" probaj me ne isključiti baš potpuno
ako ne moraš
ali ako misliš da je tako bolje
shvatit ću
eto, toliko od mene"
[Dio je to osobne povijesti. Ono kada to kažu i ono kada to ne kažu. Zvuči kao da je integralni dio nečega. Nije.
Djeluje kao da imamo nešto. Nemamo. Zvuči kao sretna melodija, a zapravo je improvizacija.
Simulacija.]
[A onda po cijele kišne dane se prepisujemo i pišemo i izmjenjujemo. Po cijele kišne dane,a i za mjeseca.Zvuči kao sranje. Nije.]
[Može izgledati kao da je lako. Onako- jako jako lako.]
[Hiljadu godina, hiljadu vijekova, milenij. Ma sve je prošlo.Volim to reći. I to. To.]
[Ja sam samo.]
[Sve i sve.Da.]
[Ti kažeš da ti je žao i kažeš oprosti zbog zajebancije i zbog sranja, onih i ovih usput.]
[Kažem: Ok.]
[Kažem: Jebeš: Žao mi je.]
