Do you have yourown Hector?

Napadaji panike uz koje, dok traju, misliš da bi taj jedan zagrljaj ih neupitno i nepovratno rješio.

Moja I. kaže da to ovisi o osobi koja te grli. Kaže da ta osoba mora biti divna i ja joj vjerujem.

Kaže da je znala bježati od nekih zagrljaja. Nadam se da je uspjela.

Misliš da će ti srce stati, da ćeš prestati disati, da će te voda ugušiti, da si lud.

Onda netko uđe na vrata i ti pričaš o tome i kažeš i svima to kažeš. I svi kažu da znaju o čemu pričaš i ti im odlučiš vjerovati. Ali, je li stvarno znaju? Strah od straha ostaje.Freudovski, dakako.

Vrijeme pogoduje melankoliju. Društveni sustav hrani ove bolesti. Trebaju im slabi da bi ih uvjerili da znaju bolje i da ako popiju taj xanax, taj apaurin, kupe tu boju za kosu ili odu na to mjesto- će biti bolje.

Novac je faktor uništenja. Nastao je iz pohlepe, iz progonstva, iz zla, a zlo je moćno i razgranato- čitao sam jednog ateistu jednom. Prozivao je institucije, znate koje. Nevažna su navođenja.

Brinuti se- odgajaju te da budeš starmal, da zapravo ne razmišljaš, da odrađuješ i da umreš i da taj pokop bude skup jer je to garancija sigurnog puta, te duše, te osobe, tog tijela.

Morrisey You have killed me

Ja se pak ne dam tim teorijama. Vjerujem da svaki put kada mi je loše je to zbog- ljubavi.

Ljubav je moj krvnik. Želim vjerovati da svaki put kada umirem, zapravo umirem zbog ideje, diskursa ma čak i paradigme romantične ljubavi. Manje je bolno tada.

Intelektualizacija emocija. Od idućeg tjedna ću to možda dokinuti. Možda ću tada okrenuti neke brojeve telefona. Stvarno, možda.

First of the gang to die

your language was in your hands and Im trying to understand

let´s put it this way.

sjedim sinoć u kinu i gledam Prije nego zaboravim Jacquesa Nolota.

U par navrata čujem rečenicu: On je kurva jer je bez mjesta i bez vremena i bez snova. Za snove nisam siguran.

U sjećanje mi se vraćaju Marquesove Tužne kurve tj njegovo Sjećanje na moje tužne kurve.

Najbolju je definiciju dao Ronald Barthes, parafrazirao sam ju gore.

Popraćena je i promocija Citomegalovirus Herve Guiberta. Sve povodom dana borbe protiv AIDSa. 

Reportažne misli mi padaju na pamet i sjećanja jednog dječaka od 30 godina i prizivanje uopće ideje straha koju on možda nosi u svojim kostima. Koju dobro čuva. Možda nikada više neću saznati gdje si. Čuvaš li onaj osmijeh. Živiš li život sa strahom u kostima. Znam da ti nije bilo lako. Šutnja.

Tišina. 

Bježiš li u ludila i kuda odlutaš? Je li me voliš?

Ja više ne letim nisko i vid mi je oslabio pa ne vidim zemlju. Ostao je moj odraz, u tvojim očima, kao mrak.

Želim da, želio sam da, kada te netko pogleda se i mene sjeti. Htio sam da se nosimo na dušama, da sam na tvojoj duši, htio sam da netko bude odgovaran za mene. Da vidi kako je to, a nije lako, ali neću više o tome.

Probaj me zaustaviti, molim te.

Jedno jutro prije deset godina. Bilo je pet ujutro.

Bio je dobar vjetar. Išao sam u neke luke. Živio sam život trenutka. Prije deset godina.

Mislio sam da ću umrijeti.

Prosipao sam zvijezde. Nisam htio stati na pola puta. Nisam znao. 

Litre vode pa litre vodke pa hrana pa nenovac pa posesivno srce i želim te gledati dok se ljubiš s njima.

Terapija jer je i to nekakav život. Priznaješ mi?

Dance me to your beauty with a burning violin

Zanimljivo je, koliko je teško naviknuti se na nemir. Onaj zreli nemir, onaj zbog novaca, kuća, struja, plina, zakašnjelih reakcija, nepripremljenosti. Mislio sam da ću uvijek znati mirno reagirati, s odmakom, procijenjeno.Ali ne znam i to je ta cijela priča. Ne znam sam. Sada su tu prijatelji, razgovori, čajevi, stručnjaci, knjige. Sam ni sebi nisi dovoljan jednom je netko rekao. Možda sada znam na što se mislilo.

Južina je donjela svoje društvo sa sobom. Anksioznost. Nesigurnost i Nemir.

Društvo koje se preklapa i u kojemu svako utječe na svakog. Povezanost je njihova snaga.

Sinoć sam presreo još neke adrese svoje emotivne mape, ti ljudi nisu više na toj mapi, nikada i nisu bili. Mislio sam da ih nisam označio. Sada znam da ih jesam. Ali nema pozdrava, ima samo poneki prazan pogled, onaj koji nije ni hladan, ni ljut, ni tužan, onaj bezekspresivan, samo pomalo umoran.

I onda uvijek isto pitanje za kraj: Or, was that just me?

Nisam siguran, jednom ću biti siguran. Sigurnost je moje nesigurno mjesto.

Ništa s tim, ali svašta zbog toga.I dalje te njušim i vidim u drugima. I dalje ništa s tim. Samo je takav dan.

Dance me through the panic 'til I'm gathered safely in. 

That was the "and" and hopfully that will be The End. 

Stanice; Podlugovi i Ulice i Kuće počinju imati isto značenje. Uvijek te negdje čekam. Ja te uvijek negdje čekam. (repetitivnost je tu radi nemogućnosti vjerovanja, jedini racionalni element ovog ispisivanja)

Ljubav je maslinastozelena. Tek toliko da misliš da dvojnost opisa utvrđuje jačinu.

Ali ne. Mislim da ne. Ne utvrđuje.

Dance me to the end of love- Leonard Cohen

(Radi prikladnosti momenata; za svjedočanstvo da jesam; zbog sebe prvenstveno;zbog tebe prvenstveno)

Who do you think about in your secret life? 

There is nothing you can´t do?

Već odavno smo bez glasa. Srcem se tješimo. Već odavno smo bez duše. Možda ni ona nije nepogrešiva. 






(vječnost kruga i još pokoja bedastoća. živi se. puno se živi. bit će bolje jer je uvijek bolje. vidiš. je li tako. sljepoća je nekada izbor. vrlo opasan, istina )


Empire state of mind- Jay Z feat Alicia Keys

Empire state of mind or will we ever be there?

Pogreška koja je objavljena. Prvi pravi gaf. Fino se živi, zrelije. Pogreške su nužnost kada dižeš nos k nebu. Volim nos u nebu. Nova frizura i novi dejt. Nova šansa. Noviji poslovi u glavi i nove ideje za radionicu. Smeđi šal i kožna torba i razmišljanje o novom tekstu i šetnja Zrinjevcem. Ustvrđujem: Volim Zagreb i svoj empire state of mind koji nije u okosnicama Zagreba. Onda je lakše voljeti.

Kada se makneš iz granice.
Moja najočekivanija osoba je i dalje najvoljenija, moj pravi izbor, moja pogreška i moj uspjeh. Sve u jednom.(Your eyes inspire me. Thank you for that.) Nekako će se razrješiti i financijska kriza, vidim tragove u tragu i vidim obećanje budućnosti. Sve je u mijenjanju, a moja perpektiva radi akrobacije kao i moje srce. Ja dišem. Ja flertujem. Namigujem i smješkam se i odlično se zabavljam pri tom. Volim ovaj kroj u kojemu sam.
Osoba kojoj sam obećao i ponudio rehabilitaciju odnosa je izgubila svoju ulogu. Moja redateljska palica se opredjelila za sretniji život, za ugodne i čiste ljude, punih srdaca i jasnih potreba. Ili to s nama ništa nikada i nije bilo. Netko možda zna više. Ja nisam taj.

Putem srećem zabranjene gradove i ljude koje sam poništio, ljude koji su me poništili. Namiguje mi. Namigujem im. Ljubav ne smije biti politička strategija. Kod mene stvarno nije. Bila je. Start spreading the news- Im gonna be a part of it. You can do it too.


Što želiš? Želi štogod. Samo nemoj zaboraviti.
Hvala ti što te volim, što sam te mogao voljeti i što te želim voljeti.
Cheers darling!

don´t explain

Sloboda daje nove šanse, a kada se približiš idealnom stanju izmjene se ponašaš kao da si u braku, kao da se razvodiš, kao da ste na sudu i kao da dijelite sve što ste stekli. Poznato?

Sjedim u jednom od svoji mrakova, sam, za druge izgubljen. Ona mi je rekla da tamo znaš sjediti i ti. Mislim da sam te čekao. Mislim da sam htio da dođeš. Netko drugi, iz 1989. pokuca. Na ona vrata koja sam mislio da su zatvorena ili zaključana, na ona imaginarna za koja nisam bio siguran da postoje.

I priča, poklanja i cvijeta i izmiče svima drugima oko nas i kaže da bi, da može, da hoće. Ja kažem: I ja isto.

Idemo sa svim na sve. Idemo- mi. Kaže da ipak neće večeras, da bi sutra pa sam sutra nazvao i pitao je li to ono sutra od jučer? Kaže da nije, ali da će biti ono sutra, ono neko drugo sutra, ono opće mjesto. Poslije nisam zvao.

S čistom namjerom sam se javio i drugoj najočekivanijoj osobi, pita me hoću li opet biti psycho.

Znam da se nećemo sresti, makar je sljedeći tjedan kao rezerviran. Htio sam reći: Ja mogu i cijeli život rezervirati. Možeš li ti? 

Odgovor znamo.

you ain´t got to be so blind

Majka priča o svojim snovima. Uvijek su se ticali njega, čak je i u snovima imala iste zahtjeve i isti ton. Sada to vidim. Kaže da ga je samo četiri puta sanjala, od kad ga nema. S nama.
Pita me za moje snove, u vezi njega (došlo mi da joj kažem, da bih volio da je još tu, da je uvijek tu, da su oboje uvijek tu, u tom svom vremenu, kakvi god, s kim god, samo da su tu). Rekao sam da rijetko, da ga rijetko sanjam, da se družim sa svojim starim prijateljima i da sada moram ići. Spominjala je spomenike, nadgrobne i slične stvari. Teže sam zaobišao tu temu. Ipak je stvar morala i ukusa, u njenom svijetu, za nju, spram svega u što je vjerovala. Stabiliziram tekst. Ili samo misao.

Cijeli dan u čišćenju s kamilicom. S knjigama. Želim da sada pozvoni. 
Preporučam: Telemahova odiseja 

Mogu li postaviti pitanje?

Mislim na tebe. Učestalo, kao i prije. Toliko učestalo da ću početi pisati stabilne, suvisle forme.

Da se svidim i drugima, ne samo tebi ili obrnut je ovaj redoslijed? Naravno, rečenice su proizašle iz frustracije.

Rodili su mi se novi planovi, nove ideje, u kojima po prvi put jasnije vidim samo sebe, samog sebe, na pruzi, u vlaku, s knjigom, u noći, u baru. Moglo bi tu još doći poezije.  Želim od svog života napraviti poeziju. Sasvim pristojna želja, zar ne?

Onda dok hodam mislim da ću pasti u nesvijest. Možda jednom i padnem.

Ali kada sanjam, kada budan sanjam, tada te nema u tim snenim mislima. Je li to znak?

Jedem mandarine, pišem mejlove, pijem čajeve, čitam knjige i slušam TvojuNašu muziku.

Onda ništa od toga ne radim. Onda sam s ljudima, tamo se uvijek smijem i pričam ili tugonjavim, dakle- gnjavim. Onda budem sam, tada bude i tišina sa mnom, dakle ne budem skroz sam, tada nema muzike niti hrane niti vode jer sam tada u kadi i jer i tada mislim na tebe.

Upoznao sam zanimljivu ženu. Ima onu zdravu majčinsku energiju, čistu, toplu i pametnu. Suvisla je i izgleda mi kao moja Lucky Star. Osjetio sam to odmah na početku, čim je ušla kroz vrata i predstavila se.

Ponudila mi je i obećala mi je život koji čekam već dugo, koji ulazi u moje snove, koji je- moj san.

Moj život je dakle, da skratim- postao odnosno daje nagovještaj da postane- moj san.

Da li to znači povezanost sa samim sobom? Po prvi put mislim da mogu reći- Da!

Samo naprijed. Ne muči se. Ne gledaj me. Odavno je sve jasno, zar ne?

čekajući. sjedeći. stojeći. pišući.
u mislima. u mislima si mi.
a sa svim.
a bez svega. rađe bih vjerovao.

Komadić koji (je) nedostaje/ao

 Osjećaj da moram još nešto reći o tome svemu.

kao npr. ja se s tobom osjećam najpripadajuće. Najslobodnije. Najzavezanije.

Da se pitam zašto Ti? [ISJEČAK: ti si najbolje što znam]

Jesmo li se dvadeset i pet godina samo uvježbavali za život?

Je li sada kada se ukazuje prilika popravka (vlastitost) sam opet u stanju izjebati i zajebati, ohladiti ili raskuhati druge? Sretan što te volim. Sretan što jesi. Što jesam. 

Jutarnje kave su uvijek iste. Danas bez cigareta i bez odluke o imanju. Mamin telefonski poziv.

Polumrak i Nina Simone. I Wild is the wind.

Poljubac u snu. U glavi. U ideji. Sanjam. Nije dugo trebalo. Trebala je injekcija. 

Divota je. Kako stvari prestanu biti pustopoljine. Kako nekada ne treba vjetar da pročisti stvar. Kako nekada kiša zna biti tako topla. U novembru. S 2c.

Smiraj. Je došao.

~ Povišeni su standardi mom životu, htijenjima ~ Ja. itd.

////do we belong to what we are hanging on to////

Beauty and the beast syndrom

 više volim besciljnost, tjeskobu, promišljanje, apstinenciju, dosadu, nihilizam, odmak, ne imati što reći, nerad, lijepo ponašanje, odvratnost, jazz, stalno radno vrijeme, oprez, sjetu, obiteljske posjete, sovjetski komunizam, razboritost, suzdržanost, korijene, tradiciju, kantautore...


sa mnom ste deset mlađi, samo ste sa mnom opet- Vi.
Dok te ljubim mislim na tisuće drugih, empatično varanje. Ono: gledaš zvijezde, svoje neostvarene želje, fantazije, kino snova, kada je sve prošlo, ono najgore. Što ću si još prirediti?


Tražim nešto lažno, umirujuće, bijeg od struje, od vode.
Biti princ i biti vila. S nogama punim avanture. Parafraza stihova. U tvom srcu još ima mjesta?


Mogu li računati na sebe?
Uz kremu za bore se osmijeh vraća? Samo sam uz tebe mlađi deset godina. 

Za sebe. Učiniti. Jer je to o.k.? [ Sklopiš oči, što je bilo- bilo je] Važno je da je - sve kao Prije?

Da ne bi došlo do sna u kojemu vi odlazite od mene, ja ću se pokupiti. Uskoro i to planiram.

Vidim ta dva kufera i oblak iznad glave. Kao i uvijek, do sada. Kada pričaš, a ja šutim (makar je obrnuto).

Nagađanja. 

Kako spavaš? Reci mi da nikada. Reci mi da "zauvijek nikada". Iz onih dječjih inhibicija se teško maknuti. Kada kao dijete pitaš: "Je li ovo za svaki dan?" 

Tražim vezivanje dok se zauvijek odvezujem od Njih. Dok tražim smisao.

Ali ne znati što osjećaš? Kada je sve osuđeno na kraj?

kao bazično: Zašto pada kiša? Zašto kiša ne prestaje padati?

Teško dijete, koje je teško prihvatiti, koje moraš pustiti, da radi, da bježi, dok ona krivo razumije, dok ona misli da žele isto, da on mora željeti isto, a dok on misli da je sunce i da ne želi gubiti dane. 

Ni malo ni ništa i onda u krug jer je takvo savršenstvo s tobom

-------------------  --------------------------- ----------------------- ----------------------------- ------------------------- ------------------------------

lako je reći da je novi početak stigao ili da je ovo samo nastavak ili da ima poruka.Ja doista nisam mjesto od kojeg ovaj put mogu krenuti ili bolje reći želim. Meni je sve strano. Dok se vozim tramvajem i čitam Bretona, ja najistinskije živim njegovu sobu i njegovu Nadju.

Onda ipak kada sam ja u sobi sa svojom Nadjom, ja ništa ne izgovaram i ništa ne ispisujem, a da već nije bilo prejudicirano..

Ovo je dio gdje se opet ogledam ili gdje se odgledavamo sa smješcima i punih srca i sa sumnjom i to je opet onaj trenutak gdje želim ostati zauvijek, ali je to opet onaj trenutak koji završi već na primisao o vječnosti. Vječnost za nas ne postoji, ljubavi.

Dođe mi da te zamolim da napišeš nešto o meni, da kažeš sve, da te povedem u onih čarobnih osam navečer i kažem da je osam navečer i da je večera na stolu i da nas sve čeka, opet.

Nimalo pravocrtna koherentnost, je li tako?

~ This has been going on too long ~

send me a postcard from everywhere. Have you ever been suicidal?

Divna prijateljica mi je rekla da neće se sve u životu vraćati. Neće uvijek biti sto prilika.

Da kada se radi o ljudima- ljudi su ti koji daju priliku, to ovisi o njihovom karakteru.

Tvoj karakter je očito ulašten. Ever since I can remember you.

Čitati Bretona, raskidati i pokretati prijateljstva, zbog umjetnosti.

Čini mi se da sam za našeg odnošenja igrao ulogu sablasti. Htio sam da naš odnos bude neizbježan, a sada kada je prošla godina, sada kada su prošle godine, sada kada pričam s više njih, o više vas, a o istoj ulozi koju sam vam dao. Sada kada je svemu došao kraj.

Tvoje oči boje paprati. Boje meda.

Na dan mrtvih početi i umrijeti. Na dan mrtvih obilježavati. Kada ću te maknuti iz opće simbolike?

Per Q

danas je godina dana od nas.
za nas, da kažem.


jedna od naupečatljivijih noći. hvala ti.

naša noć za tuđi dan.

uz tebe sam svašta vidio. onda više nisam ništa. onda je stalo. onda sam želio da se nastavi, nekada, nekako, bilo kada, bilo kako, ali da je već sve od početka osuđeno na kraj?

htio sam sve sačuvati, u vezi nas. možda danas (povodom petačke simbolike) želim neke druge stvari, ali nekako nisam siguran da išta želim. kao fino mi je ovako kako je. skoro pa ne mogu vjerovati da i to ispisujem. sutra su ručkovi. s m.a.m.a timom, pa s mamom prijateljice, pa eto- skroz drugačiji dan..

ne čujem da išta govoriš o meni, niti da išta primišljaš. više te ne osjećam. samo slušam muziku, kupam se i nešto koketiram sa metadogovorima. naša priča je bila moj trag do mene. da opet ne kažem- dok traje dobro je, bez obzira na tuge koje osjetiš, svako malo.

Sve to dođe- kao dobar dan- kao da si nečim začaran- što je bilo, bilo je- važno je da sam kao prije- itd.
Ne podnosim ozbiljnost neradnika. Istinski ih ne podnosim. Dapače, gade mi se. Dobro znaš što je stvarnost?

Mijenjao sam te noći. Sada nekako to ne radim. Vidim relaciju svog kreveta i radnog stola, vidim knjige u pozadini. I čujem muziku. Koju biram. Vidim tu ravan o kojoj zadnje vrijeme pričam. Jasnije je, da kada ne želiš se sve počne događati, da kada pustiš se vrati. Čudan zakon prirode. Ne razumijem ga u potpunosti. Ne sumnjam u intenzitet koji me je prije vodio. Samo primjećujem da nije potreban.

~ netrebanje ~

Pisati i kada nemaš što za reći. U interpretativnom nagonu- objašnjavam baš sve, samo što se baš sve ne može objasniti- niti kolokvijalno, niti znanstveno. Nekada se nema što za reći. Nekada je samo praznina i unthrilled pozicija jedino što imamo. Da ne ogulim- to je u redu!

Razmišljao sam o pitanjima koja bih postavio, sada kada bih ponovo, te sreo, bio u situaciji, sve te reperkusije zadovoljene- kada bi bile. Pitao bih te da, ako ti se da naravno- mi pričaš o meni. Ne zbog ega, već zbog mirroringa. Zbog ogledanja. Zbog objektivnosti. Onda i zbog ljubavi.

Hoćeš li ikada to moći? Dati mi vremena za mene?

Pritom sam svjestan da nikada više neću ni tebi, niti drugima dopustiti omalovažavanje moje odluke o izmicanju u razgovoru. Neću dopustiti da "pojednostavljuješ" moje osjećaje, moje misli, moje uvide. A jesam, radio sam to, iz pristojnosti, iz vjere u jednakost, iz ovog ili onog. Sada je tome rečeno Ne.

Ništa s tim. Obraćam se sebi. Na playlisti su Fugees. Slušao sam ih davno davno. S ljudima koje sam tada obožavao, koji su bili moje ikone, moji superheroji, moja srca. Koji su sada daleko. Nemoj misliti da je ovo tragično. Veselo je, dapače. Čisto je, istinito.

Kasnije sam upoznavao slične. Uvijek biramo slično onome što smo odavna birali.
Kada jednom sve ovo bude. Kako je ono išlo?http://www.youtube.com/watch?v=ighu4gGlaUE&feature=fvw

Moja ljubljena kaže: Treba poduzimati. Treba odlaziti. Treba se vraćati, nadodajem.
Kažem joj da ju volim, mislieći pritom i da ću možda ipak nešto napraviti u vezi "toga svega".


I felt all flush with fever.

I felt that you were reading my letters.

~ ti si sve ono o čemu nikada nisam sanjao, jer nisam znao da mogu. da postoji ~

Odlično jutro. Kava, doručak, bez pritisaka, s čekanjem na posao, koji će krenuti.
Sinoć sam, prije spavanja, pisao planove za danas. Sada ću ih pokušati realizirati. Napisati još dvije kartice teksta o Telemahu, dati ga na lekturu, i vidjeti što će mu se dogoditi.

~ Nisam više onaj od prije ~

Druženje od sinoće me ispunilo "pozitivnom" energijom, prvo s Amirom, onda s Igorom i Kazuko i Vinkom i preslatkom Ivicom. Sve je nekako bilo nesputano, čisto i mirno. Razgovori o svemu.
Uvijek moraju biti o svemu, da bi mogli biti jedinstveni.

~ činilo se kao da će ga stid nadživjeti / pije tablete za spavanje /ne radi ništa novo / razmišlja o tebi / kako bi volio da mu opravdano nedostaješ / kako ga to stavlja u poziciju gdje vidi da mu nitko nije trebao / svo ovo vrijeme / opet se želi maknuti od patetike /od svoje nutrine / za sat vremena je tada, trebala biti emisija o njegovoj predstavi ~

sve dok traje, dobro je, i ima smisla. sve dok traje. sve dok traje. sve što može trajati. ne gasi me.

kada sanjaš nadam se da tiho dišeš. nadam se da sam tvoje sunce i nadam se da me nećeš ugasiti.
nikada se nisi normalan javio, srđane.

mislim na tebe svaki dan. što god ono drugo ja- mislilo o tome.
želim da se smiješ kada me sanjaš. sanjaš me?
još sam tu.

I neću gubiti. Ne više. Ne kao tebe. Nikoga više. Trudit ću se. Naučio sam.
Od nas sam napravio urbanu bajku, za papir, za film, za teatar, za muziku. Ne za život.
Još sam tu, ne gasi me. Molim te.

Zašto se ne usudim reći ništa. Preko dana?
zbog manje ljubavi prema suncu. zbog nepromišljenosti. neću više gubiti dane. čekajući.
neću.

Beskrajno mnogo nade samo ne za nas. M. B. kao

kada. kada.kada. kada
kada me voliš.
kada me kada me.


Divan prijatelj i uzor je ovo priložio. Za mene. Volim istine. Kao sada ovu:

"Naravno, razumijem. Beznadni san bivanja – ne nalik na, vec bivanje. Svakog budnog trenutka, paznja. Ponor izme?u onoga sto smo s drugima i onoga sto smo kada smo sami. vrtoglavica i stalna glad za eksponiranjem, biti vidjen kroz, mozda cak i odbacen. Svaka modulacija, svaka gesta laz, svaki osmjeh grimasa. Samoubojstvo? Ne, prevulgarno. Ali, mozes izabrati da se ne kreces, da ne govoris, da ne bi lagala. Mozes se usutkati iznutra. Tada ne moras igrati nikakave uloge ili ciniti pogresne geste. Ili tako mislis. Ali stvarnost je dijabolicna. Tvoje skrivaliste nije nepropusno. Zivot se probija u njega izvana i prisiljena si reagirati. Nitko ne pita da li je istina ili laz, da li si orignalna ili samo fasada. Takve stvari su bitne samo u kazalistu, a i tamo rijetko. Razumijem zasto ne govoris, zasto se ne kreces. Razumijem. Postujem. Trebas nastaviti s tom ulogom dok je ne odigras do kraja, dok ne izgubis interes za nju. Tada je mozes ostaviti, kao sto si ostavila i druge uloge jednu po jednu. (doktor)"

sexy chats / no real life / no nothing, Yet

promišljenost podrazumijeva prilagođavanje.
nužno je za opstanak.
posao koji manje želim, manje ali stalnije ponude, manji ali stabilniji karakteri.
[iz : naznake budućnosti?!]
I gluma. I rad na sebi. I režije. I druženja. I svjetla. I objavljivanja. I planovi. I rokovnici.
I bez tebe. Bez značajnog. S pomacima.

Došao sam zbog Vas.
Po djetinjstvu se čovjek poznaje, kao po jutru dan.

nostalgia is not what it used to be

uz lily allen. radim svoj posljednji dan u multimedijalnom institutu, ali nadam se ne i s njima. 3 pune godine su donjele svoje. Navike i ljubav. I iskustvo.
Novi kriteriji i novi kriteriji.

Teško će sada biti odstupiti. Pokušat ću se što duže zadržati.
Strahujem od komercijalnog. Strahujem od intelektualne prostitucije. Od te energije.

no love. no inspiration. razmišljam o radu za 30s.
kao: SRPSKO HRVATSKI GOVOR. za ex yu zemlje. Naravno,queer priča.
------------------------------------------------------------------------------------

you are supposed to care.

We were!!! Never more than a dream! Brief as Summer or spring!!!!! Sweeter than anything!!!!

sa srcem bez boje. njušim krv.

uvjeravam da mi je super, kaže, ali ti, ali ja nikada neću moći biti kao oni, o kojima pišeš. mislim da je vrijeme da konačno i ovo kažem: Oni su bili samo maskota, domet mojih fizičkih potreba, najviše su se uklopili u settings ideje. Nisu bili autonomne zone i nikada nisu govorili prave stvari. Smrt čovjeka. U inkarnaciji ta dva tijela. Govorim o samo dva tijela.

_____________________________________________________________________________________

[iz interviewa s Derridom ]:

Hoćete reći da ne želite imati identitet?

Želim, kao cijeli svijet. No dok se okrećem oko jedne nemoguće stvari, kojoj se nedvojbeno i sam opirem, ono ''ja'' sačinjava samu formu otpora. Svaki put kada se taj identitet navijesti, svaki put kada me neko pripadanje okruži, ako tako mogu reći, netko ili nešto mi uzvikne: pazi, zamke, uhvaćen si. Bježi, spašavaj se. Tvoja obveza (engagement) je drugdje. Nije mnogo originalno, zar ne?


__________________________________________________________________________________


samo ono. što je iza nas ostalo.

s tobom smo svi mi oduševljeni. brzo. dođi brzo.

par emotivnih invazija. par sličica nas. tebe.
onda odustanem. zvoni mi telefon. računi. struja. pričuva. srce mi zastaje. ostajem pogubljen u prostorima tame. rolete su spuštene. pomislim kako bi bilo sjajno da si slika. da te imam i gledam i pozovem, nakon ponoći. nikada nisam, osim onda. onda opet odustajem. strahujem tvom Ne. ostajem sa svojim željenim Da, u snovima.
kao volim te, kao trebam te.

DUGI PLAVI BROD SJENA...PLOVI [emotivni presscliping]

zaboravi, pusti. oni nisu u publici. oni neće biti u publici.

glas. radit ću na glasu. radit ću na izgovaranju.
primjedba za uvažiti: Danas nisi bio tu. Nisi prisutan.
Okosnica je svih mojih osvrta. Tuđih o meni.


cvijet od najmanje očekivane. komentari od toga da je sladunjavo do tog da je slatko, dosadno, bezveze, super, da je genijalno, da je fino, da je mirno. da mi je glas radijski, voditeljski, šerbedžijanski, isforsiran, napukao, bez da znam reći S.

Intelektualno sam obogaćeniji. Rečenice poput:
Čovjek nikada nije potpuno slobodan.
Smrt nas prati u stopu. Sjedi sa nama za istim stolom. Nema povratka u životu.

Suradnik kaže- Zaboravite Brooka, došao je S.!
UN akademija je krenula. Simpatični i dragi ljudi, svi sa statusima, priznanjima, odlikama, ozbiljni, potšišani, okupani. Odlična promjena. Pričamo o pravu, o obavezama i odgovornostima. Tu sam gdje sam htio biti. Oni nisu u publici.Opet.

glumiti znači i spavati.
pop situacionizam me drži. stvar se događa samo jednom i nikada više.
rijeka se ne može vratiti na svoj izvor.

ljubavi ima.

[ samo ]ODGOVORNOST [samo]

Ovo što radim je jedino što mogu sada raditi. Događa se samo sada.
Sveti dijalozi koji rade, kako bi to jedan prijatelj rekao: Improsvjetljenje.

Prestani biti zaljubljen u sebe. Počni se voljeti.

Poezija kao golo tijelo. Golo tijelo- dugo ne prihvaćaš, pa onda počneš, za javnost, za pare, za umjetnost, za ljubav. Za poeziju.-

Uz pomoć mojih super herojaja sada mogu reći, i zahvaliti se na podsjećanju: Da ovdje ima nekoga tko se brine. Da sam to ja. Da sam odgovoran.
Da ne prozivam, uređujem, zahtjevam, očekujem, prijetim.

A odluka je u ovoj strofi:

no handsome stranger,heady danger drug that I can try, no ferris wheel,no heart to steal no laughter in the dark no onenight stand,no faroff land no fire that I can spark mmmmm,mmmmm now I find I´ve changed my mind. This is my religion.

*pobjeda autentičnog*

Godine lavova, vina i makova.
Rođendan je prošao. Uz razne presumpcije. Uvijek na svoju novu godinuvolim povući crtu i reći što sam napravio, što želim, koje su cijene, koja je žrtva.
Odavno smo bez glave pa se srcem tješimo.

-----------------------------------------------------------------------------------
Iz važnog razgovora sa svojom lifecoachericomprimjećujem da sam i ja, kao i drugi, odavno u ulozi žrtve i krvnika, da biram one s kojima nemam ništa zajedničkog, da tražim nemoguće, da tražim ono što ne nude, da ih optužujem za nešto što nisu, da se ljutim, srdim, odlazim i ucjenjujem. Prebacujem odgovornost.
[O amnestiranju ovdje nema riječi. Njihove priče su njihove priče. Neka ih oni pričaju.]

------------------------------------------------------------------------------------

Uviđam da sam napravio ogromne pomake u radu na sebi, sa sobom, o sebi.
Promijenio sam kut gledanja pa su neke stvari pale s poda na plafona, s plafona na pod. Nije bilo lako. Neće biti lako.
Odgovornost je i na onome tko se usudi pitati. Treba paziti da ne budeš lakomislen, ili što je još gore- samorazumljiv. Ali, jednako treba se čuvati jeftinog.

----------------------------------------------------------------------------------

Budi moj gatekeeper.Dok preuzimam ulogu. Novu, svježu, ozbiljniju.
Sada sam ipak 24g.

-----------------------------------------------------------------------------------

Voda se nikada ne vraća na svoj izvor.
Močvara@13. i 14.10@ Velika dvorana Jedinstvo

[ this must be IT ]

10. mjesec kao moj mjesec. Istina je, nekako mi je uvijek bio posebno drag, još od škole. Bio je period kada te nitko ništa nije pitao, u zrelijoj dobi je kretao faks, a danas evo- radim na predstavi, primljen na akademiju, završio dva odnosa, dobio plaću. Moja baba bi rekla: Još samo da se oženiš i bit ćeš najbolji.

Iz uranjenog poklona sam dobio ponajbolji citat iz Nasljeđa gubitka:

"Željeli su svako proturječje koje su im pružali povijest i slučajnost, svako koje su naslijedili. Ali, daleko, samo onoliko koliko su željeli jasnoću i nedostatak proturječja". [iz poklona prekrasne Anete povodom mog rođendana]

Predivno.

Potom sam odlučio se pozabaviti popularnom psihologijom, odnosno presjekom te "misli"kod Malcoma Gladwella u odnosu na sve druge, sa sličnom tematikom.

Za rođendan mi kreće proba za predstavu koja će svoju premijeru doživjeti idući tjedan. Lijep poklon. Mene meni. Jedini pravi.

hipi-shizik-metafizik

velika spoznaja: shvaćam da su sve moje priče, oko kojih sam se uzbuktavao, gorio, bolio i umirao- završile.
sud je donesen, a ostao sam sa hrvatskim sudovima. pravim, i sa imenima i računima.
ostalo je sve doneseno van moje obrane. ja sam šutio.

čekajući na nove iskre. čekajući na nemoguće.

koncert ramba amadeusa me vratio u izvjesnu vrstu harmonije. one o kojoj je teško govoriti, one kojoj je bezuvjetno razumjevanje glavni trigger i link-.

tu sam gdje jesam sa ovim svim što me želi.
nazvat će se već nekako.

Ne Znam Što Da Ti Kažem [nisam te mogao ni voljeti više]

nekako je završilo. nekako su čistija buđenja.
ja nikada ne bih stao da me se nije zaustavljalo. kočilo i branilo.
samo sam htio ostati, a sve mi je govorilo da odem.

----------------------------------------------------------------------------------------
zaljubljujem se u pretjerivanja. vlastita. sopstvena. zauvijek.

Jedan od statusa kaže: I really want you .. (to) make me forget .. I’m just like everybody else.. When a cartoonist finds himself in a wild alternate world, he has only his own creations to help him, or hurt him in his fight to get back to reality.

Hipotetsko pitanje: Da imate pravo na posljednju želju...