------------------- --------------------------- ----------------------- ----------------------------- ------------------------- ------------------------------
lako je reći da je novi početak stigao ili da je ovo samo nastavak ili da ima poruka.Ja doista nisam mjesto od kojeg ovaj put mogu krenuti ili bolje reći želim. Meni je sve strano. Dok se vozim tramvajem i čitam Bretona, ja najistinskije živim njegovu sobu i njegovu Nadju.
Onda ipak kada sam ja u sobi sa svojom Nadjom, ja ništa ne izgovaram i ništa ne ispisujem, a da već nije bilo prejudicirano..
Ovo je dio gdje se opet ogledam ili gdje se odgledavamo sa smješcima i punih srca i sa sumnjom i to je opet onaj trenutak gdje želim ostati zauvijek, ali je to opet onaj trenutak koji završi već na primisao o vječnosti. Vječnost za nas ne postoji, ljubavi.
Dođe mi da te zamolim da napišeš nešto o meni, da kažeš sve, da te povedem u onih čarobnih osam navečer i kažem da je osam navečer i da je večera na stolu i da nas sve čeka, opet.
Nimalo pravocrtna koherentnost, je li tako?
