naša noć za tuđi dan.

uz tebe sam svašta vidio. onda više nisam ništa. onda je stalo. onda sam želio da se nastavi, nekada, nekako, bilo kada, bilo kako, ali da je već sve od početka osuđeno na kraj?

htio sam sve sačuvati, u vezi nas. možda danas (povodom petačke simbolike) želim neke druge stvari, ali nekako nisam siguran da išta želim. kao fino mi je ovako kako je. skoro pa ne mogu vjerovati da i to ispisujem. sutra su ručkovi. s m.a.m.a timom, pa s mamom prijateljice, pa eto- skroz drugačiji dan..

ne čujem da išta govoriš o meni, niti da išta primišljaš. više te ne osjećam. samo slušam muziku, kupam se i nešto koketiram sa metadogovorima. naša priča je bila moj trag do mene. da opet ne kažem- dok traje dobro je, bez obzira na tuge koje osjetiš, svako malo.

Sve to dođe- kao dobar dan- kao da si nečim začaran- što je bilo, bilo je- važno je da sam kao prije- itd.
Ne podnosim ozbiljnost neradnika. Istinski ih ne podnosim. Dapače, gade mi se. Dobro znaš što je stvarnost?

Mijenjao sam te noći. Sada nekako to ne radim. Vidim relaciju svog kreveta i radnog stola, vidim knjige u pozadini. I čujem muziku. Koju biram. Vidim tu ravan o kojoj zadnje vrijeme pričam. Jasnije je, da kada ne želiš se sve počne događati, da kada pustiš se vrati. Čudan zakon prirode. Ne razumijem ga u potpunosti. Ne sumnjam u intenzitet koji me je prije vodio. Samo primjećujem da nije potreban.

~ netrebanje ~

Pisati i kada nemaš što za reći. U interpretativnom nagonu- objašnjavam baš sve, samo što se baš sve ne može objasniti- niti kolokvijalno, niti znanstveno. Nekada se nema što za reći. Nekada je samo praznina i unthrilled pozicija jedino što imamo. Da ne ogulim- to je u redu!

Razmišljao sam o pitanjima koja bih postavio, sada kada bih ponovo, te sreo, bio u situaciji, sve te reperkusije zadovoljene- kada bi bile. Pitao bih te da, ako ti se da naravno- mi pričaš o meni. Ne zbog ega, već zbog mirroringa. Zbog ogledanja. Zbog objektivnosti. Onda i zbog ljubavi.

Hoćeš li ikada to moći? Dati mi vremena za mene?

Pritom sam svjestan da nikada više neću ni tebi, niti drugima dopustiti omalovažavanje moje odluke o izmicanju u razgovoru. Neću dopustiti da "pojednostavljuješ" moje osjećaje, moje misli, moje uvide. A jesam, radio sam to, iz pristojnosti, iz vjere u jednakost, iz ovog ili onog. Sada je tome rečeno Ne.

Ništa s tim. Obraćam se sebi. Na playlisti su Fugees. Slušao sam ih davno davno. S ljudima koje sam tada obožavao, koji su bili moje ikone, moji superheroji, moja srca. Koji su sada daleko. Nemoj misliti da je ovo tragično. Veselo je, dapače. Čisto je, istinito.

Kasnije sam upoznavao slične. Uvijek biramo slično onome što smo odavna birali.
Kada jednom sve ovo bude. Kako je ono išlo?http://www.youtube.com/watch?v=ighu4gGlaUE&feature=fvw

Moja ljubljena kaže: Treba poduzimati. Treba odlaziti. Treba se vraćati, nadodajem.
Kažem joj da ju volim, mislieći pritom i da ću možda ipak nešto napraviti u vezi "toga svega".


I felt all flush with fever.

I felt that you were reading my letters.