you ain´t got to be so blind

Majka priča o svojim snovima. Uvijek su se ticali njega, čak je i u snovima imala iste zahtjeve i isti ton. Sada to vidim. Kaže da ga je samo četiri puta sanjala, od kad ga nema. S nama.
Pita me za moje snove, u vezi njega (došlo mi da joj kažem, da bih volio da je još tu, da je uvijek tu, da su oboje uvijek tu, u tom svom vremenu, kakvi god, s kim god, samo da su tu). Rekao sam da rijetko, da ga rijetko sanjam, da se družim sa svojim starim prijateljima i da sada moram ići. Spominjala je spomenike, nadgrobne i slične stvari. Teže sam zaobišao tu temu. Ipak je stvar morala i ukusa, u njenom svijetu, za nju, spram svega u što je vjerovala. Stabiliziram tekst. Ili samo misao.

Cijeli dan u čišćenju s kamilicom. S knjigama. Želim da sada pozvoni. 
Preporučam: Telemahova odiseja