... ali život ne traje kratko, a ništa ti ne može postati teško kao obaveza koju sam sebi nametneš u jednom času slabosti ili oduševljenja.

Poput: Imaš lijepe oči i lijep si, lijep si, lijep si.
Čekat ću samo na tebe je operirano. Čovječe. Bez ičega.
Nestao si.  Kaže: Neke si stvari uzimao previše k srcu i sada su ti živci oslabili.

-Čekala si da te to pitam?
-Ali, ti si drugu uzeo.

Osjetljivost na kategoriju "ludosti". Kao svaki pravi: luđak.
Štogod je da je. I kiša je prestala padati taj dan i onda nije padala dvije godine. On je njoj nudio baš svašta, a ovaj jedan je tražio baš svašta. I svi su uzimali sve. I svašta. Dani jeftinih droga i jeftinih snova i nemanja, ma srca, npr. Nije ga bilo. Ni tada ni nikada poslije.
I njegovi i njezini kompleksi su rasli pa zarastali, pod kožom. A onda su dolazili oni. Nedostupni.
Tako je bilo nekoliko godina i nekoliko stoljeća. To je tradicija te duše. Krug.


And: being used.
And: being abused.
And:Man without a name.

Čovjek koji ne spava, odbija manje više svjesno da ukaže povjerenje bujici stvari.

Svađa je trajala zaista dugo. Muka je došla u istom paketu. Laži, svinjarije i dvoje nedoraslih.

Prva svađa je bila oko ničega pa oko voljenja, a na kraju se to voljenje svelo na ništavilo. Druga svađa je bila oko zamjeranja u vezi tog voljenja, oko rekonstruiranja, oko konstruiranja, oko zamagljivanja.

-Ti si rekao da smo se tukli i da smo romantizirali?

-Ja to nisam rekao.

-I da si se skidao tamo i tamo kako bi pokazao to i to?

-Ne.

-Tko ti je to rekao?

-Ona, nazovi ju!

-Jebi se s njom.

-Ne, fakat, daj ju nazovi.

-Nazovi ju ti.

-Evo, sad ću.

-Ajd ti.

-Ajd ti.

-Reci mi nešto o ljubavi.

-Reci mi nešto o nečemu drugom. 

-Možda ne trebamo pričati?

-Nikada više?

-Nikada sada ni onda,poslije?

-Da, da, da, da. 

-I tvoj strah da me ostaviš.

-To je bila tvoja želja.

-Stanimo na tome.

-Ja ne želim pričati o tome. Barem ne više.

-Onda će nastupiti tišina.

-Ona već je nastupila.

-I što sada?

-Apsolutno ništa, sada.

Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osjećaš da je negde u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu,u tuđem pogledu, kad počne da shvata.

Spotakneš se i dočekaš se. I psuješ. I psujem.
Osjećam izvjesnu tjelesno.TJELESNO. Ugodno je. Miriše na lavande. Prošli život nas je obilježio. Bio sam ti brat ili muž ili ljubavnik. Imamo nešto jako, ali neću o tome. Dođu i odvezu te. Nemoj piti. Nemoj jesti. Nemoj biti glasan. Samo gledaj. Namigni. STOP.

FROM MY HEART. AND.AND.AND.AND.AND.


- Što?
-I kada, jel da?


-Ako bih ti rekao da bi mogli.
-Onda bi rekao da možemo.


-Nemam puno za reći.
-Ali, ovo je ogromno.


-Mogli bi se dobro znati.
-I onda se skriti.


-I onda pobjeći.
-Na nebo, ljubavi.
-Pa, i tamo.


-Igraš se.
-I psuješ.


-Gledao si Popaya?
-Mislio sam da si to ti. Sinoć sam to mislio. Majke mi.


-Idiote.
-Kretenu.

STOP.

Osoba se ne javlja. Molimo Vas, pokušajte kasnije.

Kako ide, ono: Vitraž mraza na oknu prozora?
Doma smo. Ujutro ih gledam kako jedu. Navečer ih gledam prije spavanja.
Izgledaju kao sreća. Iz novijih ideja.

Nervoza joj je šetala od usana do prstiju, od crijeva do kose. Nije bilo ugodno i nije imala kome reći. Takav je bio period života. Nervoza se i njemu prosipala po čelu i dlanovima. Koža mu je bila tamnija, a nju su kile štitile, a mali je bio bolestan, svaka dva do tri mjeseca. Temperature i injekcije i opet.

Čovjeku je bitno to što radi, a susret je bio magičan. Neočekivan. Prozračan. I njegova nesputanost.
Tako to bude. I njegova sputanost.
Razgovor:


- Ja sam stidljiv.
- (Smijeh)


-Ja se možda ne znam izražavati.
-Ne bih to rekao. Ne s obzirom na onu večer.


-Ponekad se osjećam usamljeno, ovaj grad me ubija.
-Vjerujem da jesi usamljen.


-Ponekad se i ja osjećam usamljeno. Poput jučer. Trebao mi je Netko da bude tu i taj Netko je rekao da dođem, ali nisam povjerovao. Jer ne vjerujem, a to je već pitanje religije. 


-A i politike?
-Da, i politike.

Mrtve treba sahraniti, zbog sebe. A ti ćeš zauvijek biti tu.

Tvoje ime koje je bilo samo jedno i onda nikada. Sada sam daleko od tvojih pogleda.


-Osjećaš to u rukama.
-Ovo između dvije ruke?


-Kao da držiš nešto prazno ali sigurno.
-Podsjeća me na nas.


-Uvijek to kažeš.
-Uvijek ću to govoriti.


-Samo jednom pa nikada.
-Sada si otišao daleko.


-Zar nismo trebali Sve?
-Opet ponovo?


Znači dogodilo se.
Zaklet na ljubav. Čekat ću. Još si tamo.

I always used to tell him that only fools could possibly escape the simple truth that now isn't simply now: it's a cold reminder. One day later than yesterday, one year later than last year, and that sooner or later it will come.

-Tko je?
-Ljubavnica.


-Ovaj mobitel ne pamti imena.
-L.


- Već preboljena?
-Možda sam bio loš.


-Ostavljaš trag.
-Ali, samo ako ti nešto treba.


-Treba mi promjena.
-Mijenjaj se.


-Ne daš mi.
-Ne daš si.


-Tebe sam stvarno voljela.
-A bol?


-Onda odi.
-I ne znam ništa drugo.


-Volim te.
-Pričaš laži i ne patiš.


Nabrojao ih je 77. Njen broj je jednoznamenkast.


-Želim da si tu.
-Kada spavaš?
-A ti ne?


-Na jastuku?
-Pored mene!


-I da te ljubim?
-Puno.

Uvijek budi nezadovoljan onim što jesi, želiš li biti nešto drugo od onoga što jesi, jer na onome na čemu se zaustaviš i ostat ćeš.

So gladly.

Uz osjećaj da pripadam. Na ručku. Dijete je vrtilo kamiončić, on je bio nervozan jer ona želi sjediti u finim stolicama, ona, mlađa je pričala kako nema dečka, a Ona je smirivala i davala ljubav. Našli su dom, njih četvero.
Inkarnacija, svakom svoja. Bit će još života.

I on, promatrač, koji odlazi s odjednom upaljenim grlom i očima i suzama. Looking for a home? Spustio je glavu jer je znao da se izoperirao i da nema povratka jer tamo nikoga više nema, osim nje, kao i uvijek. I onda spavanje i jesen i ugrijane noge i Drowned world. The face of me. Me.

I novi početak i upoznavanje i oporiji miris. Jesen je, ipak. Sazreli smo. I umiremo. Tekst o Single man-u i Projektu sreća.

Život ide dalje. Uvijek. Još uvijek.

Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mušterija.

                                                                                    JA OVDJE IZLAZIM.

I NAS PAR S TUŽNIM BROJEM. 


Popio je jednu ili pet previše i onda mu je rekla da je nesiguran. Zamisli da mi prvi put čuješ glas. Zamisli da se ona ne nasmije kada joj kažem da je volim. Zamisli da to nije pogreška. 


NIJE MU DOBRO. NJOJ JE POZLILO. A OVA UMIRE. TELEFON ZVONI.



-Možda ću postati bolji.
-Samo ako se ne slomiš na putu.

-Kladiš se?
-Da, a ti?

DAJ MU TELEFON DA MU IZ GLAVE NE POČNU IZVIRIVATI STRAH I PARANOJA I DAJ MU TELEFON DA POMISLI DA JE SVE U REDU I DAJ MU TELEFON DA NE NAZOVE ONAJ KRIVI BROJ KOJI MU OBEĆAVA POSAO I SNOVE NEKE DRUGE PRIRODE. DAJ MU, MOLIM TE TELEFON.

Ona je poput kredita:pretplatiš;platiš;ne platiš;ostaješ dužnik

Ali kada dođeš ti s tim osmijehom. I onda kada ti odeš s tim osmijehom.


I ONDA SVE ODE DO KURCA: TRAJE SAMO JEDNU NOĆ ILI PAR NOĆ I IMAŠ BROJ TELEFONA NA KOJI SE NITKO NE JAVLJA I IMAŠ EKSPERIMENT I MUKU. PIJEŠ WHISKEY SA STARCIMA, SVOJIM PRIJATELJIMA I MISLIŠ DA ĆE DOĆI BOLJE I DOĐE I PROĐE I STANE I KRENE.


Dragi L, M, K, R ,I.!

Dugo sam razmišljao o tome što bih ti napisao i nisam baš nešto pametno smislio... to mi se rijetko događa... obično nađem neko inovativno rješenje.
Razumijem o čemu pišeš i potpuno te shvaćam. Da sam na tvom mjestu, mislio bih isto. Oduševio si me u svakom pogledu. Tako malo vremena provedenog zajedno, a toliki otisak.
Nikako ne bih htio biti bilo kakav teret, a shvaćam da bih postao.
Zato, poštujem tvoju odluku i držat ću se onoga što si odlučio.
Divan si.
Pusa.

Dragi K, R, L, M, M, I, V, D.,

Iako znam što si mislio pod "piši", odlučio sam još tebi koju reći.

Nevjerojatno je ljudsko tijelo, u svom prizivanju, u svojim damarima jer osjeća što mu paše.

Stvarno mu možeš vjerovati.

Ovo za vezivanje- ja se želim vezati i dijeliti i sudjelovati, osposobiti odnos u formu temeljnog odnosa, pokušati biti, ali s dostupnima (makar je u patologiji moje romantike kod  namješten na zauzete, oduzete, nepriznate).

:-)

Možda nikad nećeš saznati kud te vjetar odnese pa vrati. I sve je povezano i sve je s razlogom. Puno je pamfleta magazinske psihologije trenutno u igri.

Ljubim. Tamo i tamo.

Nekad bi ostajale u prostoru, čak i nakon što bih ja, mašući, rukama prolazio kroz njih.

Slika ljubavi: prisutnost, izgledalo je kao da se znamo, iz nekih drugih života.
A onda je slijedila pusa pa druga pa treća. I onda se nastavilo.Naravno, poludostupni smo.
Neka.
Uspavani grad više nije uspavani grad. Možda je to bio događaj milenija. U tim minutama.

Lucidni sjaj i dah vatre i aveti i sunčano jutro koje tek nastaje a dan bi mogao biti crn. Papuče su uz mene.

Srce druge klase i tvoje oči boje kestena. U ovo vrijeme prije tri godine. Doručkovali smo paštetu i jogurt, a za ručak je bila neka riža i neko voće, a navečer je bio bicikl i pivo.

A kada svi odu mi ostaješ ti. U glavi. Kao i uvijek. Zamišljao sam da si tu. Kao i uvijek. Kao i onda. Dok smo bili. Nakon sam učio: jesti, hodati i spavati.
A ti razmisli što bi i koga ćeš pitati.  Ja odlazim stajati na stanicu i čekati da dotrčiš. Te noći je padala kiša i mislio sam da te se nakon nje više neću sjećati. Te noći prije petnaest godina je ona meni i ona nekoj njoj rekla: možda ću umrijeti, a ti ćeš morati sam. S trinaest godina. I tada se gubio dah. Kao što se i danas gubi dah. Prije spavanja. I ne sjetim te se rijetko. Sjetim te se svaki dan i svaki dan i svaki.

I ponavljam: cijele dane smo čitali, gledali kamenje i brojali neke uzdahe, one koji će doći i govorili si kraljevstva i spominjali neka nova proljeća i mrzili druge kako bi rekli da volimo sebe. Koliko smo bili mladi?

Da li ste odgonetnuli to volšebno, to složeno,što nazivamo u sebi: prepoznavanje poznatog?

...ali je stvarno u redu što ti je loše i što se ne možeš javiti. Ja stvarno ne mogu više.
Prestalo je nešto ranije a i to nije bilo rano. Bilo je kasno. Svako prokleto jutro se budio prerano. Svaku večer je obasipao svoj želudac. Opijatima i lošom umjetnošću a mislio je da će narasti. Sa svim. Takve su mu bile misli. Nisu se ostvarile.

Sjedio je u krilu nepoznatom gospodinu ispred njegove madame. I ovaj drugi je isto radio. I ona je gledala i bila je nezadovoljna. I priča je mogla završiti u nedođiji fiksacija i inhibicija ali nije. Ona je bila korektivni faktor. Barem netko. Nekada. Trebaju nam ljudi-kočnice. Nekome i nekada.

Prvi iz priče čeka sms. Cijeli život čeka taj Sms. Prije se to zvala molitva ili ocjena ili kaput. Došlo je do par rečenica. Materija je otišla u misao. Nepovratno.

Moji prsti, njeno tijelo i njegov ujednačen damar. Uhvaćeni nezaustavnim kolanjem krvotoka.

Oni su ljudi iz sna u zemlji iz sna. On je i on je.
I u život se kladi da isto poželješe u tom trenutku. I da je isto obećano. Kladi se, a ne mora. Jasno je.
Ona njemu kaže: Bilo bi dobro da te nitko više ne bude trebao kao ona. Moli Boga.

Kažu mi da je to Mjesec, ali šta mogu učiniti sa jednom riječi i jednom mitologijom.

Živio je godinu dana bez glasa. Dvije godine poslije njega su živjeli bez prava.
Tell and hit things. 
Kad je bio mali je imao žutog i smeđeg i krem medu. I puno plastičnih i gumenih igrački. Govorili su da ako se ona vrati će morati vratiti Zagija. Alfa je imao od kada zna za sebe.
S njim je bio najpovezaniji. Alf je znao sve, do njegovih dvanaest godina. A i kasnije, samo iz ormara. Putovao je s njim kao dobar znak.

IMPOSSIBLE /for your love/YOU STOLE OUR HEARTS AWAY.and else

Pao je. Ustao je. Nije nemoguće. Samo je teško. Sunce ga budi jer su prozori otvoreni i jer više ne zvone ona čudna vrata na koja su ulazili. Pijan muškarac s podočnjacima i znojnim pazuhom. Uz crnu ženu od četrdeset.
Napukla je romantika.


Vozi ga u autu i priča o njoj. Kaže da će se razvesti i da je kraj i da sada mogu sve. Sve ono o čemu je ikada sanjao. Untill you see the down. Sve i baš, možda više od svega. Zna da to postoji. Rekla mu je baka.


Rekla je da ništa nije do sada ali da će od sada svašta i da ima planove. Konačno.
Druga Ona se osjeća hrabrom jer telefonira. 


LOVE: MAGIC and Else.

Onda odlaze. Onda ostaje. Onda ostaju. Prilike i neki ljudi i on. Nekada. 

[ I svi koji znaju sve i naravno- normalno- i predaja; odaja; staja]

Ne smijemo govoriti. Ne to.

So she throws him at the wall and kisses burn like fire, and suddenly he starts to believe

Mahni mi. Stižem. Do tebe.


I kraj.
Sivi i bijeli oblaci i zgrada preko puta s dugim smeđim roletama, naškrinutim, smeđim.
Trebala je biti oluja, ali nije.


Dan drhti. Ti si na putu k meni. Ljubav ne smije ostati bilo gdje. Ne.
Možda ću se skriti i misliti na tebe i onda i onda i na.

Pomisli na sve ono čega nikada nisi bio dostojan. 

HURT THAT´S NOT SUPPOSED TO SHOW

Kao da su jedno za drugo rasli.


Jedna od onih rečenica iz onih krajeva. Za neka vremena.
Ima petanest više. Ona ga opisuje kao dobrog čovjeka, mirnog i radnog. Pristojnog.

Ona druga kaže da par puta na dan pomisli na samoubojstvo pa se smiruje a kada to priča- zvuči humoristično.
Ona treća kaže da je jako uplašena života. Očekuje pomoć. Samo nema nikoga za pomoć.

Could you be a little weak?

Uliks bez Itake osim Itake u sebi

 tako i žudnja ulazi u nepromišljeni razum

Ne lažem te. Ja izmišljam ono što mora postojati, samo ga nisi jos otkrio, jer ga nisi ni tražio.

Kaže ona: Vjenčati se treba kada se volite a ne kada se mora. Dakle, kada se volite morate se vjenčati. Sinoć sam ju zaprosio. Nije shvatila ozbiljno. Zbog puno previše razloga. On pak kaže da ismijavamo tu instituciju koja je glupa ali ipak.


You could rock my world.

[ Od srca mora da se i plače ]

Ja ću tebi biti. Dušo moja.

Ali ništa nije zauvijek.

Ne da mi se. Ali tebe ništa ne može.I prazne prazne prazne riječi.
POČNEŠ POČNEŠ VJEROVATI U ONO ŠTO GOVORIŠ (jer si slabe volje i jer tebe ništa ne može zamjeniti)
STRES TI STANE. PRED TEBE.

NO, TO SAMO MISLIŠ. (što ću ja u svemu tome?)

SJENE NITI IDU SAME NITI DIŽU DANE. -želiš opisati pravo stanje-

ON VARA ŽENU A ŽENA GA VARA TVRDEĆI DA GA VOLI I DA OSTAJE RADI MALOG ČOVJEKA. MA NIJE. ASTROLOZI KAŽU NEKE DRUGE STVARI. KAŽU DA SU SE TREBALI RASTATI KADA JE BIO PET GODINA. NE SLUŠAJ NIKOGA.


PITA SE:


- JE LI SE ZNAMO?
- JE LI BLIZU?


- HOĆE LI USKORO?


Znam da bi mi dobro došlo. I toj. Izvjesnoj i izvjesnijoj.


-Nije opsovao Boga?
-Čudno.


-Osjećam se kao da prisustvujem.
-Velikoj stvari?

Prošlost bi trebala biti odskočna daska, a ne ležaljka. I onda jebene i nezgodne vrline.

Hvala Vam za sve što radite za mene. Hvala. Glas ti je glavni instrument za SVE.
Morao je slati tonu mailova. Koza od doktorice je rekla da ću tri tjedna pričati kroz zube.

Bili su to isječci, a od toga je već prošlo. Puno. A nisam se ni osvrnuo.
Bilo je i toga da mi se malo vrtilo, tada dok nisam jeo i toga da sam morao piti vitamine i željezo. I toga da sam pitao: HOĆE LI NETKO NEŠTO KUHATI?

I onda je došao kuhar.
Bio sam skuhan ja, a nisam htio, a nisam znao, a nisam.
Rečeno je: ZA TEBE SAM SPREMAN SVE I U OVOM A TEK U ONOM ŽIVOTU.

Krivo sam čuo. My bad.
Navodno je naglasak bio na ONOM.

NITKO NIŠTA NIKADA NIJE REKAO.

Nisu mi dali jesti to veče ni jutro.
Niti pidžamu. Nadao sam se da me neće zadržati.


U čišćenjima se ruke osuše. U životu sam selio tek par puta. Svaki put mi je bio značajan.
To su novi životi. Zaboravljate.

RADIŠ LI BEZ MENE BAŠ SVE? SVE? SVE?

TAMO TAMO TAMO TAMO TAMO TAMO TAMO

Potrošeno jer sam se potrošila.

Očekujem ozdravljenje od patologije.

Kad se vratim: Bit će isto.

Za deset godina će biti : Isto.

Tko će ti faliti: Prijatelji?

NE MOGU DANAS JER sam krvarila. Ja mislim da sam učinila sve. Jesi dobro? Ne?
Koja su fundamentlna pitanja: Gdje je nestao smijeh?- Kaže. Kaže.

B. kaže: Zamisli da se selim zauvijek.

Ja ne mislim da ju neće uvažavati. Naići će. Ili ćeš ti, ti, ti, ti. Kako se zaboraviti, kako se preboljeti, kako si oprostiti. Obećaš ali.

[ i can t catch my breath ]

U snijeg me baci, kao u raj šalje osoba A osobi B.
Pjesma je o tome kako se on sada ne stidi moje osobe B. Npr.

Opuštali su se uz opijate i pjevali su sevdahe. Bilo je pravo. Bilo je krivo.
PLEASE STAY BY THE PHONE.


I ZIMA U PROLJEĆE I LJETO.

Osoba B. se osjećala nesigurno pa je bježala u samoću. Osoba koja je voljela Osobu B. je trebala ljude. Puno njih. Različitih. Da. Osoba koja voli Osobu B. danas mrzi stidljive. I uravnotežene. Danas : Pun kurac njih.

do you crash?

Prospi pokoju zvijezdu i daj se ili se ne daj. Nemoj stati na pola. Bit će kako kažeš.

Kažem: SVE ĆU RIJEŠITI. SVE POD MILIM BOGOM.

Kažu i drugi.

Društvene promjene na pomolu. Miriše na frku i miriše na uzbunu i jako je i važno je.
Dolazi kroz vlastito. Konačno.

TAMO GDJE SI: bilo je dno. I kraj.
U novom bračnom krevetu ćemo možda leći i to će možda biti lijepo buđenje. Možda ono o kojemu sam nekada davao slike, muziku, a i srce. Jebeš ga.

JA ZASLUŽUJEM I JA NE ZASLUŽUJEM. u krug i u kocku.
Živiš i živim i tebi je i meni je i prođi kroz snove, od neba do zemlje od vode do zraka do zemlje do metala do mesa do krvi do mirisa. PONOVI TO.

------------------------------------------------------------------------
+ Možda saznamo kada nas netko vrati da smo se vratili jedno drugome. Sa čuvanim i uramljenim strahom + Možda + Uz križ, koji je trebao biti plus. Bježiš u ludilo?

Trebao. Nije.

A uz dobar vjetar stigneš do dobre ruke. I do života. Na trenutak.
Žrtva je položena.

Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog određenog trenutka, kad nas samo ta prilika čeka, jedina koja nas može sačekati u toku mješanja. Ne možeš je zaobići, ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padneš. Pa plivaš, ili potoneš.

Već par noći ne spavamo dobro. Ni jedno. Ni drugo. Nikako.
Sanjao sam da sam u nekom gradu i da je nebo histerično plavo i da je riješeno. Ono što treba biti. I tebe sam sanjao, no to je već bio budan san. Još mirišem tvoju kožu.

Neka persona kaže, uvrnuto zvuči: Moj, ti..
Odajem priznanje. Svemirsko. Kao: lijepo govoriš.

Možda privodim kraju priču. Onu bez imena, ali najpostojaniju. Možda će kroz nove rolete i čistoću, a možda i neće. Od sebe se ne može. Možda.

Jedno je ljeto, prije dvadeset godina, on pucao u njega i ubio ga, a dijete je moralo preskočiti mrtvog čovjeka, otići doma i reći da je umro. Reklo je da umrla druga osoba. Otac djeteta je tada bio superheroj, išao se suprostaviti i zaustaviti svog prijatelja, svog kuma. I uspio je.

Poslije su došli kamioni, UN, puške, jeftine čokolade. Naivno, blesavo, a ni najmanje slučajno.

Time se može reći da smo izlučili svoju svest i samo nam je preostalo da nacrtamo sebi senke.

Koliko se stvari mogu ljepšima učiniti? Ili popraviti?
Jasno je da nam u život ulazi samo ono što možemo, umijemo i/ili trebamo.
Jasno je da ne znamo zašto je ta suština upravo takva. Zašto je ta logika baš takva?

Sve je kako treba osim tijela, tog drugog tijela koje onemogućuje potpuniju stvarnost, koja neće biti omekšana snovima već utvrđena podacima. Takva nekakva.

Možda i ne znamo o čemu govorimo.
Piješ kao da to nešto daje. Znaš, to nije voda.

Jedeš, ali ne hranu.
Pušiš: i od života i krive stvari. ´Ko te jebe. Idiot si!

"Hteo sam da pokažem kako u vrlo različitim epohama postoji nepokretna konstanta. Sveprisutnost ljubavi i smrti."D.K.

Došla je jesen, došla i ptice su bez srca ostale

Ali, s nekim drugim si otišla.

Da te imam. Da sam te imao.

Jednog dana ćemo jesti makrobiotiku. Jednog dana će proći ovi dani. Jednog dana ću znati da je to- gdje sam htio biti. TO ĆE BITI TAJ DAN. BEZ ŠMIRANJA. ŠMIRGLANJA. MULJANJA.
I jednog dana ću znati da je sve bilo s razlogom. Danas ne znam. Ništa. Puno je tog ništa.

Varanje u ljudima. Varanje s ljudima. Varanje sebe. Varanje drugih. Nužnost.
A tišina svira? Nisam znao. Njihova musava lica, klempave uši.

I onda upada u glavu:

Dragi Lenarde, gledati životu u lice, uvijek, gledati životu u lice, i znati ga onakvog kakav je. Barem ga znati, voljeti ga, onakvog kakav je, a onda, odložiti ga. Lenarde, uvijek godine među nama, uvijek godine, uvijek ljubav, uvijek...sati...

Nikada nemamo dovoljno vremena za one koji nas vole, već samo za one koje mi volimo.

Samoća uvijek budi strahove.

Postoje te noći kada samo moliš Boga da dođeš doma, cijeli i zaspeš.
Jer ti je kartica nestala jer sretneš bivše jer se svađaš na ulazima jer ne znaš kako će biti od ponedjeljka jer.

A onda si dosadiš.

Hoćeš više? Čega? Pobogu?

Htio sam da isto dišemo. Na sekund. Satima. Danima.

-NE GLEDAŠ U OČI -KISELO SE SMIJEŠIŠ- PROLAZIŠ-GLEDA TE-KAŽE: GLEDA TE-
-ISTI SU- DOĐU DOMA-PIŠU NA NETU-JEBU SE-LAŽU SE- MISLE DA SE NE LAŽU- MISLE- AL SE LAŽU.

JUTRA:

Probude se. Kava. Doručak i sretno.
Za tjedan dana je novi dogovor ili nije s istima. Obećavaju ali ne daju.
S V E D O K T O N I T K O N E V I D I

A onda vas život razdvoji.

Mogli su me pretući, mogli su me zatvoriti, mogli su me ubiti, zar su malo ljudi ubili bez razloga?

Nije slučajno, naravno.
Znamo se od prije.
Naravno.

SLAĐE JE KADA SE ZAŠEĆERI. DA.


Kaže: Prekrasan si.
(Tu se već umire od smijeha. Mora se.)

Da uništim ili dignem atmosferu- recitiram turbo folk pjesme.
Kažem ok- neće ovo ovako.

Onda dođe do - KAKO?
Nikako.

All this must go on without her. Did she resent it? Or did it not become consoling to believe that death ended absolutely? It is possible to die. It is possible to die.

VOLIM VOLIŠ VOLIM VOLIŠ VOLIM VOLIŠ.
VIŠE SE NE POZNAJEMO. N E V A Ž N O . STVARNO I STVARNIJE.
( a onda? - ništa- onda- nikada - ništa -)


U mašini se pere veš, puno je. Puno je vode. Voda je prljava.
Zamišlja ležanje pored mašine kada se ona sjebe i kada se ta mutna voda raspe po njemu. Misli da bi to bila divna scena. Pronađen mrtav. Ubila ga mašina.

Take it for what it is.

-ODLAZIM.
-ODI.

-NEMA VRAĆANJA.
-IPAK ĆU TE ČEKATI.

-IMAO SAM TEBE.
-IMAO SI MENE.