali.

[ i can t catch my breath ]

U snijeg me baci, kao u raj šalje osoba A osobi B.
Pjesma je o tome kako se on sada ne stidi moje osobe B. Npr.

Opuštali su se uz opijate i pjevali su sevdahe. Bilo je pravo. Bilo je krivo.
PLEASE STAY BY THE PHONE.


I ZIMA U PROLJEĆE I LJETO.

Osoba B. se osjećala nesigurno pa je bježala u samoću. Osoba koja je voljela Osobu B. je trebala ljude. Puno njih. Različitih. Da. Osoba koja voli Osobu B. danas mrzi stidljive. I uravnotežene. Danas : Pun kurac njih.

do you crash?

Prospi pokoju zvijezdu i daj se ili se ne daj. Nemoj stati na pola. Bit će kako kažeš.

Kažem: SVE ĆU RIJEŠITI. SVE POD MILIM BOGOM.

Kažu i drugi.

Društvene promjene na pomolu. Miriše na frku i miriše na uzbunu i jako je i važno je.
Dolazi kroz vlastito. Konačno.

TAMO GDJE SI: bilo je dno. I kraj.
U novom bračnom krevetu ćemo možda leći i to će možda biti lijepo buđenje. Možda ono o kojemu sam nekada davao slike, muziku, a i srce. Jebeš ga.

JA ZASLUŽUJEM I JA NE ZASLUŽUJEM. u krug i u kocku.
Živiš i živim i tebi je i meni je i prođi kroz snove, od neba do zemlje od vode do zraka do zemlje do metala do mesa do krvi do mirisa. PONOVI TO.

------------------------------------------------------------------------
+ Možda saznamo kada nas netko vrati da smo se vratili jedno drugome. Sa čuvanim i uramljenim strahom + Možda + Uz križ, koji je trebao biti plus. Bježiš u ludilo?

Trebao. Nije.

A uz dobar vjetar stigneš do dobre ruke. I do života. Na trenutak.
Žrtva je položena.

Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog određenog trenutka, kad nas samo ta prilika čeka, jedina koja nas može sačekati u toku mješanja. Ne možeš je zaobići, ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padneš. Pa plivaš, ili potoneš.

Već par noći ne spavamo dobro. Ni jedno. Ni drugo. Nikako.
Sanjao sam da sam u nekom gradu i da je nebo histerično plavo i da je riješeno. Ono što treba biti. I tebe sam sanjao, no to je već bio budan san. Još mirišem tvoju kožu.

Neka persona kaže, uvrnuto zvuči: Moj, ti..
Odajem priznanje. Svemirsko. Kao: lijepo govoriš.

Možda privodim kraju priču. Onu bez imena, ali najpostojaniju. Možda će kroz nove rolete i čistoću, a možda i neće. Od sebe se ne može. Možda.

Jedno je ljeto, prije dvadeset godina, on pucao u njega i ubio ga, a dijete je moralo preskočiti mrtvog čovjeka, otići doma i reći da je umro. Reklo je da umrla druga osoba. Otac djeteta je tada bio superheroj, išao se suprostaviti i zaustaviti svog prijatelja, svog kuma. I uspio je.

Poslije su došli kamioni, UN, puške, jeftine čokolade. Naivno, blesavo, a ni najmanje slučajno.

Time se može reći da smo izlučili svoju svest i samo nam je preostalo da nacrtamo sebi senke.

Koliko se stvari mogu ljepšima učiniti? Ili popraviti?
Jasno je da nam u život ulazi samo ono što možemo, umijemo i/ili trebamo.
Jasno je da ne znamo zašto je ta suština upravo takva. Zašto je ta logika baš takva?

Sve je kako treba osim tijela, tog drugog tijela koje onemogućuje potpuniju stvarnost, koja neće biti omekšana snovima već utvrđena podacima. Takva nekakva.

Možda i ne znamo o čemu govorimo.
Piješ kao da to nešto daje. Znaš, to nije voda.

Jedeš, ali ne hranu.
Pušiš: i od života i krive stvari. ´Ko te jebe. Idiot si!

"Hteo sam da pokažem kako u vrlo različitim epohama postoji nepokretna konstanta. Sveprisutnost ljubavi i smrti."D.K.

Došla je jesen, došla i ptice su bez srca ostale

Ali, s nekim drugim si otišla.

Da te imam. Da sam te imao.

Jednog dana ćemo jesti makrobiotiku. Jednog dana će proći ovi dani. Jednog dana ću znati da je to- gdje sam htio biti. TO ĆE BITI TAJ DAN. BEZ ŠMIRANJA. ŠMIRGLANJA. MULJANJA.
I jednog dana ću znati da je sve bilo s razlogom. Danas ne znam. Ništa. Puno je tog ništa.

Varanje u ljudima. Varanje s ljudima. Varanje sebe. Varanje drugih. Nužnost.
A tišina svira? Nisam znao. Njihova musava lica, klempave uši.

I onda upada u glavu:

Dragi Lenarde, gledati životu u lice, uvijek, gledati životu u lice, i znati ga onakvog kakav je. Barem ga znati, voljeti ga, onakvog kakav je, a onda, odložiti ga. Lenarde, uvijek godine među nama, uvijek godine, uvijek ljubav, uvijek...sati...

Nikada nemamo dovoljno vremena za one koji nas vole, već samo za one koje mi volimo.

Samoća uvijek budi strahove.

Postoje te noći kada samo moliš Boga da dođeš doma, cijeli i zaspeš.
Jer ti je kartica nestala jer sretneš bivše jer se svađaš na ulazima jer ne znaš kako će biti od ponedjeljka jer.

A onda si dosadiš.

Hoćeš više? Čega? Pobogu?

Htio sam da isto dišemo. Na sekund. Satima. Danima.

-NE GLEDAŠ U OČI -KISELO SE SMIJEŠIŠ- PROLAZIŠ-GLEDA TE-KAŽE: GLEDA TE-
-ISTI SU- DOĐU DOMA-PIŠU NA NETU-JEBU SE-LAŽU SE- MISLE DA SE NE LAŽU- MISLE- AL SE LAŽU.

JUTRA:

Probude se. Kava. Doručak i sretno.
Za tjedan dana je novi dogovor ili nije s istima. Obećavaju ali ne daju.
S V E D O K T O N I T K O N E V I D I

A onda vas život razdvoji.

Mogli su me pretući, mogli su me zatvoriti, mogli su me ubiti, zar su malo ljudi ubili bez razloga?

Nije slučajno, naravno.
Znamo se od prije.
Naravno.

SLAĐE JE KADA SE ZAŠEĆERI. DA.


Kaže: Prekrasan si.
(Tu se već umire od smijeha. Mora se.)

Da uništim ili dignem atmosferu- recitiram turbo folk pjesme.
Kažem ok- neće ovo ovako.

Onda dođe do - KAKO?
Nikako.

All this must go on without her. Did she resent it? Or did it not become consoling to believe that death ended absolutely? It is possible to die. It is possible to die.

VOLIM VOLIŠ VOLIM VOLIŠ VOLIM VOLIŠ.
VIŠE SE NE POZNAJEMO. N E V A Ž N O . STVARNO I STVARNIJE.
( a onda? - ništa- onda- nikada - ništa -)


U mašini se pere veš, puno je. Puno je vode. Voda je prljava.
Zamišlja ležanje pored mašine kada se ona sjebe i kada se ta mutna voda raspe po njemu. Misli da bi to bila divna scena. Pronađen mrtav. Ubila ga mašina.

Take it for what it is.

-ODLAZIM.
-ODI.

-NEMA VRAĆANJA.
-IPAK ĆU TE ČEKATI.

-IMAO SAM TEBE.
-IMAO SI MENE.

"Miriše na tebi. PRAVIM SE DA SPAVAM. NE SPAVAM PORED TEBE. NE MOGU."

" što se nadaju; što se zavaravaju; što..."

I zamisli. Hajde.
Da te ne podsjeća i da ne moraš misliti. Zamisli.

Za tebe, od onda mogu sve. I hladno onda bude vruće. I visok sam. Onda. I tanak. Onda.

-Mogu i ja tebi nešto reći.
-Reci.

-Neću.
-Spreman za ludu sreću? Nešto takvo?
-Ne.


-A čim se baviš?
-Rekao sam ti već tri put.

-Oprosti, pijem.
-Boli me kurac.

-Tvoja sam Venera?
-Nisi.

-Što je bilo, to ostaje, zauvijek, među nama.
-Smiješan si. Znaš to, valjda.

-Ne kuni se.
-Ne traži me.
-Nisam.
-Nemoj.
-Ali nisam.
-Dobro.

-A onda s tim danom.
-A onda od tog dana.

U SRCU NAM BLATO KAO U MOČVARI.

Povrijedila te je nepoznata osoba. Nije moguće.
Mogla je biti poznata osoba. Mogla je biti upoznata.

R E C I D A M E V O L I Š N E P O Z N A T A O S O B O

ILI:

"...staviti točku na naučenu bezobzirnost, upitati s poštovanjem, uskliknuti s prijateljstvom, staviti patetiku u zagrade, a patnju u navodnike, dvotočjem otvoriti vrele krvotokove; odmoriti se od očekivanja pobjede i poraza, uživjeti se, uživati... "H.J.

A sjedeći pomisliš da bi bilo bolje kad bi. Uopće bilo?
/Reci da/

Prijatelj kaže da je netko spavao kod njega. Još tada. Moje.
Ljudi su smireniji. Jesu. Kao usredsređeni. Zvuče tako. Tako se i ponašaju. Upravo.

Kad se vratim s kraja sveta, donet ću ti leba i pekmeza.

Molim te kucaj pa upucaj pa zakucaj. Disati pa ne disati. I snovi i sanjanje i kurac.

Imaš problema, mali. Pretjeruješ. Ego, opet. Dobro je.
Dalje: prihvati te pa te odbije i tako je to. Život te ispisuje. To si i htio. Htio si istinu. Dobio si ju.

Dalje: Dušo, ne mogu to svi ljudi. Razlika između političnog i privatnog? Ipak, postoji.
Sitne duše i vjetar.

Prebrzo počne, prebrzo završi. Tako to bude. Tako si htio. Količine života i. Što još?
Čisto srce? Da se ničeg ne bojiš?

*Nostalgično pa paranoično pa tužno pa umorno*
Kao da si dočekao? Uživaš? Uživaj, majku ti jebem.


I ne znam što mi je.
Umazan čokoladom? Da bar.

Ja i rečenice.
*Pitam ju: Kada znaš da se radi o ljubavi?
Sada kad razmišljam mi se čini da je to bio samo onaj tren kad smo se prvi put vidjeli i osjetili nešto i nismo znali što nas čeka.

A danas:
Ne znam.

A sutra:
Ne znam.

U svijet ljubavi me m i s l i v o d e .
Neće biti ironije?
Hoće!

Pretplaćen: Polupan: Izgreban: Nedojeban. U ime viših ideja, naravno!

"Poludio je za mnom."

-Ma, ti si klinac.
- Marš.

-Ti.
-Ne, ti.


-I vučemo se na dno.
-Vučeš se na dno.

-Ali srce je u srcu.
-Nemoj otići.

-waw pa zareži.
-Pomazi me.

-Maziš me.
-Sviđaju mi se tvoje panonske oči.

-Tvoja duša je mekana.
-Smotan si.

-Cijelo tijelo je minirano i eksplodirat ću.
-Nećeš.

-Nemoj me zaboraviti.
-Nemoj ti mene zaboraviti.

Nije bilo tako. Moglo je biti tako.


"Znam se ja sam vratiti kući. Znaš i ti. Idemo skupa? Idemo."

I onda ova vrsta poezije:
vodka, šank, škakljanje, golicanje prvo tijela pa srca. I kaže: "Emocionalno si skvrčen". I kažem: "Baš ti ide.". Kaže:" Ma flertujem, pusti me." Kažem:"Pušteno je. Ne boj se. Snaći ću se ja. Već."

... tajna se duže pamti nego jasna istina,a usamljenost rađa misao, misao rađa nezadovoljstvo, nezadovoljstvo pobunu.

I think I ve changed my mind.

-Gospodine, lakše spavate kada je netko barem u Vašoj sobi.
-Istina.

-I istina je da ono što Vas sada inpirira nema nikakve veze sa svim onim što Vas je prije inspiriralo?

-Tako je.

A dogodilo se upravo to da mu danas više nije potrebno krdo ili narod ili mjesto. Jednostavno nije. Uspostavio je to sve u sebi. Onog kojeg je htio i onog kojemu je žudio, letio, odmjeravao, pjevušio. Nastanio se u njemu. A ti, sada reci- laž. Usudi se.

Mokar je pod te borbe. Okliznu se i najbolji. A ima najboljih. Treba to ponoviti puno puta.
Da ih ima i da su oko nas i da nije crno bijeli svijet već da ima opcija i ima mješanja i ima mirisa i ima okusa i ima ukusa. Ima.

"Srce mora biti slomljeno. Srce mora biti slomljeno. To je jedini način da se otvori."
"To je jedini način da se otvori." Kaže Žana Poliakov. Kažem i ja. Potpisujem.

Pored mene upravo netko s utezima barata, a ja pišem. Danas miriše po čokoladi. Nismo baš povezani ali se upoznajemo. Ja i moji prototipovi. Vi i vaši. Ona i njeni. On i njegovi. Svi. Sve. Itd.

Htio je reći da ipak bi da je mogao- ostao, dakle, da je mogao- ostao bi, dakle- da sam mogao- ostao bih, dakle- da su mogli- ostali bi. Tako to bude.

I dalje čekaš nekog u 8?

I ja.

Nego ovaj ovom govori ovakve rečenice: Kada nekog ostavljaš iz nedostatnosti ili nezadovoljstva- to nužno ima veze sa tvojom samoprojekcijom, i s ničim drugim. Ovaj drugi ovom prvom: Okrećem očima i muči mi se.

Ovaj drugi je profil zapadnjaka, igra košarku, rekreativno, i bavi se bizarnom disciplinom. Bez teze. Ovaj prvi od te dvije snage se pak igra umjetnika i filozofa. Radi nekakvog reda- vjeruje.

Tako je to bilo posloženo tog jutra. Možda i tog dana i te prošle noći. Bilo je. Ostalo je. Sada imaju vrijeme na koje se mogu nadovezati, koje mogu prepričati i mogu govoriti da se sve dogodilo s razlogom i mogu vjerovati- i jedan i drugi.

"Otišao je da više ne bi lagao. Nije otišao kući. Te noći nije stigao. Kući. Mislio je da je uzalud. I tada je lagao. I znao je da nema volje. I da se neće truditi. A nije htio lagati. Ne više. Ne sebi. Ne njoj, ne njemu, ne drugima. I tako je došlo jutro."

Njega nije trebalo ni lomiti, on se savija prije dodira. Sličan je vodi, nema svoga oblika, prilagođava se sudu u koji ga naspu. Ništa mu nije gadno ako mu je korisno...

Udaljio se. S nikim i ni zbog koga. Ne zna zašto ali je. Nema povezanosti- misli- nema nikoga- misli - kiss -goodbye. U ljubav vjeruješ kao i u bilo što drugo, onda kada ti nije dobro a bez vjere može biti dobro. Vrlo. I odlično.

[ kad su ga pitali zašto više nikoga ne želi i što se dogodilo, pokušao je izmisliti odgovore, poput: ne daju mi dovoljno ljubavi, poput: u nekoj boljoj stvarnosti koja će se dogoditi će mi biti LAKŠE otići, čak je rekao i da ih zapravo ne voli ]

Stvar je da ne zna što je stvar. Uznemiren je jer sada fakat zna da ne zna.
Družiš se sa pjesnicima. Družis se sa kurvama. Bude ti isto. Izjebano. Nesvršeno.

But hey: you sent me flowers.
But hey: you didn´t.

Most je za svog vijeka zatvaran samo tri puta. Na mostu se nalazi točno 1,200,000 zakovica. Pri izgradnji mosta poginulo je jedanaestero radnika, a danas se svakih 15 dana sa njega baci i utopi jedna osoba.

Rupica za bube da vas ne gledam dok se ljubite.
Izmišljam.


Jer te ne vidim. Jer jebiga. Jednostavno ne.

:::Treba li da kažem i da više ne progovorim?

Treba li nešto da učinim, pa da više nikad ništa ne učinim?

Treba li da ćutim, zadovoljan što sam živ? :::


Pišem ti.Više je tuge u istini nego u svemu što možemo da izmislimo. Bit će da je.
Podjela je to. Poštenje je to. There is no greater love. There are no bigger anxieties.
Netko je zdrav netko je bolestan.U ljubavi. Točka. Uskličnik. Upitnik. Dvotočje. Sir, vina, čokolade i parfemi. Za ideju luksuzne ljubavi. When I walk in the bar.

Razlog izgradnje mosta ležao je u boljoj povezanosti sa spomenutim okrugom, te u bržem opsluživanju i razvoju grada koji je u to vrijeme bio ispod nacionalnog prosjeka. Do trenutka izgradnje mosta, San Francisco je bio najveći grad koji se i dalje služio trajketima i brodovima kao sredstvima za povezivanje. Shodno tome, trajektne linije koje su na području zaljeva San Francisco otvorene 1820. godine bile su visoko profitabilne i ubirale su veliku pinku. Zeznuta stvar bila su putovanja okolo naokolo kako bi se zaobišao opasan tjesnac kroz koji je zabilježeno najbrže strujanje vode brzinom od dva metra u sekundi, što je značilo da u šest sati kroz tjesnac proteče dvije milijarde kubičnih metara Tiho-oceanske vodurine.

Sjećam se. Moj kurac.

Vlakovi su drmali taj mali tijesnac u kojemu bi se našli zbog tvoje priče.
Dvije godine nakon toga jedan je čovjek pričao ovom drugom da nije prostitucija već eskort. Ovaj drugi je to pošteno prihvaćao. Htio je biti babyboy. Htio je da ga ovaj voli i htio je da on njega voli i htio je da ih svijet voli zbog onoga što jesu. Htio je da postane sam njegova potreba, a on njegova navika.
Danas je izgubio većinu prijatelja. Ne osjeća se baš povezano. Misli da je to zato što radi na sebi. Sluša dosadnu muziku i ne gleda filmove i pije kavu i loše jede. Koža mu je i dalje elaatična a ima i jedan karijes. Jedan koji je gadan.

I ne čita kao nekada. Brzo izgubi koncentraciju. Voli popiti i slušati muziku na ulici i dobre tekstove a to je radi borbe, društvene borbe- osvijestio.

>>>[.. život je zanimljivo rvalište u kojem jedni padaju, drugi pobjeđuju, a ne zato što su gluplji ili pametniji, već zato što su jedni nespretni, drugi lukavi. Nespretne ne
treba žaliti, bili bi surovi kao i oni drugi, samo kad bi ih slučaj ili sreća bacili nekome na leđa. Ne treba se uzbuđivati ni zbog čega, i najbolje se svemu smijati, i
paziti da ne dođes pod žrvanj. Ako nećes da budeš odozgo, pričuvaj se da ne budeš odozdo, i živi kako ti je volja..]>>>

Nikad čovjek ne može tako upropastiti život kao kad želi da ga popravi, a ne zna ni zašto ni kako da ga popravi, niti zna je li to popravljanje ili kvarenje, pogotovo ako izgubi svoj mir.

U daljini i u blizini.
I običan dan. Kao stvoren za ljubav.

Ponovo:

-Lijep si
-I ti
-Horoskop?
-Taj i taj
-Ja nisam taj i taj
-Jebiga
-Jebiga


-Sjediš sam?
-Uvijek
-Sereš
-I ti

-Slatke su ti usne
-Aha

-Voliš me
-Rano je za to
-To je glupo objašnjenje

-Pičko
-Kukavico
-Odjebi

>>>>SVI ŽELE: LUDO PLESATI, BITI LUDO LJUBLJENI, BITI NAJLJEPŠA CURICA, NAJLJEPŠI DEČKO>>>>

-i da sve te zvijezde budu za nas upaljene
- da, i to.

- i da ne diraš zemlju dok hodaš?
-da, i to.

- i da traje zauvijek, za svaki dan, za svaki mjesec?
-aha


>>>ŠTO ZNAČI znati DA TE NETKO SANJA?>>>
- Bog zna.

Do you still love me.Do you feel the same. No signs. No questions. I lost the feeling

Pogođen i razgrđen. I puno toga. I svaka druga je tvoja.Misao. Tvoj osjećaj. Ispuštaš me iz dlanova ispuštaš me iz misli a onda me digneš, prebaciš i preneseš. Intuicija i dosada ali ljepota. Intuicija i dosada ali ljepota. Da mi ime ne zaboraviš.

[ČITAO SAM NA GLAS MIROSLAVA ANTIĆA. O LJUBAVI NA LJUBAVI ZBOG LJUBAVI.BILO JE TO JUČER OVE ANNO DOMINI, OKO POPODNE I S PIVOM I PRED DIVNIM LJUDIMA ALI BEZ VAS/U VARŠAVSKOJ/ /BEZ MAMA, DUŠA I VAŽNOG SUBJEKTA KOJEMU USMJERIH SVE DO TADA MISLI / ALI SE ŽIVI, OVO JE BIO CILJ, A NAČIN JE BIO DRUGAČIJI I SREDSTVA SU BILA JEDNOSTAVNA / SAMO SU NEKI KONTEKSTI IZOSTALI.]



Imam osjećaj koji sam imao kao dijete.i ŠTO JOŠ OSJEĆAŠ: krivnju i strah. MORAŠ REĆI.JA ISTO MISLIM. i ve been pushing. Kada planovi nisu bili planovi no želje kada sam imao samo noći i lišće i zvijezde i onda onu jednu koja je najviše sjala i kada smo bili bez ulične rasvjete. Kada sam mislio da je sve predaleko. A mislio sam i ni danas se ne mogu uvjeriti. Nikako. Djetinjstvo je važno.

Odjeća koja je ostala u ormaru i usmrdila se. Nije isto. Sve je to bio uvod. Ti i ja smo bili uvod. Jučer sam opet pred ljudima govorio koliko te volim i volim i koliko ti to moraš znati. I znam da znaš. I svi to znaju. I ja to znam. I eto. To je to.

I take it all for you.The stranger sang a theme. From someone else´s dream.

[Vjerovao je da neće se ostvariti. Vjerovao je da vjeruju da se neće ostvariti. Išao je u smjeru. Nije, jebote, znao koji je to smjer. Sada zna da tada nije mogao znati. Nema šanse. Nikako. Nikako. Lakoća i težina.]
Ovako može izgledati. Ovako će izgledati.



Ali zaljubljivati se u pjesnike u pjesme u pjesmovanje?
Molim te.

OD SAD PA U CIJELI ŽIVOT. (p)Biti za dobro i biti za sretnije!

Nisam rekao da je to za tebe a je za tebe je. Čitao sam za tebe. Pisao sam za tebe. Došlo je s tobom. Došlo je od nas. Kroz mene. Tako je. Mislio sam da ćeš biti a nisi a i znao sam da nećeš jer ne možeš jer te ne zanima. Sve sam znao. Od početka pa do kraja. Da, postojao je i početak i kraj. Ona kaže da me razumije ali da ja nju ne razumijem i tako iznova se reproducira isti umor naših života. Njenog na zalasku a mog na strmini. Ne možeš pobjeći od poezije ni od grka ni od kurca. Tragedija i kurac i novije reference: Freud.

x

SVAKI PUT SE USEREM KAD SE IZDEREM I SVAKI PUT POMISLIM DA ĆE UMRIJETI RADI MENE JER SU ME UVJERILI DA JE I OVAJ UMRO RADI MENE I JER SE NITKO DRUGI NE BRINE (I TU SADA VEĆ KREĆE IZMIŠLJANJE)

BRINEŠ ME BRINEM SE.
Ona: Još uvijek dišem samo da bih te udahnuo. Kaže da je to bio citat citata.

/stišće ruke. stišće zglobove. vrti se. dok spušta glavu. onu koju pere. traži zvijezde da pokažu pravi put. vjerovao sam da smo jedno. i da smo prava i prva rečenica. i da smo jedno. još jednom. mi. praviš se da me ne znaš. a tajna je?/

SVE- DO-CRTICE-DO-TOČKICE-DO-SMRTI-DA ME NE ZNAŠ-DA MISLIM DA SMO JEDNO-DO USKLIČNIKA-DO LJUBAVI-DO-U-LJUBAVI-DO SLUTNJE-A TAJNA?

Pojaviš se.
Odeš.
Ostaneš.
Briga.
Rekla si svima da sam svima da sam postojan svima. Jer hoćeš da to tebi budem.
Prosta riječ.

Žališ sreću. Gdje god da si. Ludilo. Kao nekada. Za sretno i sretnije ili sreću. Za koju nam malo ili nimalo treba?

Bojim se tvoje smrti. Više od ičega.

Ako hoćeš spomenik svojoj nadi / Kada su ljudi tek ljudi

Tvoja nesreća je samo tvoja nesreća / Potpuno sami.
Gdje može biti bolje?
Klasični motiv: Sjena prošlosti.

Ljubit ćeš me / Za kraj? Puzanje je najpouzdaniji način doskoka.
Inficiraš me. I onda i jučer i danas. I sutra i prekosutra i još.

Prolazi to neko vrijeme a najgore je prošlo baš preko mene.


„Ja ne mislim da to dobro znam, ali znam: ni neznano mi nije.“ Ja stvarno ne mislim da vas dobro znam, ali ni neznani mi niste. Dozvolite, zato, da pljunem u pravcu onog grada gde ste me ostavili da vas čekam.

*********************************************************************************************

Valjalo bi posvetiti tri godine života crtanju geografskih karata. Na svakoj karti namerno izostaviti taj grad. Njega inače već odavno savršeno nema.
NADOPISANO: tebe nikada nema / ne znamo gdje idemo /jebem ti prokletu mater.

NE ČITAM NA GLAS NE DEREM SE NEMAM S KIM NEMAM ZBOG NEZNAM KADA NE ZNAM
SVILA PA ŽUTA PA ŽUTO PA ŽUĆE PA VINA JEFTINA PA SMRAD TRŽNICE PA OBRAČUN PA SCENA LJUBAVI ILI JE TO BIO OBRAČUN ILI JE RAT LJUBAV A JA KAŽEM DA SE MOŽE I MORA MIRNO DIJALOG I TA SRANJA UVODIM U PRIČU O LJUBAVI I FER SAM JER KAŽEM DA SAM NEKOMPETENTAN I TAKO DALJE FORMA JE DEFORMIRANA SRCE JE UŠKOPLJENO ŽELUDAC JE PRAZAN JEZIK BAZDI MASNA JE KOSA PAZUH SMRDI I SRCE U LOMU VELIKOM SA VELIKIM VELIKIM PREVELIKIM NOŽEVIMA I ZAKLANIM VRANAMA SA TIM ISTIM NOŽEVIMA I SVA TA DRUGA GOVNA KOJA TI PADNU NA PAMET PRIJE SPAVANJA A NE POEZIJA POEZIJA

Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav /Sve više sam s tobom, čak i sam.

Volim kada rečenica krene ovako, sa: Volim.
Volim kada su prijatelji iskreni. Rasplaču me. Još da te mogu zagrliti tada.
A ti odlaziš, opet, na tko zna koliko i tko zna do kada.

Ja ne mogu vjerovati da i dalje o tebi govorim, da i dalje tebe upisujem, opisujem i trebam.
A nije da te nisam prevodio, uništavao i redigirao. Nije da nisam, a bolje bi bilo da nisam.

Ti si rupa u koju upadam i od koje dalje ne idem jer nemam gdje, jer ne znam gdje jer ne znam zašto jer mislim da su sve druge uže, ružnije ili tužnije. A ti, najbolje moje.

I što je to sada toliko daleko, iza nas?
Jer tražio sam, dobio i zvono i udarac i riječi. Rekao sam da sada znam: Snovi se ostvaruju, samo nekada u pogrešno vrijeme a to znači da ti nisu trebali/le.
Reći ti: Ti imaš snagu ovog svijeta. Želim te na dlanu. A moja je ljubav to, onda, valjda.


A onda se probudi nespavanje, stare cipele, trgovi i ranojutarnji povratak. Sebi.
[... nije teško kad biju, teško je kad čekas. Gledaš i čekas, pa boli unaprijed. Boli i posle, ali je to lakše.]

Tako je kad odlaziš. Meni. Uvijek.
I onda svi lažni obziri dođu u igru.

I ovo spada u ljubavna osvrtanja. Oprosti s jebiga.

u stanju: Okrenuti se i zastati. Možda.

Ne zna zašto odlazi stoji u istoj ravni sa Ne znam zašto ostajem.
Ne zna do kada je jednako Ne znam od kada.

I bol u maglama. Suze ispred vrata i zagrljaj i još jedan i dva i tri poljupca i pet.
Nemam ključ za srce koje bi te još više zagrlilo i zaštitilo i sačuvalo. A želim ga.
Volio bih imati i te ruke i taj miris. Volio bih ti biti sve što ti treba.
A jesam. Ovisno o tome što popijem.

Miksam priče. Uvijek kada govorim o ljubavi.
Nema više. Nema za neko vrijeme. Nema za tko zna koliko vremena. Nas. Ni vremena. Razdvojeni smo.

I sanjamo i skitamo i šmrkamo i znamo da je to dobro.
Bar da kada te odvedu te i vrate. Bar da.

Zatvori oči i pogodi zašto te volim.

Sreća mu je iznenada pala pred noge, samo zato da bi vidio kako nije ni on za nju ni ona za njega.

Isti nemiri. I boja kože. I krv. I vene. I tvoja rečenica: idemo se jebati. Ili možda još nešto prozaičnije poput: Sex. I sudbina. I nedostajanje. I nepripadanje. I sve u krug.
I tvoji prijatelji koji kažu da loše biraš, a ja čitam to kao: sve osim tebe, S. I tako dalje.
Ti imaš nekoga da ti podilazi. Nekoga za ljubav jer i ona, moja prijateljica, ovaj put, kaže- podilaženje može imati veze sa ljubavi. I dobro to logički izvodi. Dobra je. A ja kažem da sam mogao umrijeti. I da je postojala mogućnost da te neću zaboraviti i obistinilo se.
[ .. oženi se! Rađaj djecu! I to smiruje nezadovoljstvo, jer nameće obaveze... ]
Sreća mu je iznenada pala pred noge, samo zato da bi vidio kako nije ni on za nju ni ona za njega.
A situacije su ovakve: seks se nudi na sve strane. Onaj drkatorski. Onaj lažljivi. Onaj zbog kojeg odeš. Prije sunca. Jer je mučan. Onaj zbog kojeg ni voda više nije ista. Znam da znaš. Znam.

Povraćalo mu se pa je padao pa je grlio i govorio da voli. A htio je plakati. Usranih li istina. A želio je biti čovjek. A majku mu jebem. Kažu: Traži se. To bude sugestija, ali i komentar.

Roza tablete. I magija.

Povraćao je. Srao je radi sranja. Htio je biti pod ili tepih da ga ti samo još jednom prehodaš. Zamisli. To je bila želja. To je želja.

Da mu daš svoje ruke i svoj nos i svoje srce da postane ti i da tako bude bolje a ne bi postao bolje. Nikada i nikako. Nagovori me zaustavi me voli me trebaj me. Ali ni tako ne ide. A da kažeš- Da? Bez upitnika. Da samo kažeš da.

A san je bio i ovakav: jebanje, bespogovorno, s maskama, bez lica na kojima to piše. Ljudi bez lica. Ljudi bez osobina. Mišići. Štikle. Opijumi. Dvorci i zlatni retriveri. San. Jebote.

A ti si dovoljno blizu svemu tome. Maskama i neukusu. Tu je počeo osjećaj. Ne znam kako se zvao.
I da: je li mi imamo vremena? Našeg?

poezijabeznamjereibezidejeibezrazlogaibezsrcaaliidaljePoezija

Pet tomova poezije bez nemjere i nikome za pokloniti do sebe.
Sitnim parama plaćeno bogatstvo. Nekad, a uglavnom često treba malo da bi bilo puno.
A slušalice traju mjesec ili dva mjeseca.

Everybody is changing / Najmanje se govori kad te se najviše tiče.

Nisam rekao ne. Kaže. A ja kažem: A nije da nisam.
Kaže da nije. A ja kažem i mislim i mislim da znam da sam odavno izabrao najbolje. A onda se pitam zašto se i dalje petljam sa drugima. To je ludost ludost ludost ludost kaže B.
O kojoj se može govoriti i pisati. Pred određenima. Kažem joj da dotična osoba to sve razumije. Kaže da zna. Ja kažem da mi se opet zna prividiti mogućnost u kojoj odustajem od svakog drugog narativa i uplivavam u kompoziciju (koja mi ipak najviše dira dušu). Dušu kao ne znam šta. Kao nešto. Npr.

Sjedim u kafiću sam. Ispred mene je njih 6 i balon na kojemu piše nešto poput: Sretno u braku.
Jedna je najglasnija. Crvena je i ima plavo sjenilo. Ružnjikava. Priča kako bi sina pustila ili u neku tehničku školu za masjtore ili na fer. Kuži ona kako stvari funkcioniraju. Sin nije čovjek nije biće već je njen sin njene pičke delo njene krvi. Ona zna što je za njega najbolje. Glupača.

Fotografija s moje lijeve strane govori puno više od ove sretne slike prijateljica koje jedna drugoj predstavljaju podršku. Na jeftinoj fotografiji, rađenoj za reklamu kave ili vina ili tako nečega je muškarac u plavoj košulji, s naočalama, dioptrijskim. I žena, finog dekoltea i otvorenih leđa. Stylish. Prazni, izjedeni tanjuri ispred njih. I boca vina. I fine čaše.

Sjede na terasi i palma je ispred njih. Snimljeno je, recimo u nekom talijanskom gradiću.
Izgledaju kao da se vole. Pada mi na pamet da su modeli i da on ima onaj glupkasti pogled. I da je i ta slika, kao i ova druga, stvarnija- upravo- za kurac.

LAŽE. U KURAC.

Svaka izuzetost s tobom ili zbog tebe je izuzetna i dođe mi da ti kažem da te volim i volim i volim , ali ti ne kažem da te volim i volim i volim jer opet mislim da znaš da te volim i volim i volim.

ALI:
Smijem li reći da znam da si to ti? Ti.
Sva iskušenja, sva ispaštanja i sve patnje u životu mogu se meriti snagom i dužinom nesanica koje ih prate. Je li to to?

I još:

Sve više sam s tobom, i kad sam sâm.

I:
— Oprosti.

Bila je to najljepša riječ koju je moglo pronaći njegovo kukavičko poštenje. Tako me srećno skinuo sa savjesti i prijateljski ispratio u prošlost.

Ali to će tek doći.

Iritabilno srce [naučnoegzaktno itd.]

I feel like writting you a letter.
Nešto poput V. za L, sa ludosti.
Kao objašnjenjem. Naravno.

Pada mi na pamet: Oslobođenje rečenice.
A to, to ide skupa sa oslobođenjem misli.

Nešto za vječnost. Poput: Volim te.
Pisao sam i bolje. Ali je bilo o ovome. To valjda znaš. Valjda.
No, o oslobođenju mogu još nešto reći. Ovo: Ti i Ja.

[Nemoj odustajati od mene. Ne u ovom životu.]-->ovo je za potrebe melodrame.
Trebaš mi a želim da se trebamo a onda se valjda i trebamo.

Prethodna spada u ljubavne rečenice. Ostavite ju na miru. Prekrižena je, tako i tako.
Na druga pitanja neću odgovoriti. Neću.
To je opet bilo: Danas.
Ti, moj, moja, danas.

Pisanje me smiruje. Moje srce.
Prispomenuto je da se radi o metafori. Ovaj put je o onom: od krvi i mesa.
Iritabilnom. Po sebi.