Prvi znak početka razumijevanja je želja za smrću.

Još od onda kada sam te nadživjeo. Sličite.
Dapače- isto je sve. Ja sam isti. Uz vreću obećanja koje sam sam sebi dao. 
Povjerenje nije vraćeno, a povraća mi se.

 Uživo su te rečenice bitno nakaradnije. Zvuče nestvarno.

Poput: Ja ne znam živjeti.
Ili: Tko bi tebe zaboravio?


Ili: Ja tebi suštinski ništa ne vjerujem.
Ne znam zašto si ovdje. Ovo mi sve izgleda bez veze.
- Osjećaš se načeto?
-  Ja isto.


Morat ću i tebe izbrisati. Na tren se učinilo da neću.
 Ali- mi nemamo ništa zajedničko koliko god možda očito bilo da imamo. Ja bih ipak bajku spram svega ovog mogućeg. Ja bih kraj. I krijesnice. Na putu.

I onda sjećanja: na jednu noć, na jednu vožnju, na jednu godinu, na jedna vrata. I stop.Čemu?
Onda se sjećanja brišu. Ljubav se ne ogrće.

Ne dižem te s koljena. Nema oprosta. 

-Oslobađam te, a tko će mene? 
- Nije istina. Ovo je zatvor.


- I onda nikada.
- I daleko od tvojih usana. I pogleda. I svega što je moglo biti: ponovo.




Zauvijek ću biti tu.

it is love which makes the truth of which sex is capable, and not the inverse

Na obrvama. Na usnama. Na britvi s ceste. Sjedio sam.
Sjedio sam na tvojoj kosi; na stomaku; na noktima. Izgledalo je kao da je smiješno. Naravno, nije bilo.
Bilo je grozno. Nisam birao. Nisam znao a ni mogao. Tišina. Točka.

Sjedio sam ti na rukama i na nogama. Nismo pričali. Nismo oprali ruke.
Bacio sam tvoju kosu u vodu. Počupanu.Htio sam ti pjevati. Htio sam ti reći svašta. Baš svašta.

Ja sam bolji. I mogu sve i mogu samo jedno.Tjerao sam te doma; u hodnike; u mrakove; s amajlijom.
Trčali smo. Hodali smo. Nismo se znali. Svo vrijeme i svo ono koje će tek doći. Mi se nećemo znati.

where a non-existence or a lack holds, only an excess can come as supplement.

Ali da sebi jednom možeš dokazati:ali onda je bilo ono vrijeme a ne ovaj D-mol

Rekao je da si akademski građanin i da si uspješan čovjek. A ti trebaš da znaš da sam ti ja dala više potpore i da ideš u školu i da ideš na fakultet. Je da sam plakala i da sada plačem, kao i sada što plačem jer sam sretna, samo sam ljuta jer ne mogu svoje probleme izrješavati, jebiga, pa sam i to rekla da mi u ratama šalju. Pa mi smeće dvije hiljade košta i onda kad se sretnemo na paralelama gruvamo jedno na drugo. Ja bar mislim da ti pridajem dosta svoje pažnje. Kada te pitam nešto: ti kažeš : to nije tvoj problem. I da- ti imaš samo mene, i ti i ona. Ali ja tražim savjet od tebe, ti si meni...

U mom životu je bilo puno oblaka, grmljavina, u tom ste se izdešavali i vi. Ali imam osjećaj da se sva krivnja prebacuje na mene, ali trebate da shvatite da sam ja bila stupac i osjećam da udaram u stupac. Kada saberem život onda shvatim da nije bilo sve tako crno: vi niste bili ni gladni ni žedni ni da ste gledali da on mene ubija. Je, gledali ste svađu. Ali kada je došao rat. Prvo nama, pa vama pa svima ostalima. Mi smo bili ljudi koji smo imali do rata. Vidiš što smo sagradili. Mi nismo toga kredita puno ni imali.

On je bio bohem, on je imao dušu za vas, on je vama srao ali vas je volio. On je ispoljavao nešto iz svog djetinjstva. Znači- i vi ćete. Ja sam od 2000.-2008. imala tri sprovoda. Ti znaš kako sam ja ostala- s masom problema. To je meni jedno opterećenje. Tvoji uspjesi su i moji uspjesi. Samo da ti usporedim. 


I onda kada me isplate: moram platiti struju i jebiga- platiti kredite i u pizdi materini sam. I onda sam opet ispod minusa. A sad, da ja prodajem kuću- ma nema šanse. I to ne bi bila moja kuća- to bi mene ubilo.

I jedan jedini razlog. I dva i tri razloga. I sto i hiljadu razloga je isto.

(1.)Danas sam te ostavio. Zadnji put.
Neću te više ostavljati. Za ozbiljno. I ja idem, u onu neku zemlju, na ona neka neba, s onim nekim nosom. I uz neko drugo srce. Srest ćemo se jednom. Rodit ćemo se ponovo. Nemojmo se zajebavati.

(2.)Tvoje usne su slađe od grožđa.
Samo budi tu gdje jesi. Daleko.

(3.)Lažljiva pizdo. Kukavico. Smeće. Govno.
U tom koraku. Do dna.

(4.)Dugo. Bez riječi. Bez zraka. I onda točka i točka i točka i točka. Ni upitnika ni uskličnika.

Svi mi nosimo zastave, ali su najteže borbe u sutonu kad se osjećaju sakriveni zakoni života kao olovo i kada je teža teška kao grob.

" probaj me ne isključiti baš potpuno

ako ne moraš

ali ako misliš da je tako bolje

shvatit ću

eto, toliko od mene"

[Dio je to osobne povijesti. Ono kada to kažu i ono kada to ne kažu. Zvuči kao da je integralni dio nečega. Nije.

Djeluje kao da imamo nešto. Nemamo. Zvuči kao sretna melodija, a zapravo je improvizacija.

Simulacija.]

[A onda po cijele kišne dane se prepisujemo i pišemo i izmjenjujemo. Po cijele kišne dane,a i za mjeseca.Zvuči kao sranje. Nije.]

[Može izgledati kao da je lako. Onako- jako jako lako.]

[Hiljadu godina, hiljadu vijekova, milenij. Ma sve je prošlo.Volim to reći. I to. To.]

[Ja sam samo.]

[Sve i sve.Da.]

[Ti kažeš da ti je žao i kažeš oprosti zbog zajebancije i zbog sranja, onih i ovih usput.]

[Kažem: Ok.]

[Kažem: Jebeš: Žao mi je.]

(Ne)zadovoljstvo je kao zvijer, nemoćna kad se rodi, strašna kad ojača.

*Kada dan i noć se izjednače i kada trube čistača ulica počnu jaukati. A desit će se.I kada bude topla zora i sretnemo se ispod one jasne, one kristalne mjesečine. 


I onda u isti glas kažemo: Dalje. I kada to bude o.k.

*Nebo će padati pa će kiša padati pa će snijeg padati a ja ni tada neću ostati dva tjedna. Tražim da ti dođeš. Na dva tjedna. Jučer je bio drugačiji dan. Što očekuješ?

*Do you believe?

*Sjedimo mi tako i jedemo- isto tako. Usput. On se prekrižio pa zamolio pa prekrižio, a ostalo je vrijeme pričao o financijama i brokerstvu i silnoj silini novaca. Slatko.

*Po cijele dane i po cijele noći je pio i pušio. I govorio da će sve biti u redu i onda ubrzo govorio da ništa neće biti u redu i da se brine. Brinulo ga je što drugi misli. Prenio je. Na potomstvo.

* Bila je povezana s bakom i dedom. Vjerovala je da su oni njeni roditelji.

Predstavio se i rekao: Poznajem vas oduvijek. I od tad je tako.

Turbulencije su jer kaže da je lijepo. I želi popričati. Zahvaljujem se i ne odustajem. Naime- po prvi put znam- da nemam od čega odustati. No, dosta s patništvom.  Opijenost više nije prilika. Dosta je bilo plakanja na podovima i po balkonima i po podovima i po podovima. Dijagnoza je klasična i liječenje je klasično. Kavom i radom i to je kultura i je- kulturno. Pokrenulo se i sada ne staje.

Pričamo o kulturi i prirodnim znanostima i o mom kulturnom pozivu i osobinom poznavanju mene. Jedna stvar imponira više od druge. Dođe mi da kažem svašta. Ali ne. Onda dođe rupa: noć je i upadaš i upadam. Ne dišemo, ali onda počnem disati. Ne znam zašto to radim. Poslušaj srce? Ma odjebi. 

Zamišljam te.
Montiram te.
Tu je glazba.
Tu je ulica.
I sunce.
Pa mjesec. I neke zvijezde i brusnica. Svježa. Dosadno. Osmi je mjesec. 

Vrlo sam dobro znao. Onda. Morao sam vidjeti dokle ću.
Izgledalo je ovako:
Počupane obrve. Lijeva više od desne. Tri naušnice. Crne bokserice i iskvarcano lice. I neko čudno strano ime. Iz San F., pretpostavimo. Zvao se drugačije. Namjerno.

Ti kišu voliš, evo kiša pada

za još nešto od nas:


Prašina koju nije skidao jer je bio mrak. Mrak je bio zato što nije htio skinuti prašinu. Prašina je ipak nešto simoblizirala. Puno je gore sada. Sa svjetlom.
Neke dvije godine. Pet mjeseci se nisu vidjeli. Nije siguran zašto i nije siguran zašto postoje one male rupe u kadi kada dugo gleda. Ne shvaća njihovu funkciju.


Dok daje i daje iz praznog prostora sebe. Nedostatak ljubavi i pažnje na koju smo navikli. Reproduciramo.
Nedostatak bliskosti je nedostatak obveza. Nije nepovezano.

[a uz tebe je svejedno]

[s tobom jedino pričam]

[zašto me pitaš to što me pitaš]

[vrijeme je čudno]

[i ti si]

Strast je samo izgovor sebičnim ljudima da rade ono što žele?

1.

[Plivati.Ja želim plivati.

Tamo se npr. upoznati.  U osunčanom danu. Na plaži. Oko četiri popodne. Recimo.

Recimo da te ne znam od prije i da me ne znaš od prije. I onda krene npr. sa smiješkom.]

2.

[Plivati. Ja želim plivati. I doplivati tebi. I onda se osušiti. Uz tebe. I onda otići s tobom na kamen. Neki. Veliki. Koji se zove stijena. I neću te zvati u pomoć.] 

3.

[Ležimo a jeli smo jastoge. Pijemo crno vino. Može biti i bijelo. Ti se ne javljaš na telefon koji zvoni. Ja se ne javljam na telefon koji zvoni. Dolazi večer. Radujemo se, noći.]

4.

[Ne stojimo u nikakvom redu jer reda nema. Pazim što radim. Pazim s kim pričam.]

5.

[Paziš s kim pričaš. Da im ne ispričaš sve.]

6.

[Sve što radiš je škola je povijest je primjer. Ljubav s tobom nije zatvor.I ja nisam nisam nisam ljubomoran.]

Nikoga / tretirana artificijelnost

On je nju našao mrtvu, a onda se on ubio pa sestra. Je li možeš zamisliti?
Nije se mogao nositi s tim. Piti mu je bio imerativ, a to uvijek loše zvuči. Probaj to reći na neki drugi način. On je mrzio to čuti. Pričao je da cilj opravdava sredstvo i da "molbe prima, a žalbe ne uvažava".

Buđenja i radosti. I tvoja hrabrost. I napuknuti glas i kakao i topla kuća. Nema. Toga.
I ručak za kojim odlaziš od stola. I kašlješ. I bijes jer nije kako treba biti i jer nitko to više ne može popraviti. Ni Bog. Možda jednom. On.

I stare vijesti i osmrtnice i snovi o osmrtnicama.

Stao si s riječima. Nesanica. Uzmi me. Jako. Jače.
I ja ovdje nemam život. I sve ti je jasno. Meni je također.

Prolazili su kroz tvoju tugu i ostavili te kako beskrajno miran... sjediš među suvenirima

I rekao je i rekla je i rekao je i rekla je.

-Ali ti.
-Ne,ti.


-Ti si rekao.
-Ne, to si ti rekao.


-TI.
-TI.


-Opet nismo prijatelji.
-Opet ti nisam.


-Što mi ovo treba?
-To se i ja pitam.


-Pričat ću o tebi sve najgore.
-Probaj.


-Nikad nikada.
-Bježiš uzalud.


-I stari običaji.
-I brige.


-Zašto me mrziš?
-Gadiš mi se. Zato.


-Zašto me mrziš?
-Ne mrzim te.


-Što će biti kada sve procvjeta, opet?
-Ma ništa neće biti.


-Grozan si.
-Dobro, ali idi.


-Opet me tjeraš? Što mi ovo treba?
-I ja se pitam.

I can understand you perfectly and I like what I hear, what I see, and knowing me I would be good for you too

I onda su došli  trojica. Svaki u svom danu. I svaki je za svoj dan rekao nešto.




-Ej, reci mi da mi vjeruješ. To mi jedino važno. Reci da ili ne.
-Možda.


-Baš sve mora biti iscenirano?
-Baš sve.


-Nemoj s tim tonom
-Ti i ne znaš s kim sam upravo.


-Boli me kurac, daj mi odgovori.
-Možda.


-Volio sam te prije pet godina.
-Znam.


- Njega.
- Tebe.


-Njega.
-I tebe.


-Hajde sad stani.
-Slušaj me.


-Nisi zvao.
-Jesam, fakat, cijeli dan.


-Reci vrijeme.
-14:14.


-Lažeš.
-Daj da vidim.


-Pa očito je.
-Moralo je završiti.


-Ovaj razgovor je sulud.
-A mi?


-A mi?
-Pa ne, mislim ne- mi! Mi ništa. Mi stvarno ništa.

... ali život ne traje kratko, a ništa ti ne može postati teško kao obaveza koju sam sebi nametneš u jednom času slabosti ili oduševljenja.

Poput: Imaš lijepe oči i lijep si, lijep si, lijep si.
Čekat ću samo na tebe je operirano. Čovječe. Bez ičega.
Nestao si.  Kaže: Neke si stvari uzimao previše k srcu i sada su ti živci oslabili.

-Čekala si da te to pitam?
-Ali, ti si drugu uzeo.

Osjetljivost na kategoriju "ludosti". Kao svaki pravi: luđak.
Štogod je da je. I kiša je prestala padati taj dan i onda nije padala dvije godine. On je njoj nudio baš svašta, a ovaj jedan je tražio baš svašta. I svi su uzimali sve. I svašta. Dani jeftinih droga i jeftinih snova i nemanja, ma srca, npr. Nije ga bilo. Ni tada ni nikada poslije.
I njegovi i njezini kompleksi su rasli pa zarastali, pod kožom. A onda su dolazili oni. Nedostupni.
Tako je bilo nekoliko godina i nekoliko stoljeća. To je tradicija te duše. Krug.


And: being used.
And: being abused.
And:Man without a name.

Čovjek koji ne spava, odbija manje više svjesno da ukaže povjerenje bujici stvari.

Svađa je trajala zaista dugo. Muka je došla u istom paketu. Laži, svinjarije i dvoje nedoraslih.

Prva svađa je bila oko ničega pa oko voljenja, a na kraju se to voljenje svelo na ništavilo. Druga svađa je bila oko zamjeranja u vezi tog voljenja, oko rekonstruiranja, oko konstruiranja, oko zamagljivanja.

-Ti si rekao da smo se tukli i da smo romantizirali?

-Ja to nisam rekao.

-I da si se skidao tamo i tamo kako bi pokazao to i to?

-Ne.

-Tko ti je to rekao?

-Ona, nazovi ju!

-Jebi se s njom.

-Ne, fakat, daj ju nazovi.

-Nazovi ju ti.

-Evo, sad ću.

-Ajd ti.

-Ajd ti.

-Reci mi nešto o ljubavi.

-Reci mi nešto o nečemu drugom. 

-Možda ne trebamo pričati?

-Nikada više?

-Nikada sada ni onda,poslije?

-Da, da, da, da. 

-I tvoj strah da me ostaviš.

-To je bila tvoja želja.

-Stanimo na tome.

-Ja ne želim pričati o tome. Barem ne više.

-Onda će nastupiti tišina.

-Ona već je nastupila.

-I što sada?

-Apsolutno ništa, sada.

Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osjećaš da je negde u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu,u tuđem pogledu, kad počne da shvata.

Spotakneš se i dočekaš se. I psuješ. I psujem.
Osjećam izvjesnu tjelesno.TJELESNO. Ugodno je. Miriše na lavande. Prošli život nas je obilježio. Bio sam ti brat ili muž ili ljubavnik. Imamo nešto jako, ali neću o tome. Dođu i odvezu te. Nemoj piti. Nemoj jesti. Nemoj biti glasan. Samo gledaj. Namigni. STOP.

FROM MY HEART. AND.AND.AND.AND.AND.


- Što?
-I kada, jel da?


-Ako bih ti rekao da bi mogli.
-Onda bi rekao da možemo.


-Nemam puno za reći.
-Ali, ovo je ogromno.


-Mogli bi se dobro znati.
-I onda se skriti.


-I onda pobjeći.
-Na nebo, ljubavi.
-Pa, i tamo.


-Igraš se.
-I psuješ.


-Gledao si Popaya?
-Mislio sam da si to ti. Sinoć sam to mislio. Majke mi.


-Idiote.
-Kretenu.

STOP.

Osoba se ne javlja. Molimo Vas, pokušajte kasnije.

Kako ide, ono: Vitraž mraza na oknu prozora?
Doma smo. Ujutro ih gledam kako jedu. Navečer ih gledam prije spavanja.
Izgledaju kao sreća. Iz novijih ideja.

Nervoza joj je šetala od usana do prstiju, od crijeva do kose. Nije bilo ugodno i nije imala kome reći. Takav je bio period života. Nervoza se i njemu prosipala po čelu i dlanovima. Koža mu je bila tamnija, a nju su kile štitile, a mali je bio bolestan, svaka dva do tri mjeseca. Temperature i injekcije i opet.

Čovjeku je bitno to što radi, a susret je bio magičan. Neočekivan. Prozračan. I njegova nesputanost.
Tako to bude. I njegova sputanost.
Razgovor:


- Ja sam stidljiv.
- (Smijeh)


-Ja se možda ne znam izražavati.
-Ne bih to rekao. Ne s obzirom na onu večer.


-Ponekad se osjećam usamljeno, ovaj grad me ubija.
-Vjerujem da jesi usamljen.


-Ponekad se i ja osjećam usamljeno. Poput jučer. Trebao mi je Netko da bude tu i taj Netko je rekao da dođem, ali nisam povjerovao. Jer ne vjerujem, a to je već pitanje religije. 


-A i politike?
-Da, i politike.

Mrtve treba sahraniti, zbog sebe. A ti ćeš zauvijek biti tu.

Tvoje ime koje je bilo samo jedno i onda nikada. Sada sam daleko od tvojih pogleda.


-Osjećaš to u rukama.
-Ovo između dvije ruke?


-Kao da držiš nešto prazno ali sigurno.
-Podsjeća me na nas.


-Uvijek to kažeš.
-Uvijek ću to govoriti.


-Samo jednom pa nikada.
-Sada si otišao daleko.


-Zar nismo trebali Sve?
-Opet ponovo?


Znači dogodilo se.
Zaklet na ljubav. Čekat ću. Još si tamo.

I always used to tell him that only fools could possibly escape the simple truth that now isn't simply now: it's a cold reminder. One day later than yesterday, one year later than last year, and that sooner or later it will come.

-Tko je?
-Ljubavnica.


-Ovaj mobitel ne pamti imena.
-L.


- Već preboljena?
-Možda sam bio loš.


-Ostavljaš trag.
-Ali, samo ako ti nešto treba.


-Treba mi promjena.
-Mijenjaj se.


-Ne daš mi.
-Ne daš si.


-Tebe sam stvarno voljela.
-A bol?


-Onda odi.
-I ne znam ništa drugo.


-Volim te.
-Pričaš laži i ne patiš.


Nabrojao ih je 77. Njen broj je jednoznamenkast.


-Želim da si tu.
-Kada spavaš?
-A ti ne?


-Na jastuku?
-Pored mene!


-I da te ljubim?
-Puno.

Uvijek budi nezadovoljan onim što jesi, želiš li biti nešto drugo od onoga što jesi, jer na onome na čemu se zaustaviš i ostat ćeš.

So gladly.

Uz osjećaj da pripadam. Na ručku. Dijete je vrtilo kamiončić, on je bio nervozan jer ona želi sjediti u finim stolicama, ona, mlađa je pričala kako nema dečka, a Ona je smirivala i davala ljubav. Našli su dom, njih četvero.
Inkarnacija, svakom svoja. Bit će još života.

I on, promatrač, koji odlazi s odjednom upaljenim grlom i očima i suzama. Looking for a home? Spustio je glavu jer je znao da se izoperirao i da nema povratka jer tamo nikoga više nema, osim nje, kao i uvijek. I onda spavanje i jesen i ugrijane noge i Drowned world. The face of me. Me.

I novi početak i upoznavanje i oporiji miris. Jesen je, ipak. Sazreli smo. I umiremo. Tekst o Single man-u i Projektu sreća.

Život ide dalje. Uvijek. Još uvijek.

Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mušterija.

                                                                                    JA OVDJE IZLAZIM.

I NAS PAR S TUŽNIM BROJEM. 


Popio je jednu ili pet previše i onda mu je rekla da je nesiguran. Zamisli da mi prvi put čuješ glas. Zamisli da se ona ne nasmije kada joj kažem da je volim. Zamisli da to nije pogreška. 


NIJE MU DOBRO. NJOJ JE POZLILO. A OVA UMIRE. TELEFON ZVONI.



-Možda ću postati bolji.
-Samo ako se ne slomiš na putu.

-Kladiš se?
-Da, a ti?

DAJ MU TELEFON DA MU IZ GLAVE NE POČNU IZVIRIVATI STRAH I PARANOJA I DAJ MU TELEFON DA POMISLI DA JE SVE U REDU I DAJ MU TELEFON DA NE NAZOVE ONAJ KRIVI BROJ KOJI MU OBEĆAVA POSAO I SNOVE NEKE DRUGE PRIRODE. DAJ MU, MOLIM TE TELEFON.

Ona je poput kredita:pretplatiš;platiš;ne platiš;ostaješ dužnik

Ali kada dođeš ti s tim osmijehom. I onda kada ti odeš s tim osmijehom.


I ONDA SVE ODE DO KURCA: TRAJE SAMO JEDNU NOĆ ILI PAR NOĆ I IMAŠ BROJ TELEFONA NA KOJI SE NITKO NE JAVLJA I IMAŠ EKSPERIMENT I MUKU. PIJEŠ WHISKEY SA STARCIMA, SVOJIM PRIJATELJIMA I MISLIŠ DA ĆE DOĆI BOLJE I DOĐE I PROĐE I STANE I KRENE.


Dragi L, M, K, R ,I.!

Dugo sam razmišljao o tome što bih ti napisao i nisam baš nešto pametno smislio... to mi se rijetko događa... obično nađem neko inovativno rješenje.
Razumijem o čemu pišeš i potpuno te shvaćam. Da sam na tvom mjestu, mislio bih isto. Oduševio si me u svakom pogledu. Tako malo vremena provedenog zajedno, a toliki otisak.
Nikako ne bih htio biti bilo kakav teret, a shvaćam da bih postao.
Zato, poštujem tvoju odluku i držat ću se onoga što si odlučio.
Divan si.
Pusa.

Dragi K, R, L, M, M, I, V, D.,

Iako znam što si mislio pod "piši", odlučio sam još tebi koju reći.

Nevjerojatno je ljudsko tijelo, u svom prizivanju, u svojim damarima jer osjeća što mu paše.

Stvarno mu možeš vjerovati.

Ovo za vezivanje- ja se želim vezati i dijeliti i sudjelovati, osposobiti odnos u formu temeljnog odnosa, pokušati biti, ali s dostupnima (makar je u patologiji moje romantike kod  namješten na zauzete, oduzete, nepriznate).

:-)

Možda nikad nećeš saznati kud te vjetar odnese pa vrati. I sve je povezano i sve je s razlogom. Puno je pamfleta magazinske psihologije trenutno u igri.

Ljubim. Tamo i tamo.

Nekad bi ostajale u prostoru, čak i nakon što bih ja, mašući, rukama prolazio kroz njih.

Slika ljubavi: prisutnost, izgledalo je kao da se znamo, iz nekih drugih života.
A onda je slijedila pusa pa druga pa treća. I onda se nastavilo.Naravno, poludostupni smo.
Neka.
Uspavani grad više nije uspavani grad. Možda je to bio događaj milenija. U tim minutama.

Lucidni sjaj i dah vatre i aveti i sunčano jutro koje tek nastaje a dan bi mogao biti crn. Papuče su uz mene.

Srce druge klase i tvoje oči boje kestena. U ovo vrijeme prije tri godine. Doručkovali smo paštetu i jogurt, a za ručak je bila neka riža i neko voće, a navečer je bio bicikl i pivo.

A kada svi odu mi ostaješ ti. U glavi. Kao i uvijek. Zamišljao sam da si tu. Kao i uvijek. Kao i onda. Dok smo bili. Nakon sam učio: jesti, hodati i spavati.
A ti razmisli što bi i koga ćeš pitati.  Ja odlazim stajati na stanicu i čekati da dotrčiš. Te noći je padala kiša i mislio sam da te se nakon nje više neću sjećati. Te noći prije petnaest godina je ona meni i ona nekoj njoj rekla: možda ću umrijeti, a ti ćeš morati sam. S trinaest godina. I tada se gubio dah. Kao što se i danas gubi dah. Prije spavanja. I ne sjetim te se rijetko. Sjetim te se svaki dan i svaki dan i svaki.

I ponavljam: cijele dane smo čitali, gledali kamenje i brojali neke uzdahe, one koji će doći i govorili si kraljevstva i spominjali neka nova proljeća i mrzili druge kako bi rekli da volimo sebe. Koliko smo bili mladi?

Da li ste odgonetnuli to volšebno, to složeno,što nazivamo u sebi: prepoznavanje poznatog?

...ali je stvarno u redu što ti je loše i što se ne možeš javiti. Ja stvarno ne mogu više.
Prestalo je nešto ranije a i to nije bilo rano. Bilo je kasno. Svako prokleto jutro se budio prerano. Svaku večer je obasipao svoj želudac. Opijatima i lošom umjetnošću a mislio je da će narasti. Sa svim. Takve su mu bile misli. Nisu se ostvarile.

Sjedio je u krilu nepoznatom gospodinu ispred njegove madame. I ovaj drugi je isto radio. I ona je gledala i bila je nezadovoljna. I priča je mogla završiti u nedođiji fiksacija i inhibicija ali nije. Ona je bila korektivni faktor. Barem netko. Nekada. Trebaju nam ljudi-kočnice. Nekome i nekada.

Prvi iz priče čeka sms. Cijeli život čeka taj Sms. Prije se to zvala molitva ili ocjena ili kaput. Došlo je do par rečenica. Materija je otišla u misao. Nepovratno.

Moji prsti, njeno tijelo i njegov ujednačen damar. Uhvaćeni nezaustavnim kolanjem krvotoka.

Oni su ljudi iz sna u zemlji iz sna. On je i on je.
I u život se kladi da isto poželješe u tom trenutku. I da je isto obećano. Kladi se, a ne mora. Jasno je.
Ona njemu kaže: Bilo bi dobro da te nitko više ne bude trebao kao ona. Moli Boga.

Kažu mi da je to Mjesec, ali šta mogu učiniti sa jednom riječi i jednom mitologijom.

Živio je godinu dana bez glasa. Dvije godine poslije njega su živjeli bez prava.
Tell and hit things. 
Kad je bio mali je imao žutog i smeđeg i krem medu. I puno plastičnih i gumenih igrački. Govorili su da ako se ona vrati će morati vratiti Zagija. Alfa je imao od kada zna za sebe.
S njim je bio najpovezaniji. Alf je znao sve, do njegovih dvanaest godina. A i kasnije, samo iz ormara. Putovao je s njim kao dobar znak.

IMPOSSIBLE /for your love/YOU STOLE OUR HEARTS AWAY.and else

Pao je. Ustao je. Nije nemoguće. Samo je teško. Sunce ga budi jer su prozori otvoreni i jer više ne zvone ona čudna vrata na koja su ulazili. Pijan muškarac s podočnjacima i znojnim pazuhom. Uz crnu ženu od četrdeset.
Napukla je romantika.


Vozi ga u autu i priča o njoj. Kaže da će se razvesti i da je kraj i da sada mogu sve. Sve ono o čemu je ikada sanjao. Untill you see the down. Sve i baš, možda više od svega. Zna da to postoji. Rekla mu je baka.


Rekla je da ništa nije do sada ali da će od sada svašta i da ima planove. Konačno.
Druga Ona se osjeća hrabrom jer telefonira. 


LOVE: MAGIC and Else.

Onda odlaze. Onda ostaje. Onda ostaju. Prilike i neki ljudi i on. Nekada. 

[ I svi koji znaju sve i naravno- normalno- i predaja; odaja; staja]

Ne smijemo govoriti. Ne to.

So she throws him at the wall and kisses burn like fire, and suddenly he starts to believe

Mahni mi. Stižem. Do tebe.


I kraj.
Sivi i bijeli oblaci i zgrada preko puta s dugim smeđim roletama, naškrinutim, smeđim.
Trebala je biti oluja, ali nije.


Dan drhti. Ti si na putu k meni. Ljubav ne smije ostati bilo gdje. Ne.
Možda ću se skriti i misliti na tebe i onda i onda i na.

Pomisli na sve ono čega nikada nisi bio dostojan.