Da ne bi došlo do sna u kojemu vi odlazite od mene, ja ću se pokupiti. Uskoro i to planiram.
Vidim ta dva kufera i oblak iznad glave. Kao i uvijek, do sada. Kada pričaš, a ja šutim (makar je obrnuto).
Nagađanja.
Kako spavaš? Reci mi da nikada. Reci mi da "zauvijek nikada". Iz onih dječjih inhibicija se teško maknuti. Kada kao dijete pitaš: "Je li ovo za svaki dan?"
Tražim vezivanje dok se zauvijek odvezujem od Njih. Dok tražim smisao.
Ali ne znati što osjećaš? Kada je sve osuđeno na kraj?
kao bazično: Zašto pada kiša? Zašto kiša ne prestaje padati?
Teško dijete, koje je teško prihvatiti, koje moraš pustiti, da radi, da bježi, dok ona krivo razumije, dok ona misli da žele isto, da on mora željeti isto, a dok on misli da je sunce i da ne želi gubiti dane.
