x

nemoj mi zaboraviti, nekada, u snu reći, da me voliš. govori to svaki dan.

Ovo nemoj čitati. Ovo je nepotrebno. Ovo je nakon iscrpnog dana. Uz čašu.

Romantic worker has romantic missings.
Why does my heart...?Kad žena zavoli


Brojim i računam. Danas. I mislim o tebi. Kako bih volio da mi stvarnije možeš nedostajati.
Kako bih ti volio pokloniti pjesme. Kako bih volio da sam te mogao bolje upoznati. Kako bih volio da nisam zeznio. Da me nije puknuo ego. Jer mi značiš. Puno. Kada me ljubiš.


Muziku i čokoladu.


Poljubiti te. Bezbroj puta. 


Sva ljubav i svo nebo. Nije diskurs. To je onaj drhtaj. Kada te ugledam. Makar samo na fotografiji.

Odgovarati samo u prisustvu advokata. Živjeti na način i izvan kontrole.

Pružam im ruke. Da me maze. Da me vole.

Previše je smeća ispred ulaza. Previše. Kontekst je taj da ga nema. Mene nema kraj tebe,a tako sam htio biti pored tebe. Htio sam spavati i buditi se i spavati i buditi se. Piti te kave.Govoriti ti. Voljeti te. Lifelong.

Will my smile hunt you?

Samo sam slab. Samo sam usamljen- govori on, govoriš ti, govorimo mi. Govorim.

Mislio sam da će biti lakše. Ali onda prehlada, ali temperatura te uplaše. Ostaneš bez pokrivača. Sam sa svojom životnom groznicom. Treseš se. Zima je. Počinju snjegovi.

Sviđa mi se kako si živio. Odmah sam znao da i ja tako živim, samo mi je trebalo da prevedem. Zaljubljujemo se u slično sebi, u onu ili- najopskurniju ili, ako je sreće- u najidealniju sliku sebe.

Mi smo u procesu. A ja sam tu i dalje. Sutra ću te manje voljeti. Danas te previše volim.

Tvoji prijatelji misle da si luda. I štite druge ljude od tebe. I ti ništa ne vidiš. I ja te volim, unatoč.

Sam sa pisanjem.
Uvjeravam se da sve mogu preživjeti.
Zanimljiva taxi usluga. Priča o obitelji a ja o ljubavi i zapravo ne pričamo o istoj stvari.
Daje ruku za kraj.Dajem ruku za kraj.


Mislim da bih i tebe mogao voljeti. Često o tome mislim.
Kako srce možeš poklanjati svima. To je i upitna i izjavna rečenica.
U mom slučaju je konstatacija.

To: have a little faith

Puno našeg zajedničkog života je sličilo. Dan danu. Noć noći.

Slušali smo o harmonijama i harmonije smo tražili. Zapravo smo živjeli disharmoniju.

Oboje nas. Rebels with romantic souls.

Zaljubljeni prijateljski jedno u drugo.

Ona je odabrala jedno. Ja sam odabrao drugo. Da smo mogli- odabrali bi jedno drugo, ali nismo mogli.

Nekada smo namjerno nesvjesni. Htjeli smo biti brand new a postajali smo brand old.

Sada pričamo o nedostatku samopoštovanja i nalazimo korjenje.

Oboje tražimo figure koje nismo imali, koje nismo usvojili, one bolje- koje iskustveno niti ne znamo repoducirati.We thought that love will be The cure. Now, we are not so sure.

Vjerovali smo u slike šetnji. U holivudske filmove sa sretnim krajem. U lake note.

Iščitavale su se pogreške, već na početku. Sada znamo i to- da ništa nije sigurno. Namjerno to ponavljam jer dok ponavljam u rukavu držim keca- a taj je da- možda ipak nešto i je sigurno?

Nestrpljivost je postala naša karta. Stalno ispitujemo ljude da li ima ljubavi u njima, za nas. One slučajne prolaznike s lijepim očima. Kada kažu da nemaju onda smo tužni, onda smo razočarani, obeshrabreni. I tako to ide. I to je jedna od naših priča.

Telefon joj je sada isključen.  I meni je često znao biti isključen. Zbog čarolije.

Samo što ta poruka još nije poslana. Ona na koju se čeka. Ona koja će promijeniti svijet.

SCENA:

ja ti govorim sve što sam ti htio reći sa svjesnošću da ništa neće biti.
ti kažeš: a što ako želim ostati?


Didaskalija: Ne znam da li bih to mogao čuti.
PITANJE: ŠTO SVE NE MOŽEŠ ČUTI?

Kada izgorimo

Kako je kada ti ostavljaš?

[ pohađam izvjesna mjesta i izvjesne ljude, autoritete ].

Sebi je bio rat. Bio je svoj brat, svoja majka, svoj otac. Traži tuđu ruku. Nije joj vjerovao kada mu je rekla da ne zna ništa o njemu, nakon 24 zime. Nije htio povjerovati. U puno toga on ne vjeruje.

Sada traži lijek. 

Srce mi je bijelo. Traži rukovanje sa suzama, ne zaborav već nastavak. 

Dajem boje prošlosti. Shvaćam važnost. Objašnjavam si.

Ali kako je bilo kada ti ostavljaš?

Nešto najpermanentnije. Nešto čega sam se najrađe sjećao.

Pogreška. Napravio sam ju hiljadu puta. Opet bih. Radi odlazaka. Svijet nedođije. Ne znam bez toga.

Ovakvi smo od kada znam za nas. Bez adrese. Šaljemo si ljubav. Ja se kajem jer me je umorilo.Da li da krenem s tim? Ili s nekim drugim znakom? Onim modrijim?

Ja i tvoja pepeljara. Dugo je bilo baš- sve što je potrebno.

Dugo se nisam htio oporaviti od tebe. Sada to vidim.

Over and Over- Moloko

Stepenice iznad života

Izmoreni dani, s predosjećajima.

Napadaji koji traju i u idejama prihvaćene ljepote se vrtiš u krug.

Pomišljam na tebe kroz socijalne mreže. Želim te dodati. Znaš da neću. Ne isto.

Poljubim se. Uvijek se osjećam isto i uvijek tražim isto.

A ti? Misliš li na mene?

Some day soon someone smile will hunt you.

Volim te. Ti si moja muza. Moja Deneuve N´oubliez jamais

Čuvam te i ostajem. Obećao sam ti to. Bilo je reverzibilno. Jedna od najljepših zora.

Taj tvoj pas. Ti i Ja. 

Ne mogu tek tako ostati iza. U pustopoljini.

Iz razgovora o svačemu: Intervjuiranje prijatelja I.

Zlo je za nju nepravda.nepravda u smislu malteretiranja drugog koji to nije zaslužio. Zlo joj je rat.

Zlo po njoj nastaje iz neobrazovanosti, iz kompleksa, iz siromaštva. zlo joj generira kroz nedostatak pažnje, neprihvaćenost, kada prestaneš postojati za druge ljude, kada nisi istaknut, kada te se ne doživljava, recimo.

Najmističnije što ju fascinira je svemir. to je, kaže, čak jedina stvar.

O čovjeku svog života razmišlja kao o pronalažljivom. On će biti kao ona.Ona kaže da je kreativna, društvena, pametna, sposobna, emotivna, anksiozna.

Za nju su riječi moćno oružje za izražavanje i mijenjanje ukoliko ih se zna tako iskoristiti.

sigurno mjesto za nju su prijatelji.Svijet u kojemu živi moja sugovornica doživljava nepravednim, suhoparnim, a druge strane s užasno puno potencijala da bude lijep i funkcionalan. U zadnje vrijeme ona plače na neshvaćenost. 

Za deset godina ona želi osnovati svoj teatar u kojemu će sve biti dopušteno i želi imati novaca koje će dijeliti ljudima kojima misli da su neophodni i želi biti smirenija.

Sada se osjeća ludom i kao da je jako puno stvari koje je mislila da shvaća- zapravo postaje svjesna da ništa ne funkcionira tako.Pitanja koja želi da ju se pitaju, od ljudi, koja vole da je se pita: Što misliš?

Kada se taj odgovor, tvrdi, uvaži kao nastavak razgovora, a ne da samo prođe kao opservacija.

Omiljeno pitanje joj je: Što radiš?

Najgluplje pitanje joj, tvrdi- ne postoji, ma ne ne, kaže: Je li ti neugodno?

Voli ovu pjesmu: Manu Chao- Me llaman calle

Do you have yourown Hector?

Napadaji panike uz koje, dok traju, misliš da bi taj jedan zagrljaj ih neupitno i nepovratno rješio.

Moja I. kaže da to ovisi o osobi koja te grli. Kaže da ta osoba mora biti divna i ja joj vjerujem.

Kaže da je znala bježati od nekih zagrljaja. Nadam se da je uspjela.

Misliš da će ti srce stati, da ćeš prestati disati, da će te voda ugušiti, da si lud.

Onda netko uđe na vrata i ti pričaš o tome i kažeš i svima to kažeš. I svi kažu da znaju o čemu pričaš i ti im odlučiš vjerovati. Ali, je li stvarno znaju? Strah od straha ostaje.Freudovski, dakako.

Vrijeme pogoduje melankoliju. Društveni sustav hrani ove bolesti. Trebaju im slabi da bi ih uvjerili da znaju bolje i da ako popiju taj xanax, taj apaurin, kupe tu boju za kosu ili odu na to mjesto- će biti bolje.

Novac je faktor uništenja. Nastao je iz pohlepe, iz progonstva, iz zla, a zlo je moćno i razgranato- čitao sam jednog ateistu jednom. Prozivao je institucije, znate koje. Nevažna su navođenja.

Brinuti se- odgajaju te da budeš starmal, da zapravo ne razmišljaš, da odrađuješ i da umreš i da taj pokop bude skup jer je to garancija sigurnog puta, te duše, te osobe, tog tijela.

Morrisey You have killed me

Ja se pak ne dam tim teorijama. Vjerujem da svaki put kada mi je loše je to zbog- ljubavi.

Ljubav je moj krvnik. Želim vjerovati da svaki put kada umirem, zapravo umirem zbog ideje, diskursa ma čak i paradigme romantične ljubavi. Manje je bolno tada.

Intelektualizacija emocija. Od idućeg tjedna ću to možda dokinuti. Možda ću tada okrenuti neke brojeve telefona. Stvarno, možda.

First of the gang to die

your language was in your hands and Im trying to understand

let´s put it this way.

sjedim sinoć u kinu i gledam Prije nego zaboravim Jacquesa Nolota.

U par navrata čujem rečenicu: On je kurva jer je bez mjesta i bez vremena i bez snova. Za snove nisam siguran.

U sjećanje mi se vraćaju Marquesove Tužne kurve tj njegovo Sjećanje na moje tužne kurve.

Najbolju je definiciju dao Ronald Barthes, parafrazirao sam ju gore.

Popraćena je i promocija Citomegalovirus Herve Guiberta. Sve povodom dana borbe protiv AIDSa. 

Reportažne misli mi padaju na pamet i sjećanja jednog dječaka od 30 godina i prizivanje uopće ideje straha koju on možda nosi u svojim kostima. Koju dobro čuva. Možda nikada više neću saznati gdje si. Čuvaš li onaj osmijeh. Živiš li život sa strahom u kostima. Znam da ti nije bilo lako. Šutnja.

Tišina. 

Bježiš li u ludila i kuda odlutaš? Je li me voliš?

Ja više ne letim nisko i vid mi je oslabio pa ne vidim zemlju. Ostao je moj odraz, u tvojim očima, kao mrak.

Želim da, želio sam da, kada te netko pogleda se i mene sjeti. Htio sam da se nosimo na dušama, da sam na tvojoj duši, htio sam da netko bude odgovaran za mene. Da vidi kako je to, a nije lako, ali neću više o tome.

Probaj me zaustaviti, molim te.

Jedno jutro prije deset godina. Bilo je pet ujutro.

Bio je dobar vjetar. Išao sam u neke luke. Živio sam život trenutka. Prije deset godina.

Mislio sam da ću umrijeti.

Prosipao sam zvijezde. Nisam htio stati na pola puta. Nisam znao. 

Litre vode pa litre vodke pa hrana pa nenovac pa posesivno srce i želim te gledati dok se ljubiš s njima.

Terapija jer je i to nekakav život. Priznaješ mi?

Dance me to your beauty with a burning violin

Zanimljivo je, koliko je teško naviknuti se na nemir. Onaj zreli nemir, onaj zbog novaca, kuća, struja, plina, zakašnjelih reakcija, nepripremljenosti. Mislio sam da ću uvijek znati mirno reagirati, s odmakom, procijenjeno.Ali ne znam i to je ta cijela priča. Ne znam sam. Sada su tu prijatelji, razgovori, čajevi, stručnjaci, knjige. Sam ni sebi nisi dovoljan jednom je netko rekao. Možda sada znam na što se mislilo.

Južina je donjela svoje društvo sa sobom. Anksioznost. Nesigurnost i Nemir.

Društvo koje se preklapa i u kojemu svako utječe na svakog. Povezanost je njihova snaga.

Sinoć sam presreo još neke adrese svoje emotivne mape, ti ljudi nisu više na toj mapi, nikada i nisu bili. Mislio sam da ih nisam označio. Sada znam da ih jesam. Ali nema pozdrava, ima samo poneki prazan pogled, onaj koji nije ni hladan, ni ljut, ni tužan, onaj bezekspresivan, samo pomalo umoran.

I onda uvijek isto pitanje za kraj: Or, was that just me?

Nisam siguran, jednom ću biti siguran. Sigurnost je moje nesigurno mjesto.

Ništa s tim, ali svašta zbog toga.I dalje te njušim i vidim u drugima. I dalje ništa s tim. Samo je takav dan.

Dance me through the panic 'til I'm gathered safely in. 

That was the "and" and hopfully that will be The End. 

Stanice; Podlugovi i Ulice i Kuće počinju imati isto značenje. Uvijek te negdje čekam. Ja te uvijek negdje čekam. (repetitivnost je tu radi nemogućnosti vjerovanja, jedini racionalni element ovog ispisivanja)

Ljubav je maslinastozelena. Tek toliko da misliš da dvojnost opisa utvrđuje jačinu.

Ali ne. Mislim da ne. Ne utvrđuje.

Dance me to the end of love- Leonard Cohen

(Radi prikladnosti momenata; za svjedočanstvo da jesam; zbog sebe prvenstveno;zbog tebe prvenstveno)

Who do you think about in your secret life? 

There is nothing you can´t do?

Već odavno smo bez glasa. Srcem se tješimo. Već odavno smo bez duše. Možda ni ona nije nepogrešiva. 






(vječnost kruga i još pokoja bedastoća. živi se. puno se živi. bit će bolje jer je uvijek bolje. vidiš. je li tako. sljepoća je nekada izbor. vrlo opasan, istina )


Empire state of mind- Jay Z feat Alicia Keys

Empire state of mind or will we ever be there?

Pogreška koja je objavljena. Prvi pravi gaf. Fino se živi, zrelije. Pogreške su nužnost kada dižeš nos k nebu. Volim nos u nebu. Nova frizura i novi dejt. Nova šansa. Noviji poslovi u glavi i nove ideje za radionicu. Smeđi šal i kožna torba i razmišljanje o novom tekstu i šetnja Zrinjevcem. Ustvrđujem: Volim Zagreb i svoj empire state of mind koji nije u okosnicama Zagreba. Onda je lakše voljeti.

Kada se makneš iz granice.
Moja najočekivanija osoba je i dalje najvoljenija, moj pravi izbor, moja pogreška i moj uspjeh. Sve u jednom.(Your eyes inspire me. Thank you for that.) Nekako će se razrješiti i financijska kriza, vidim tragove u tragu i vidim obećanje budućnosti. Sve je u mijenjanju, a moja perpektiva radi akrobacije kao i moje srce. Ja dišem. Ja flertujem. Namigujem i smješkam se i odlično se zabavljam pri tom. Volim ovaj kroj u kojemu sam.
Osoba kojoj sam obećao i ponudio rehabilitaciju odnosa je izgubila svoju ulogu. Moja redateljska palica se opredjelila za sretniji život, za ugodne i čiste ljude, punih srdaca i jasnih potreba. Ili to s nama ništa nikada i nije bilo. Netko možda zna više. Ja nisam taj.

Putem srećem zabranjene gradove i ljude koje sam poništio, ljude koji su me poništili. Namiguje mi. Namigujem im. Ljubav ne smije biti politička strategija. Kod mene stvarno nije. Bila je. Start spreading the news- Im gonna be a part of it. You can do it too.


Što želiš? Želi štogod. Samo nemoj zaboraviti.
Hvala ti što te volim, što sam te mogao voljeti i što te želim voljeti.
Cheers darling!

don´t explain

Sloboda daje nove šanse, a kada se približiš idealnom stanju izmjene se ponašaš kao da si u braku, kao da se razvodiš, kao da ste na sudu i kao da dijelite sve što ste stekli. Poznato?

Sjedim u jednom od svoji mrakova, sam, za druge izgubljen. Ona mi je rekla da tamo znaš sjediti i ti. Mislim da sam te čekao. Mislim da sam htio da dođeš. Netko drugi, iz 1989. pokuca. Na ona vrata koja sam mislio da su zatvorena ili zaključana, na ona imaginarna za koja nisam bio siguran da postoje.

I priča, poklanja i cvijeta i izmiče svima drugima oko nas i kaže da bi, da može, da hoće. Ja kažem: I ja isto.

Idemo sa svim na sve. Idemo- mi. Kaže da ipak neće večeras, da bi sutra pa sam sutra nazvao i pitao je li to ono sutra od jučer? Kaže da nije, ali da će biti ono sutra, ono neko drugo sutra, ono opće mjesto. Poslije nisam zvao.

S čistom namjerom sam se javio i drugoj najočekivanijoj osobi, pita me hoću li opet biti psycho.

Znam da se nećemo sresti, makar je sljedeći tjedan kao rezerviran. Htio sam reći: Ja mogu i cijeli život rezervirati. Možeš li ti? 

Odgovor znamo.

you ain´t got to be so blind

Majka priča o svojim snovima. Uvijek su se ticali njega, čak je i u snovima imala iste zahtjeve i isti ton. Sada to vidim. Kaže da ga je samo četiri puta sanjala, od kad ga nema. S nama.
Pita me za moje snove, u vezi njega (došlo mi da joj kažem, da bih volio da je još tu, da je uvijek tu, da su oboje uvijek tu, u tom svom vremenu, kakvi god, s kim god, samo da su tu). Rekao sam da rijetko, da ga rijetko sanjam, da se družim sa svojim starim prijateljima i da sada moram ići. Spominjala je spomenike, nadgrobne i slične stvari. Teže sam zaobišao tu temu. Ipak je stvar morala i ukusa, u njenom svijetu, za nju, spram svega u što je vjerovala. Stabiliziram tekst. Ili samo misao.

Cijeli dan u čišćenju s kamilicom. S knjigama. Želim da sada pozvoni. 
Preporučam: Telemahova odiseja 

Mogu li postaviti pitanje?

Mislim na tebe. Učestalo, kao i prije. Toliko učestalo da ću početi pisati stabilne, suvisle forme.

Da se svidim i drugima, ne samo tebi ili obrnut je ovaj redoslijed? Naravno, rečenice su proizašle iz frustracije.

Rodili su mi se novi planovi, nove ideje, u kojima po prvi put jasnije vidim samo sebe, samog sebe, na pruzi, u vlaku, s knjigom, u noći, u baru. Moglo bi tu još doći poezije.  Želim od svog života napraviti poeziju. Sasvim pristojna želja, zar ne?

Onda dok hodam mislim da ću pasti u nesvijest. Možda jednom i padnem.

Ali kada sanjam, kada budan sanjam, tada te nema u tim snenim mislima. Je li to znak?

Jedem mandarine, pišem mejlove, pijem čajeve, čitam knjige i slušam TvojuNašu muziku.

Onda ništa od toga ne radim. Onda sam s ljudima, tamo se uvijek smijem i pričam ili tugonjavim, dakle- gnjavim. Onda budem sam, tada bude i tišina sa mnom, dakle ne budem skroz sam, tada nema muzike niti hrane niti vode jer sam tada u kadi i jer i tada mislim na tebe.

Upoznao sam zanimljivu ženu. Ima onu zdravu majčinsku energiju, čistu, toplu i pametnu. Suvisla je i izgleda mi kao moja Lucky Star. Osjetio sam to odmah na početku, čim je ušla kroz vrata i predstavila se.

Ponudila mi je i obećala mi je život koji čekam već dugo, koji ulazi u moje snove, koji je- moj san.

Moj život je dakle, da skratim- postao odnosno daje nagovještaj da postane- moj san.

Da li to znači povezanost sa samim sobom? Po prvi put mislim da mogu reći- Da!

Samo naprijed. Ne muči se. Ne gledaj me. Odavno je sve jasno, zar ne?

čekajući. sjedeći. stojeći. pišući.
u mislima. u mislima si mi.
a sa svim.
a bez svega. rađe bih vjerovao.

Komadić koji (je) nedostaje/ao

 Osjećaj da moram još nešto reći o tome svemu.

kao npr. ja se s tobom osjećam najpripadajuće. Najslobodnije. Najzavezanije.

Da se pitam zašto Ti? [ISJEČAK: ti si najbolje što znam]

Jesmo li se dvadeset i pet godina samo uvježbavali za život?

Je li sada kada se ukazuje prilika popravka (vlastitost) sam opet u stanju izjebati i zajebati, ohladiti ili raskuhati druge? Sretan što te volim. Sretan što jesi. Što jesam. 

Jutarnje kave su uvijek iste. Danas bez cigareta i bez odluke o imanju. Mamin telefonski poziv.

Polumrak i Nina Simone. I Wild is the wind.

Poljubac u snu. U glavi. U ideji. Sanjam. Nije dugo trebalo. Trebala je injekcija. 

Divota je. Kako stvari prestanu biti pustopoljine. Kako nekada ne treba vjetar da pročisti stvar. Kako nekada kiša zna biti tako topla. U novembru. S 2c.

Smiraj. Je došao.

~ Povišeni su standardi mom životu, htijenjima ~ Ja. itd.

////do we belong to what we are hanging on to////

Beauty and the beast syndrom

 više volim besciljnost, tjeskobu, promišljanje, apstinenciju, dosadu, nihilizam, odmak, ne imati što reći, nerad, lijepo ponašanje, odvratnost, jazz, stalno radno vrijeme, oprez, sjetu, obiteljske posjete, sovjetski komunizam, razboritost, suzdržanost, korijene, tradiciju, kantautore...


sa mnom ste deset mlađi, samo ste sa mnom opet- Vi.
Dok te ljubim mislim na tisuće drugih, empatično varanje. Ono: gledaš zvijezde, svoje neostvarene želje, fantazije, kino snova, kada je sve prošlo, ono najgore. Što ću si još prirediti?


Tražim nešto lažno, umirujuće, bijeg od struje, od vode.
Biti princ i biti vila. S nogama punim avanture. Parafraza stihova. U tvom srcu još ima mjesta?


Mogu li računati na sebe?
Uz kremu za bore se osmijeh vraća? Samo sam uz tebe mlađi deset godina. 

Za sebe. Učiniti. Jer je to o.k.? [ Sklopiš oči, što je bilo- bilo je] Važno je da je - sve kao Prije?

Da ne bi došlo do sna u kojemu vi odlazite od mene, ja ću se pokupiti. Uskoro i to planiram.

Vidim ta dva kufera i oblak iznad glave. Kao i uvijek, do sada. Kada pričaš, a ja šutim (makar je obrnuto).

Nagađanja. 

Kako spavaš? Reci mi da nikada. Reci mi da "zauvijek nikada". Iz onih dječjih inhibicija se teško maknuti. Kada kao dijete pitaš: "Je li ovo za svaki dan?" 

Tražim vezivanje dok se zauvijek odvezujem od Njih. Dok tražim smisao.

Ali ne znati što osjećaš? Kada je sve osuđeno na kraj?

kao bazično: Zašto pada kiša? Zašto kiša ne prestaje padati?

Teško dijete, koje je teško prihvatiti, koje moraš pustiti, da radi, da bježi, dok ona krivo razumije, dok ona misli da žele isto, da on mora željeti isto, a dok on misli da je sunce i da ne želi gubiti dane. 

Ni malo ni ništa i onda u krug jer je takvo savršenstvo s tobom

-------------------  --------------------------- ----------------------- ----------------------------- ------------------------- ------------------------------

lako je reći da je novi početak stigao ili da je ovo samo nastavak ili da ima poruka.Ja doista nisam mjesto od kojeg ovaj put mogu krenuti ili bolje reći želim. Meni je sve strano. Dok se vozim tramvajem i čitam Bretona, ja najistinskije živim njegovu sobu i njegovu Nadju.

Onda ipak kada sam ja u sobi sa svojom Nadjom, ja ništa ne izgovaram i ništa ne ispisujem, a da već nije bilo prejudicirano..

Ovo je dio gdje se opet ogledam ili gdje se odgledavamo sa smješcima i punih srca i sa sumnjom i to je opet onaj trenutak gdje želim ostati zauvijek, ali je to opet onaj trenutak koji završi već na primisao o vječnosti. Vječnost za nas ne postoji, ljubavi.

Dođe mi da te zamolim da napišeš nešto o meni, da kažeš sve, da te povedem u onih čarobnih osam navečer i kažem da je osam navečer i da je večera na stolu i da nas sve čeka, opet.

Nimalo pravocrtna koherentnost, je li tako?

~ This has been going on too long ~

send me a postcard from everywhere. Have you ever been suicidal?

Divna prijateljica mi je rekla da neće se sve u životu vraćati. Neće uvijek biti sto prilika.

Da kada se radi o ljudima- ljudi su ti koji daju priliku, to ovisi o njihovom karakteru.

Tvoj karakter je očito ulašten. Ever since I can remember you.

Čitati Bretona, raskidati i pokretati prijateljstva, zbog umjetnosti.

Čini mi se da sam za našeg odnošenja igrao ulogu sablasti. Htio sam da naš odnos bude neizbježan, a sada kada je prošla godina, sada kada su prošle godine, sada kada pričam s više njih, o više vas, a o istoj ulozi koju sam vam dao. Sada kada je svemu došao kraj.

Tvoje oči boje paprati. Boje meda.

Na dan mrtvih početi i umrijeti. Na dan mrtvih obilježavati. Kada ću te maknuti iz opće simbolike?

Per Q

danas je godina dana od nas.
za nas, da kažem.


jedna od naupečatljivijih noći. hvala ti.

naša noć za tuđi dan.

uz tebe sam svašta vidio. onda više nisam ništa. onda je stalo. onda sam želio da se nastavi, nekada, nekako, bilo kada, bilo kako, ali da je već sve od početka osuđeno na kraj?

htio sam sve sačuvati, u vezi nas. možda danas (povodom petačke simbolike) želim neke druge stvari, ali nekako nisam siguran da išta želim. kao fino mi je ovako kako je. skoro pa ne mogu vjerovati da i to ispisujem. sutra su ručkovi. s m.a.m.a timom, pa s mamom prijateljice, pa eto- skroz drugačiji dan..

ne čujem da išta govoriš o meni, niti da išta primišljaš. više te ne osjećam. samo slušam muziku, kupam se i nešto koketiram sa metadogovorima. naša priča je bila moj trag do mene. da opet ne kažem- dok traje dobro je, bez obzira na tuge koje osjetiš, svako malo.

Sve to dođe- kao dobar dan- kao da si nečim začaran- što je bilo, bilo je- važno je da sam kao prije- itd.
Ne podnosim ozbiljnost neradnika. Istinski ih ne podnosim. Dapače, gade mi se. Dobro znaš što je stvarnost?

Mijenjao sam te noći. Sada nekako to ne radim. Vidim relaciju svog kreveta i radnog stola, vidim knjige u pozadini. I čujem muziku. Koju biram. Vidim tu ravan o kojoj zadnje vrijeme pričam. Jasnije je, da kada ne želiš se sve počne događati, da kada pustiš se vrati. Čudan zakon prirode. Ne razumijem ga u potpunosti. Ne sumnjam u intenzitet koji me je prije vodio. Samo primjećujem da nije potreban.

~ netrebanje ~

Pisati i kada nemaš što za reći. U interpretativnom nagonu- objašnjavam baš sve, samo što se baš sve ne može objasniti- niti kolokvijalno, niti znanstveno. Nekada se nema što za reći. Nekada je samo praznina i unthrilled pozicija jedino što imamo. Da ne ogulim- to je u redu!

Razmišljao sam o pitanjima koja bih postavio, sada kada bih ponovo, te sreo, bio u situaciji, sve te reperkusije zadovoljene- kada bi bile. Pitao bih te da, ako ti se da naravno- mi pričaš o meni. Ne zbog ega, već zbog mirroringa. Zbog ogledanja. Zbog objektivnosti. Onda i zbog ljubavi.

Hoćeš li ikada to moći? Dati mi vremena za mene?

Pritom sam svjestan da nikada više neću ni tebi, niti drugima dopustiti omalovažavanje moje odluke o izmicanju u razgovoru. Neću dopustiti da "pojednostavljuješ" moje osjećaje, moje misli, moje uvide. A jesam, radio sam to, iz pristojnosti, iz vjere u jednakost, iz ovog ili onog. Sada je tome rečeno Ne.

Ništa s tim. Obraćam se sebi. Na playlisti su Fugees. Slušao sam ih davno davno. S ljudima koje sam tada obožavao, koji su bili moje ikone, moji superheroji, moja srca. Koji su sada daleko. Nemoj misliti da je ovo tragično. Veselo je, dapače. Čisto je, istinito.

Kasnije sam upoznavao slične. Uvijek biramo slično onome što smo odavna birali.
Kada jednom sve ovo bude. Kako je ono išlo?http://www.youtube.com/watch?v=ighu4gGlaUE&feature=fvw

Moja ljubljena kaže: Treba poduzimati. Treba odlaziti. Treba se vraćati, nadodajem.
Kažem joj da ju volim, mislieći pritom i da ću možda ipak nešto napraviti u vezi "toga svega".


I felt all flush with fever.

I felt that you were reading my letters.

~ ti si sve ono o čemu nikada nisam sanjao, jer nisam znao da mogu. da postoji ~

Odlično jutro. Kava, doručak, bez pritisaka, s čekanjem na posao, koji će krenuti.
Sinoć sam, prije spavanja, pisao planove za danas. Sada ću ih pokušati realizirati. Napisati još dvije kartice teksta o Telemahu, dati ga na lekturu, i vidjeti što će mu se dogoditi.

~ Nisam više onaj od prije ~

Druženje od sinoće me ispunilo "pozitivnom" energijom, prvo s Amirom, onda s Igorom i Kazuko i Vinkom i preslatkom Ivicom. Sve je nekako bilo nesputano, čisto i mirno. Razgovori o svemu.
Uvijek moraju biti o svemu, da bi mogli biti jedinstveni.

~ činilo se kao da će ga stid nadživjeti / pije tablete za spavanje /ne radi ništa novo / razmišlja o tebi / kako bi volio da mu opravdano nedostaješ / kako ga to stavlja u poziciju gdje vidi da mu nitko nije trebao / svo ovo vrijeme / opet se želi maknuti od patetike /od svoje nutrine / za sat vremena je tada, trebala biti emisija o njegovoj predstavi ~

sve dok traje, dobro je, i ima smisla. sve dok traje. sve dok traje. sve što može trajati. ne gasi me.

kada sanjaš nadam se da tiho dišeš. nadam se da sam tvoje sunce i nadam se da me nećeš ugasiti.
nikada se nisi normalan javio, srđane.

mislim na tebe svaki dan. što god ono drugo ja- mislilo o tome.
želim da se smiješ kada me sanjaš. sanjaš me?
još sam tu.

I neću gubiti. Ne više. Ne kao tebe. Nikoga više. Trudit ću se. Naučio sam.
Od nas sam napravio urbanu bajku, za papir, za film, za teatar, za muziku. Ne za život.
Još sam tu, ne gasi me. Molim te.

Zašto se ne usudim reći ništa. Preko dana?
zbog manje ljubavi prema suncu. zbog nepromišljenosti. neću više gubiti dane. čekajući.
neću.

Beskrajno mnogo nade samo ne za nas. M. B. kao

kada. kada.kada. kada
kada me voliš.
kada me kada me.


Divan prijatelj i uzor je ovo priložio. Za mene. Volim istine. Kao sada ovu:

"Naravno, razumijem. Beznadni san bivanja – ne nalik na, vec bivanje. Svakog budnog trenutka, paznja. Ponor izme?u onoga sto smo s drugima i onoga sto smo kada smo sami. vrtoglavica i stalna glad za eksponiranjem, biti vidjen kroz, mozda cak i odbacen. Svaka modulacija, svaka gesta laz, svaki osmjeh grimasa. Samoubojstvo? Ne, prevulgarno. Ali, mozes izabrati da se ne kreces, da ne govoris, da ne bi lagala. Mozes se usutkati iznutra. Tada ne moras igrati nikakave uloge ili ciniti pogresne geste. Ili tako mislis. Ali stvarnost je dijabolicna. Tvoje skrivaliste nije nepropusno. Zivot se probija u njega izvana i prisiljena si reagirati. Nitko ne pita da li je istina ili laz, da li si orignalna ili samo fasada. Takve stvari su bitne samo u kazalistu, a i tamo rijetko. Razumijem zasto ne govoris, zasto se ne kreces. Razumijem. Postujem. Trebas nastaviti s tom ulogom dok je ne odigras do kraja, dok ne izgubis interes za nju. Tada je mozes ostaviti, kao sto si ostavila i druge uloge jednu po jednu. (doktor)"

sexy chats / no real life / no nothing, Yet

promišljenost podrazumijeva prilagođavanje.
nužno je za opstanak.
posao koji manje želim, manje ali stalnije ponude, manji ali stabilniji karakteri.
[iz : naznake budućnosti?!]
I gluma. I rad na sebi. I režije. I druženja. I svjetla. I objavljivanja. I planovi. I rokovnici.
I bez tebe. Bez značajnog. S pomacima.

Došao sam zbog Vas.
Po djetinjstvu se čovjek poznaje, kao po jutru dan.